DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1892 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 295 — ueiuia surna. Sam ])okojni Dr. proL Bock u Lip^kom, u bvosnu čuvenomu djeku: ,V olks^^esuiulhcitrtleh re^´ preporučijje balestmkoni „da cesto udišu ^Hvjoži yumski uzdah, koji je najzdraviji, jer zeleni djelovi bilina ua bUD čaaom svjetlu udišu ugljičnu kisel inu, a izdižu kisik". Lf šuuii sbivaju se i ruzai drugi procesi, koji djeluju na sastav uzduha. Tako je n. pr. dokazano, da >)ve biline dišu počam od svojega klijanja, pak fsve do svoje siorti t j . da udišu kako danju, tako i noću rijeku količinu kisika iz uzduha, dočim jedan dio proizvedenih ugljičnih bydrata izgori, te izđišu jednaki objam ugljične kiseline, a to je onaj proces, koji na sastav uzduha djeluje Tirotiva gornjoj asimilaciji. Prema tomu treba da ima uzduh izmedju krošanja drveća po danu vise kisika, a manje ugljične kiseline, dočim u noći manje kisika, a vise ugljične kiseline, nego što to ima uzduh izvan šume. Onaj šumski uzduh, koji se nalazi izmedju tla i krošanja drveća, gubi neprestano kisik, imenito u toplije doba godine i to pretvaranjem i giijijenjem vlažne krovine, od lišća i humusa, ali za to prima jednaki objam ugljične kiseline. Taj uzduh razlikuje se dakle od ovoga uzduha, koji je niedju krošnjami drveća, time, što ima manju količinu ugljične kiseline. U velike se promieni šumski uzduh transpiracijom mnogobrojnog Hšća, koje upija veliku niuožinu vodene pare. Bukva proizvadja ovakovlm upijanjem po HohnelovonL navodu na dau 60 htara vode, te 115 godina stari bukvik izparuje za vrieme svoga hstanja na dau po prilici 26.000 htara vode. Kad bi se ta vodena para viditi mogla, morao bi se iznad svake šume podizati ogroman oblak. Sva ova karakteristična svojstva šumskog uzduha mogla bi se kko dokazati komičkimi pokusi onda, kad bi uzduh na jednom mjestu mirno stajao i kad ne bi stajao u svezi sa ostahm zračištem. Pa i onda kad u šumi velika tišina zavlada, ipak mienja uzduh polako svoje mjesto uslied zakona difuzije. Ova kretanja difuzije bivaju tim češće, čim su veće promjene u temperaturi šumskog uzduha i uzduha izvan šume. Promjena uzdušne tvari nastaje vrlo brzo uslied vjetrova, koji promahuju kroz krošnje drveća u šumi, a to biva tim lakše, čim je rjedja i progaljenija porasthna^ Ali u gustih porastiin&h (guščari) mješa se šumski sa vanjskim uzduhom tako brzo, da unar-oč mnogih pokusnih analiza nije bilo moguće konstatovati pravu razliku izmedju šumskog i izmedju vanjskog uzduha. Dsljed ove velike „tvornice kisika", kako bi šumu rnorali nazvati, neprima čovjek ni više kisika, niti manje ugljične kiseline za disanje, nego što dobiva u prostranih nešumovitih predjelih* ->^ Prispodobi brošuru od dr. E b o, r m a y e r a : „Dic Be.chaiVeubeit dcr WaM~ luft", Stuttgart X885. zatim: „Forschuugen auf d«m Geb^eto dcr Agricuituivby..k-, IX. Baud, III. Heft i djelo: „Physikalisc;he Ein^^ivkungcn dcs \Yaides ui-[ Ijuh xiud Boden", 187o, |