DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8/1892 str. 30     <-- 30 -->        PDF

.... ^ 358 —


zuje oKto gubitak, a taj gubitak mora se pripisati izvanrednoj okolBOsti; lišće´
tog raalog vučjaka priliepilo se je na stienah stakle-aog zvona i tako se´ alteriralo,
da se biljka nije mogla dovoljno razvijati.


Iz ovog pokusa možemo izvući dva praktična zaključka, prvo: da sve biljke
nisu jednako sposobne, da se prilagode tom umjetnom načinu kulture; drugo:
da pješak i destilovana voda faktično nesadržavahu ni traga dušičnatih tvari,
jer veliki vučjak, koji je prilično uspjeo, nije pokazao napram sjemena nikakav
su višak dušika.


Uslied te publikacije počeo je odmah čuveni Boussingault napadati na
Ville-ove zaključke i nasuprot tvrditi, da biline jedino korienjem primaju dušik
pod oblikom nitrata i amoaijakovih soli. To je dalo povoda Ville-u, da zapita
kod najvišeg znanstvenog zavoda Franceske — naime kod akademije znanosti —
neka odbor akademije izvoli kontrolisati njegove zaključke i riešiti tako to pitanje.
G-od. 1855, odbor sastavljen od prvih učenjaka franceske akademije znanosti,
naime gospode: Duraas, Regnault, Payen, Decaisne, Peligot te Chevreula
kao izvjestitelja pođnesoše akademiji izviešće, koje se nalazi tiskano u „Comptes.
reudus de V Academie des sciences, 1855, t. XLI, pag. 757** pod naslovom:
„Esperience de verification faite au Museum d´ Histoire naturelle*^, gdje se čita
slieđeći zaključak: „L´ esperience faite au Mus6um d´ histoire naturelle per


M. Ville est conforme aus conclusions .qui 11 avait tirees de ses travauz anterieurs"
što hrvatski znači: j,Zaključci^ izvedeni uslied pokusa, učinjenih kod
prirodopisnog muzeja po gosp. Ville-u, posve su istovjetni sa onimi, kojih je
na temelju prijašnjih svojih radnja izvodio.^ To sam izričito ovdje htjeo da iztaknem,
pošto i kod nas u Hrvatskoj imade nekih učitelja agrikulturne kemije,
koji još danas neprateć razvitak znanosti vjeruju in verba magistri, te neće da
znadu za asimilaciju dušika iz uzduha, pa pripisuju po´ nekih krivih njemačkih
izvorih Heliriegelu i Wilfarthu čast, da su prvi odkrili tu asimilaciju, nu samo
za´ kom usko viče (Leguminosa), dočim isti pravedni Memci, kao B. p. Dr.
A. B. Frank , prof. bilinske fiziologije na poljodjelskoj visokoj školi u Berlinu,
u svojem novom djelu „Lehrbuch đer Botanik, I. Band. 1892. Zellenlehre, Anatomie
und Phjsiologie", u prvom redu citira Ville-a, a tek poslie Hellriegela
i Wilfartlia, buduć su ovi potonji tek god. 1886. svoj obret priobćili.
Po najnovijim iztraživanjem kako u Franceskoj, tako u Njemačkoj nazori
još nazad 30 godina.od prof. Ville-a- priobćeni i dokazani, nadjoše podpunu i
svestranu potvrdu, te danas neima više dvojbe, da sve ^biline u obće, koje u
većem, koje u manjem stepenu, asimiluju neposredno iz uzduha dušik . Jedno
indirektno vrelo dušika za mnoge biline jest takozvanaSy mb i osa. Ta Symbiosa
sastoji se u tom, što medju stanicam korienja i nekih sićušnih gljivica,
koje se u tlu nalaze, nastane međjusobno življenje naime, gljivice ulaze u stanice
korienja i za neko vrieme crpe dušik, te, ga biljki pružaju, a napokon
ciela gljivica bude pojedena od stanica korienja. Tu je Sjmbiosu najbolje za
komuškovice (Leguminosa) proučio gore pomenuti prof. Frank, te takodjer konstatovao
sličnu Sjmbioso za poglavite šumske biline naime: , Cupulifera, Betu