DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1892 str. 46 <-- 46 --> PDF |
-™- 28-6 legle, đoeim su grane kod miižkoga jabltiiia više odmakmite od debla, a osim toga je doljtije debio ženskog jablana Tiše normalno oblo, a kod mnžkog, jablana nije tako. Gosp. dr. Heinz narezao je više komada šiblja, da razplodi ženske vrsti jablana u kr, zeroalj. botaničkom ^vrt-u. Da se, pobliže upoznam sa cvietom i plodom (sjemenom), posjetio sam više put obje nove do sad meni nepoznate dame , da se nadivim njihovoj stasitosti i vitkosti. Te dame dugo su oklievale, dok su se u cvietno rnbo zaodjeie. Tekar 21. travnja mogao sam vidjeti grozdoliku resu, koja se je sastojala od malih tobolčićaj koji su se tek 18. svibnja razcvali^ kako to resa pokazuje, koju vam na uvid šaljem.=*´ Cviet je svilasto pabuljcast, kao eto je kod vrbe i topole, U pahuljicah nalaze<5e se sjeme bijaše posve gluho. Da će tako biti, to sam već u napried slutio, 5im saro prvi put jabianov cviet ugledao, posto bi inaSe u njihovoj okolici moralo biti mnogo iz sjemena poniklih jablana poput vrbika. To pako ne bijaše. Ne mogu nikako dokučiti, kakav li je uzrok, da jablani ženskog spola niesu cvali u isto vrieme, kad i jablani mužkog spola, jer bi se onda zaista oplodili. Ženski jablani mogu biti stari oko 70 god., a toliko su stari i njihovi susjedni mnžki jablani u podpunoj visini. Tko,je posadio ženske jablane^ to se nezna; nu po kazivanju vlastelinaj da je taj posjed negda bilo vlastničtvo samostana Pavlina, koji su jablane u okolici gojili i sadili, biti de, da su valjda te jablane od đrugud, iz južnih predjela nabavili, a njihovi su nasliednici iste razplodjivali i tako su se ta dva ženska jablana na posjedu do sad sačuvala. Takovi, ženski jablani biti 6e bezdvojbeno jedini primjerci u Hrvatskoj, Na uzornom gospodarstvu i krasnom vrtu gosp. dra. Mallina viditi je više odgojenih esotičnih conifera^ od kojih je vriedno spomenuti jedno stablo „Vellingtonia gigantea" liepog uzrasta oko 15 metara visine, a u promjeru ima deblo u visini od metra 70 cmt. Orane mu iz debla rastu posve nizko, gusto i pruživo, a dugačke su 4 metra, te sačinjavaju čunjastu. krošnju. Ovako visokih i debelih stabala od „Vellingtonia gigautea", koja su tekar u. dobi od 25 godina, posadjeno je ovdje na povedem briežuljku na crvenoj ilovači više, te se vidi, da jlm ovakova vrst tla veoma prija. Gvakovoj vrsti drveča neće biti premca u Hrvatskoj, a možebit ni igdje drugdje. Ako bi ovakovo stablo u visini i debljim debla takodjer i u buduće napredovalo, kao što je đosadj onda bi moglo prirasti ti lOO-godiŠnjoj dobi u promjeru debla oko B metra debljine i 60 metara visine; jer je poznato, da Vellingtonia gigantea" dokuči u sjevernoj Kaliforniji ogromnu visinu i debljinu i daje najviše drvo svieta. Grod. 1881. priobčio je naš „Šumarski list", da se u mjestu Calaveras Grove kod Stoktona u Kaliforniji nalazi takovih stabala, koja su 99 metara visoka, pa dvojim da će biti igdje visokijega stabla. Da si visinu takovog stabla predočimo, trebamo si pomisliti četiri visoko porasla jablana jedan nad drugim, Budać ovakovo stablo u našemu pođnebju dobro uspjeva, kako sam to opazio na rečenom posjedu, to bi bilo vriedno, da se takova stabla posade na javnih mjestih, jer bi bili živim spomenikom od više stoljeća, a potomstvo bi jim se čudilo i divilo. J. E. : ´ l´rovanje lisica. Vrlo često se čuje od lovaca, da teta lija nastavijenu meku sa stTjchninom pojede, pak se posve zdrava i vesela odnese. Uzrok tomu je taj, da se otrovni alkaioid od Strjcbninum purrum ne topi, jer 100 dielova vode obične topline topi jedva 0.014 dieia tog otrova. Otrov sam je gorak, a lisica ga izriga prije, nego Što joj je u krv unišao. Mnogo.se više tope u vodi strychnioove soli. Najbolja pako sol za trovanje je dušično kiseli strychnin (Strychnium nitrieum)^ od kojega se samo Vjo kod 15Q C. u vodi topi, ali mnogo otrovnog aikoloida sadržaje. Pošto Gosp, pisac poslao nam je jednu resu ženskog jablana u podpunom evielu i ). sa razpucanim h kojih proviruje svilena pahuljica. Uredničtvo. posvepucanimi bobicami, |