DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1892 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 344 ~ voćaka, osobito smokava i trešanja, kao i neobiŽBa zima, mnogo je nahudila mladim nasadam osobito u podružju obćine Novi i lireljin, gdje je i više hiljada već starijih (4—5 god) borića poginulo. Na dolojoj kraškoj stupnjevini najprikladaije je jesenska doba za izvađjanje umjetnih gojitba, jer nježne biljke imadu dovoljno vremena, da se nbokore i tim laglje pretrpe proljetnu sušu, dočim se na srednjoj stupnjevini izvadjaju te radnje rano n proljeće. Izkustvom dokazano je, da nasadi bieloga i t. z. morskoga bora (P. Pinaster, Stranđkiefer) slabo uspievaju na našem Krasu, jer jih prije ili kašnje suša uništi. S toga napuštena je posve gojitba tin vrstih drveća,* Nasuprot n^pieva na Krasu vrlo dobro hrast (osobito sve primorske vrsti) kao i crni bor. Ovaj potonji uspieva osobito na drugoj ili srednje kraškoj stupnjevini. Svuda, gdje imad^ ponešto više zemlje, koja je pomješana sa grubom, sadi se hrastov žir i to tim više, što su te kulturne radnje najjeftinije; nu šteta je, što se svake godine ne može dobiti potrebita količina žira. Pa i sama priroda daje nam u tom pogledu najbolji kažiput, a nedvojbeno je zaista, da je prijašnja vegetacija, koja je bila prije ogoljenja Krasa, sastojala većim dielom iz hrastovih šum^. Gdje god se koji prostor zabrani od paše, odmah se pojavi hrast, ter je on u svih kraških branjevinah vladajuća vrst đrveća. Nasađi crnoga bora su mnogo skuplji, jer se prije svega moraju prirediti potrebite jame, a to je obzirom na kraško tlo i skupoću radne sile u Primorju sa znatnim troškom spojeno. Čim se potrebite jame izkopaju, odmah se započima sa sadnjom dvogodišnjih biljka, koje su uzgojene u razsadniku.. Za popuojivanjo nasada, a to traje po više godina, upotrebljivaju se nešto starije biljke, po mogućnosti one, koje su već jednoć presadjene u sjemeništu. Na kršovitih predjelih, na kojih niti bor uspievati ne može, sadi se pajasen i to sa dosta dobrim uspjehom, osobito onda," ako su.dotični predjeli zaklonjeni od bure (Sv. Jelena). ´ -. Sbilja je nevjerojatno, kako se ova vrst drveća, koja se je kod nas. već udomila, (pajasenu je prava domovina iztočna Azija i to Kitaj, Japan, Amboina" i Malabar, gdje ga nazivaju „bolvani-fe" t. j . sveto drvo, od kuda ga je učeni francezki misionar otac d\ learville poslao prvi godine 1751. znanstvenom družtvu u London, a god. 1771. dodje u parižko biljurište, Jardin de plantes, odkud se je malo po malo razplodio po južnoj i srednjoj Europi) zadovoljava sa najslabijim tlom, dapače on raste i u samom suhom kamenu, Pajasen pruža svoje korienje 5—6 hvati daleko, a iz korienja niču mnogobrojni izdanci, koji se opet na isti naČin razgranjuju i pomladjuju. Ova je vrst drveća od neizmjerne važnosti osobito za nekoje posve puste kamenite predjele našega Krasa dolnje stupnjeviue. * Ulede gojitbe Pinus Pinaster uSinUi oe se ponovni pokus obzirom aa liepi uspjeh, postignut la Dalmaciji. |