DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6/1892 str. 39 <-- 39 --> PDF |
— 279 — Osobne vmstl. Njegovo cea. i kralj, apostolsko Veličanstvo blagoizvoljelo Je previSujim riešeujeni od 3. svibnja t. g. ki% šumarskog povjerenika kod kr. hrv.-sIav.-daJmat. zeuialj. viade Koberta Eischbacha premilostivo imenovati gumarskim nadzornikom rečene zemaij. vlade. Ban kraljevina Hrvatske i Slavonije blagoizvolio je imenovati šumarskoga vježbenika ogulinske imovne obćine, Matiju Modan a šumarskim pristavom kod iste imovne obdine sa sustavnimi berivi. Isto tako imenovan je gumarski vježbenik ogulinske imovne obćine Andrija Čop šumarski m pristavo m u definitivnom svojstvu kod iste imovne ob Kod kr. državne šumske uprave imenovani su: kr. Šum. kandidat Ivan Kranja k kv. šumarom II. razreda; kr. šum. vježbenici I. razreda Dragutin P o 1 aČek i Aleksander pl. K a}´s e r kr. sumarskimi kandidati; kr. šumar, vježbenici II, razreda Nestor H e m t o S i Emil T o r d o n y kr. gumar, vježbenici L razreda i tehnički dnevničar Rudolf R e s ,c h n e r kr. šum, vježbenikom II. razreda. Sitnice. !N"atJ0eaj. Po proraSunu ogulinske imovne obćine za god, 1892., koji je odobren naredbom kr. zemaljske vlade, odjel za unutarnje poslove od 31 . ožujka t. g. br. 59599 es 91, imaju se dva mjesta šumarskili vježbenika za šum. kotare u Ogulinu i PlaŠkom odnosno u Brinju popuniti. Beriva šumarskog vježbenika za šumski kotar Ogulin jesu; 360 for. plade i 60 for. stanarino na godinu, te 41 for, za izradbu i dovoz od 21 pr„ mt. deputatnib drva za gorivo, a beriva šumarskog vježbenika za šumski kotar u Plaškom odnosno u Brinju 360 for. platne na godinu i stan u naravi, te 27 for. za izradbu i dovoz od 21 pr. mt. deputatnib drva za gorivo. If Natjecatelji imaju svoje molbe obložiti sliedećimi izpravami: krstnim listom ; lieS-´f ničkom svjedočbom; svjedočbom o svršenili Šumarskih naucih i svjedoČboni o dudo-i rednom ponašanju. Potonja svjedočba ima biti izdana po predstavljenoj oblasti u slučaju, ako su kandidati u službi, a ako niesu, onda po nadležnoj politit^koj oblasti. Molbenice imaju se priposlati gospodarstvenom uredu ogulinske imovne obćine n Ogulinu do 10. lipnja t. g. Lugarski ispit. Kod kr. županijske oblasti u Belovaro obdržavat de se 22. lipnj a t. g. i sliedeći b dan a izpit kandidata za lugarsko odnosno šumsko-teliniČku pomodnu službu. Kandidati neka svoje molbe za pripust krečenom izpitu predlože do 31. svibnja t. g. rečenoj kr. županijskoj oblaati putem one kotarske oblasti (gradskog poglavarstva), u području koje borave. Viši državni šzpiti obdržavani su kod kr. zemaljske vlade u Zagrebu od 25. do 28. travnja t. g. Izpitno povjerenstvo sastojalo je od kr, državnog šumarskog ravnatelja Milana pL Dursta kao predsjednika, te kv. žup, nadšumara Fr. X. Kesterčanka i kr. držav, nadšumara Ivana Kolara kao IzpitntL. povjerenika. Polagalo je izpit 8 kandidata, od kojih je jedan kašnje odstupio. Od izpitnih kandidata Četiri su re probi rana, a trojica od kandidata proglašena su sposobnimi za samostalno vodjenje šumske uprave i gospodarstva i to: šumar, vježbenik otočke imov^je obćine g. Grgi če vid, šumarski pristav il. banske imovne občine i?. Fran Dumbovi ć i upravitelj kot. šumarije kod otožke imovne ob<^ ine u Korenici g, Andrija Hranilo vi ć. |
ŠUMARSKI LIST 6/1892 str. 40 <-- 40 --> PDF |
^ ~ 280 — Odlikovanje. Galićko ribarsko đružtTO ii Krakovu odlikovalo je g. dr.^ Dragu tina Oeelia, kousula i. s. u Zagrebu imeuOTanjem konons cansa svojim <3opisuju<;im eiaBom uz priznanje njegovih zasluga za imapredjivanje umjetnog ribogostva. Umoljeni smo po g. dr, Čecliu, da to , priobćimo u našem Časopisu,´ Što drage volje diniino, G. dr. Čecli već od njekoliko godba neumorno radi na polju hrv. slav. umjetnog ribogojstva, te je osim mnogih razprava te ruke objelodanio i posebnu monografiju sa nadpisom: ^Podatci o´ umjetnom ribogojstvu u Slavoniji." Hrvatski šumari kao ribogoji. Po naputku \ iniciativi gosp. dra. Dragutina Čecha, konsula u Zagrebu, sapo^ela je ljetos imovna obdina a svojemu ,podru5ju sa umjetnim ribogojstvom, kako smo to prigodice već spomenuli u j,Sum. listu." Zasluga za to ide svakako nastojanju gosp. šumarnika Šlavoljuba pl. Nemči<^a u Vinkoveibj koji je izposlovao od imovne obdine svake godine podporu od 80 for. Za ovu svotu nabavljeno je ljetos od A. de Arnima, vlastnika ribogojnog zavoda u SopMen- reutb-Rehan (Bavarska) 10.000 pastrvih jaja (za 50 maraka), 2 ribogojna korita (za ae maraka), jednu strukovnu knjiga o ribogojstvu (za 3 marke) i 200 parećib jegulja (30 maraka). Pastrja jaja prispjela su poslie šest dnevnog putovanja posve zdrava, jer je od 10.000 bilo samo 20 komada mrtvih. Pod nadzorom g. Ilije Vlahovića, šumara U Pleternici, izlegle su se za 3 neđielje sve pastrve, te bijahu puštene u ribnjak kraj Pleternice, Sumaromj koji se žele baviti umjetnim ribogojstvom, iti-i će slovom i tvorom ha ruku g. konsul dr. Čech u Zagrebu, Izvanredna aaslužba isa naše šumare. — Lani upozorio je „Šumar. list" njekoliko puta na^e šumare^ koji stanuju na obali Save ili Dunava, neka se bave umjetnim oplođjivanjem jaj a od keSig e (sterlefca), po§to njemaSko ribarsko družtvo u Berlinu plada za 1000 oplodjenih jaj4 kečige (jedna Šaka jaja) 100 for. i više. Tečajem eiele godine nismo saznali, da li se tko od naših šumai´a bavi tim´ poslom. Danas možemo javiti, da ribarsko drui^tvo u Berlinu, ribarski klub u Pragu, ribarsko družtvo u Krakovu i knez Schwarzenberg u Češkoj žele dobiti iz Hrvatske žive ke-, Cige svih veličina, te bi platili onomu §umarUj koji bi pratio kečige ti Beč, sav putni trošak brzim vlakom tamo i natrag, a osim toga za kilo kečiga 1 for, 20-Šumari, koji si žele steci zaslugu oko i^i^oza hrvatske kečige u inozemstvOj te na troŠafc inostranaea vidjeti tudji sviet i zaslužiti liep honorar za svoj trud, neka jave ovom uredništvu, da su pripravni joŠ ovoga ljeta odpremlti žive kečige u BeČ, a mi čemo se pobriniti, da će dobiti od gore spomenutih lica izravne naruČbe. Šumski kvar kod I. banske imovne obćine. U mjesecu travnju 1892. provedeno je u očevidaiku šumskih Šteta kod, šumarije I. banske imovne obćine 529 šum. prijavnica^ a sav prijavljen šumski kvar proeienjen je na 1337 for. 96 nč. A. Stanje mirovinske zaklade lugara 1. banske šumske obćine. Po zaključnom računu mirovinske zadruge lugara imovne obćine od 1, siečnja´do 31. prosinca 1891. bio je sliedeći Prihod: Početni blagajnički ostatak´ sa ^/i 1891.^ . . . , . 5672 for. 35 nov. Eedoviti prinos članova zadruge . . -. . * , ´ 472 32 „ n Kamati na izdane zajmove , 402 !) 74 „ Odplata zajmova ...,,,. . . ." ´ 1585 79 / Obveznice izdanih zajmova ...... . « . . 1859 51 " ´ n Fovraćeni sudbeni troškovi za utjerivanje i t, d. . . 81 91 ,. Temeljne glavnice ....... . J) . 40 ´^~~ " Novčane globe , .´ . . ..,´´, ?J . . 15 Jf "" J5 Ukupni priho3 d dd , 10,129 for. 11 BOV, |
ŠUMARSKI LIST 6/1892 str. 41 <-- 41 --> PDF |
E a z h o d : Izdani zajmovi . , foi\ 1859 — nov> Izdani sudbeni troškovi , , . , 67 01 „ Odplatom zajmova umanjena vriednost obveznica ... . 1585 5) 79 „ Na poštarini i biljegovini 1 n 40 „ Tajniku nagrada 120 Blagajnički ostatak koncem god, 1891 6495 J3 91 , Ukupni r a z li 0 d 10.129 for. 11 nov. Stanje šuma na čitavoj zemlji. Ministarski savjetnik, te predstojni predstojnipredstojnik k šumskogtehničkog odjela u ces. kr. ministarstvu za poljodjelstvo u Beču g. L. Dimitz predavao je u klubu gospodara i šumara u Beču o stanju Šumž na Čitavoj nažoj zemlji, te o šumskom gospodarenju pri koncu XIX. vieka. Pored ogromnog materijala začinjeno je ovo predavanje sa vrlo važnimi statistiSkimi podatci, te dotakav se govornik gumskog gospodarenja na eieloj zemaljskoj kruglji u ob<5ej govorio je osim toga još i o stanju Šuma svih pet djelova svieta. Važnosti radi iztaknuti ću za sada samo odlomak njegovog predavanja u nadi, da 6e to svakoga struSnjaka zanimati. Iz brojka, koje je poštovani predavat navadjao, možemo razabrati, da površina cJele zemaljske kruglje iznaša oko 135,470.000 kUomtr, Nadalje vidimo, da od ove zemaljske površine odpada na Evropu 9,900.000, na Aziju 44,800.000, na Afriku 30,900.000, na Australiju 8,870,000 i na Ameriku 41,000.000 kilomt. Od ove zemaljske površine kod pojedinih pet dielova svieta pripada od šumskog tla: Evropi 30%, Americi 21%, Aziji, Africi i Australiji 207o. U vrlo poučnom predavanju spomenuo je govornik, kako je naime koja država u Evropi prama ukupnoj svojoj zemaljskoj površini zamišljena. Iz podataka razabire se^ da u eieloj Evropi dolazi po bogatstvu na Šumah na prvo mjesto Bosna i Hercegovina, koja ima 51 % Šumskog tla napram drugom ostalom zemljištu. Zatim dolaai Srbija sa 48*^/^, Finska sa SS*^/^, Eusija sa 36^^^, Švedska sa 34-lo/Oj Austrija sa 32´2%, Norveška sa 31´5%j Magjarska sa 28´8^/o, Njemačka sa 25´^/f,, Vlaška 22"2%, i Italija 22°/^^, doSim na ostale zemlje dolazi šumskog tla izpod 20%, a u Danskoj samo sa 3´4i^jo. Ove brojke govore nam dosta jasno i o kulturnom razvitku dotičnih predjela i država, — i. Ueuvanje (konserviranje) ptiejili mješina. Dogodi se vrlo često, da se dobije ili uhvati na jednoć više ptica tako, da se na jedan put sve naga dr. Frenzel, profesor i direktor na nniversi u Cordobi (Argentina) sliedeUbijenim pticama izvadimo još isti dan drob i namočimo jih u smjesu jakoga špirita i 1—2% sublimata sa koceljom (stipsom). Za manje ptice dovoljno je jednostavno zamočenje, dočim se veife moraju 1—´2 sata močiti. Kad smo pticu iz te lužine izvadili, onda osušimo ju krpom ih bugačicom i objesimo ju z.a noge na prozračnom mjestu, da se suši. Za njekoliko sati skine se ptica, te joj se žvrkno, kljun i oči pospu sa zemljom^ pjeskom ili sadrom, da se možebitna vlaga odstrani; onda joj se poravna perje, metne pod krila vate, te napokon zamota se eiela u bugačice i spravi. Ovako spravljene ptice dadu se dugo vremena čuvati, te se mogu po potrebi opet namočiti i oguliti. Dobro, svojstvo ovoga načina apravljanja je takodjer i to, da gamad ovako pripravljene mješine nenapada. U Brlinskom muzeju rabi se sliedeći način proti gnjiloči: Ubijenoj ptici metne se karbolom natopljena vata u grlo i žvrkno.^ oči joj se izvade i sa razrledjenim karbolom |
ŠUMARSKI LIST 6/1892 str. 42 <-- 42 --> PDF |
— 282 — natopljenom vatom saSepe, a napokon se eiela ptica z.amota u karbolom namočeno platno, — Ovaj je načiu prokušan i vrlo dobar. Ljuštenje Platana* Cim pro]je<5e nastaje i mezgra u stablo krene, nabrekne i drvo Platane tako, da joj kora na deblu i granah, koja je preko zime napeta bila, popuca i posve se odljušti i odpađa. To se je moglo viditi na Platanab u drvoredu Zrinjskog trga, kad su se ovog proljeća ijušdle i podjedno sjeme rasipale, koje je preko zime na stablih klupčato visilo. Tom prigodom udarilo mi je u oči ona množina kore, koja je sa stabala odpala i koja je uz debla ležala. Ovakovu su koru djeca za gorivo sakupljala, Motrec to Ijuštrenje došlo mi je na um, da bi bilo zanimivo saznati, koliko se kore od jednog takovog stabla na godinu odljusti. Sadanje Platane, koje na Zrinjskom trgu u ljetno doba godine pod svojim bladom šetaju^e ob<5instvo ugodno okriepljuju, posadjene su godine 1872., a sadnice mogle su onda biti oko 8 godina stare, te bi prema tomu te platane mogle biti 28 godina stare. Nu prem su u drvoredu joŠ iste godine posadjene, nisu ipak jednako porasle, niti su jednako debele u deblu, jer jim podloga tla nije jednako prijala. Podloga bo je većinom mjestimice navežena ruševina, a ta ueprija platanam, što se vidi odtud, jer su one platane, koje stoje na dobrom tJu, u promjeru debla 143 eentimfc. debele, mjered 1 mt. viŠ tla, dočim su na loŠom tlu u obsegu postigle jedva 82 centimt. Da pronađjem onu količinu kore, koju stablo od Platane u dobi od 28 godina oljušti, uzeo sam jedno deblo bolje rastućih platana, te sam pronašao, da kora, koja deblo i krupnije grane krošnje obuhvaća, sačinjava površinu od 6 Q metara skupa sa debljinom kore od 2 mm., a kora sama težila je ukupno 4*5 kilograma. Kad bi stablo Platane sad 100 godina imalo, onda bi na istomu stablu površina kore nedvojbeno peterostruka već bna, a oljuštena kora imala bi 22*5 kilogr. težine. Ako bi kora na stablu Platane godimice prirašćivala, kao na plutaatom hrastu, onda bi se kora´ na 100-godišnj0j Platani na 20 cm. naslagala, te bi možebit za kakovu tehničku porabu vriedila, Buduć se kora svake godine sama Ijuštl, neima nikakove vriednosti, jer nije ni za gorivo dobra. Moguće je, da će budućnost iz platanove kore što valjana učiniti, te joj vrieđnost dići. Organička kemija napreduje od dana na dan sve viŠe, te se sad i kemičari sa iztraživanjem u velike bave, pa misle, da ee jim poei za rukom, da će se iz drveta i slame moći zamiesiti kruh, o Čem smo nedavno Čitali, pa tako će nestati nevolje glada. Tko zna, neće li i kora od platana poslužiti za umjesiti blei hlebac. Ako bude, to onda jao i šumi i šumarom. Imati će šumari punu glavu brige, jer Će doći u tiesan klanac, kako da svoje obćinare namire s drvi za umjesiti kruh, a po gotovo biti će kubure ondje, gdje neima ni sad dosta šume za potrebito gorivo, ni za hes. Trebati će misJIti o tom, kakovimi sredstvi da šume brže rastu, da bude i kruha i goriva. Krivac — organička kemija — neka onda smišlja način, kako da šumari postupaju, da šume brže rastu, prem smo uvjereni, da iz tog brašna neće biti pogače. J. E. Stanje lugarske imovinsko zaklade Oto6ke imovne obćine koncem godine 189L Po zaključku blagajničkog dnevnika od 31. prosinca 1891. imala je ta zaklada 155 for. 61 novč. u gotovom noveu, koji je pohranjen u blagajni gospodarstvenog ureda u Otočcu, te 18.088 for. 10 novč. u vriednostnih papirih, sastojećih se iz privatnih obveznica i uložnih knjižica prve hrvatske štedione, koje su kod istog gospodarstvenog ureda deponirane. Po uložnih knjižicah broj 63.856, (>1.588, 66.027, 67.177 G7 202 71561, 72.112, 72.874, 73.17G, 74.262 i 74.755 iznašala je u štcdioni uložena glavnica 8.414 for. 10 novč.^ do^un na privatne obveznice dolazi r>.B74 for., od koje je potonje svote do konca godine 183i. djelomično odplaćcuo 1117 for. |
ŠUMARSKI LIST 6/1892 str. 43 <-- 43 --> PDF |
"" 283 -™ Čista zakladna glavnica koncem godine 1891. bila je dakle u gotovini od = . . . 155 for, 61 nov5, u vi´iednogtmh papirih od 12.971 „ 10 „ Ukupno . . 13.126 for, 71 novS. Živica od foekve (Salis- viminaJis). Osim gloga dade se najbolje npotiehlti za živicu bekva (E:orbweide), jer netreba bog zna kakove njege, a vrlo je jeffcina,- te daje koristi. Upotrebljuje se takodjer i drugo grmlje za živice kao: lješnjak^ kalina, i t. d. ali ove vrsti gađaju mnogo posla gospodaru, jer jim izbojci doskora veću površinu zemlje zapremaju, te se onda izsjeći i i,akapati moraju, Uo je dakako s priličnim troskom skopčano. Vrba i glog neiirbijaja iabojke, nQgo imaju samo deblo, iz kojega mnoge grančice izrastu, koje se za sgusnu(5e živice upotrebiti mogu. Osim toga daju vrbove živice godimice na hiljade šiba, koje ^e za pletenje košara i sličnih predmeta upotrebiti mogu, dakle daju nam dvostruku korist. Sadjenje živice obavlja se na slledeći naSin: Izkopa se ^/z metra široki, a Vs metra duboki jarak (graba) okolo zem]ji§t´a., koje ograditi želimo i zabiju drveni stupovi (promjer 6—10 cm.) u isti 1 do 1´5 mtr. jedan od drugoga daleko. Na te stup5i<5e pribije se jedna ili dvie letve. Obično je dovoljna samo jedna letva, jer riedko 6e tko Uzgajati od 1°5 mtr, visoku živicu. Sad se uzmu jake vrbove §ibike i posade 8 em. poraadaleko u jarak, a vrbovi jim se odrežu tako, da presižu letvu, na koju su privezani, Hodemo li imati više šiba za pletenje košara, onda se vrbove šibtke posade okomito u zemlju, a želimo li imati gušću živicu, onda moramo jih unakrst posaditi pod kutom od 45** u smjeru grabe. Dalnje postupanje je vrlo jednostavno. U jesen prikradaju se (podkrešu) mladice i odstrane suhe šibice, a možebitne luknje iapletu se i posao je gotov. Ako želimo u skoro imati jaku živica, onda moramo uzeti za pjeskovito tlo kaspijsk u vrbu , a za vlažno tlo Salis dasyclado3~purpurea. Za nježniju živicu uzme se prašijika (Salix pentandra). Ako na živicu nasrtSe marva, onda se uzima vrba crljenica (S, purpurea), jer njezine gorke grančice marva ne6e da grize. Kritika o Bedo-ovom proojenbenom načinu prema komorskom pro- Ojenbenom načinu. Poslieđnji broj „Šumarskog lista" pruža nam priliku upoznati se sa naputkom o sastavku gospodarstvenih osnova, koji valja za Ugarsku. Kao osebujnost toga naputka nalazimo tamo poseban način preračunavanja godišnjeg etata, naime Bedo-ov obličak: GZ -4- NZ GV 4- NV GE = ~ -t ^ . 2 u koji bi mogli smatrati kao izpi^avak komorskog procjenbenog načina. Činjenica, da se u prvom načinu uz normalan prirast takodjer i faktičan prirast u obzir uzimaj npuduje nas, da je tim postupkom po strukovnih teoreticih kardinalnom manom komorskog procjenbenog načina nazvana manjkavost izpravljena. Da je sa teoretičkog gledišta zbilja tomu tako, o tom neima dvojbe, nu obzirom na praktičnu uporabivost jednog i drugog načina prinukan sam izjaviti, da komorskom procjenbenom načinu unatoč njegovoj mani veču prednost dajem, nego procjenbenom načinu Bedo-ovom. Praktični taksatori, koji se služe komorskim procjenbenim načinom, nesmatraju ga mjerodavnim faktorom, nego ga rabe lih kao pomocino sredstvo, da lagljc ustanove faktičan etat. Ustanovljenjem definitivnog občenitog sječnog reda nadje se tekar faktični etat. Sliedeči primjer neka nam to razjasni: Predpostavimo 100-godisnJ!! obbodnju, razdielenu u pet 20-godižnjih perioda i rectmo^ da smo komorskim procjenbenim načinom ustanovili godišnji etat sa lOOO m^, Uo odgovara predvidiioj zalihi pojedine periode od 20„000 m´*^ to ćemo polučiti skoro uviek njeku razliku u zadnjoj (petoj) periodi. |
ŠUMARSKI LIST 6/1892 str. 44 <-- 44 --> PDF |
_ 284 ™ Kecimo nadalje, da su nam tom prigodom porastline z& petu periodu preostale sa drvnom gromadom od " 80.0-00 m´^ dakle sa razlikom od 4™ 10^000 m^, to tividjamo da je iziračuiiani etat tnacji od faktiSnoga. Pokusa radi stavimo faktičan etat periode sa 20.500 m*´ i iivrstimo prema tomu porastline u obdeniti sjeeni red, U tom. slučaju ako smo dobro kombiBOvali, neće n petoj periodi nastati nikakva razlika, ako pako nismo, valja nam ponovno kušati, dok nebudu rezultati svib pet perioda jednaki. Eecimo sad, da su nam se ti rezultati odmab kod prvoga pokusa slagali, to je faktični etat periode 20,500 m^ i prema toma 1025 m^ faktieni godišnji etat. Prigodom uvrš<5ivanja sastojina morali smo rabiti faktifian prirast (ako ne baš lokalan, a to svakako lokalnomu prilično odgovarajući po tudjib skrižaljkab), ~ a tim smo ispravili glavni manjak komorskog procjenbenog načina. Tko je pako s´ druge strane proučio ustanovljenje i uporabu faktičnog prirasta, a osobito kod porastlina, koje su vrlo daleko od normalnih^ uviditi če^ da je to vrlo obsežna i komplikovana manipulacija, a uz sve to ipak joj nisu rezultati nepobitno točni. Zašto dakle da se upuštamo u vratolomije Bedo-ovog načina, kad nas jednostavniji komorski procjenbeni način vodi do upravo tako točnih, ako ne još toČnijib rezultata. B. ml. H—, Odgovor na njeke primjetbe u članku ^ji/ovške prilike u vlastelinstvu Kntjevo/* (Dopis.) U broju IV. od g. 1892. bilo je u „Šumarskom listu´´ na str. 186. pod naslovom ^^Lovske prilike u vlastelinstvu Kutjevo god. 1891." međju ostalim otisnuto i ovo: j,Da ima još mnogo grabežljivaca razlog je taj, što se u susjednib lovištib još premalo brinu za utamanjenje istib. Naei susjedni velikaši umiju samo uživati, ali neumiju koristnu divljač Čuvati. Niti vlastelinstvo naŠičko, niti djakovačko ne Čine u tom pogledu baš ništa." VeleŠtovani drug i moj susjed oprostiti će mi, ako´ mu na, ovu gornju njegovu tvrdnju odgovorim s nepobitnim! brojkami o množini ubijene koristne i grabežljive divljači u vlastelinstvu našiČkomu. U vlastelinstvu našičkom ubijeno je k o r i s t n e d i v 1 j a č i: Godine 1885. srna 12, zečeva 19, Šljuka 15, div. golubova 6, trČaka 3 ; god. 1886. srna 8, zečeva.15, šljuka 15, trČaka 1, div. pataka 5; god. 1887. srna 6, zečeva 25, šljuka 13, div. pataka 10; god. 1888. srna 8, zečeva 48, šljuka 22. div. golubova .51, trčaka 2, div, pataka 8, branjuga 59; god. 1880, srna 6, zečeva 70, šljuka 74, div. golubova 24, trčaka 3, div. pataka 36, branjuga 15 ; god. 1890, srna 8, zečeva 95, šljuka 25, div. golubova 17, trčaka 88, div. pataka 21, branjuga 20, prepelica 26; god. 1891. srne 3, zečeva 98, šljuka 18, div. golubova 109, div. pataka 33, branjuga 9, prepelica 36, div. gusaka 6. Ukupno ubijeno je 51 srna, 379 žeceva, 182 šljuke, 113 div„ pataka, 207 div. golubova, 103 trčke, 62 prepelice i 6 div. gusaka, što čini sveukupno 1200 komada. Od grabežljive divljači ubijeno je; Godine 1885, vukova 6, lisica 50, div. mačaka 7, jastreba 114, svraka i vrana 3, skitajučib se pasa i mačaka 57; god. 1886. lisica 37, div. mačaka 1, jastreba 41, skit se pasa i mačaka 54; god, 1887. lisica 48, div. mačaka 2, jastreba 54, skit. se pasa i mačaka 81; god. 1888. lisica 28, div. mačaka 5, jastreba 75, svraka i vrana 41/skit se pasa i mačaka 57, jazavaea 2, kuna 1; god. 1889. lisica 56, divlj. mačaka 5, jastreba 195, svraka i vrana 74, akit. se pasa i mačaka 95 ; god. 1890. vukova 3, lisica 63, div. mačaka 13, jastreba 242, avraka i vrana 111, skit. se pasa i mačaka 145, jazavaea 7, kuna 1, lasica 12; god, 189L lisica 92/divlj. mačaka 17, jastreba 233, svraka J vrana 139, skit„ se pasa i mačaka 214, jazavaea 13, kuna 6, lasica 6,, tvorca 11, vidre 3. Ukupno ubijeno je vukova d, lisica 374/ |
ŠUMARSKI LIST 6/1892 str. 45 <-- 45 --> PDF |
div, mačaka 50, jaizavaea 2´2, kuna 8^ lasica 18, vidre S, tvoraca 11, jastreba 054, svraka i vrana o68, skitajućih s« pasa i mačaka 703 ili sveukupno 3720 komada. Mislim, da ove brojke dosta jasno pobijaju tvrdnju veleštovanoga g. druga^ te da nije istina, da ovo vlastelinstvo konstnu divjaČ samo uživa, a grabcžijivu Betamaiii. Neka se uzme u ruke „izkaz ubijene divjaci u vlastelinstvu Kutjevu za god. 1891.", i prispodobi s našim izkazom, jamačno t^e se kod stavke „srna" 1 „zec´´, „lisica" i „jastreb´* osvjedočiti, da po mnjenja g. pisca vlastelinstva kutjevačkoga susjedno mn nasi^ko vlastelinstvo „neumije samo uživati, nego i koristuu divja6 čuvati". Lovište našiČkog vlastelinstva veliko je 52.000 jutara, a ono kutjevažkoga 50.000, pa ipak u uašičkom vlastelinstvu nije ubijeno ni iz daleka onoliko srna i zečeva, kao u kutjeva^kom vlastelinstvu. Veleštovanomu susjedu ne možemo ni onu tvrdnju priznati, kao da grabežljiva zvjerad prelazi od ovuda u vlastelinstvo kutjevačko. Vriedni drug znade vrlo dobro, da onaj dio krndijske planine, koja spada vlastelinstvu uagičkoma^ leži prema sjeveru, a onaj dio, koji spada kutjevačkom vJastelinst^u, da je prema jugu, pa za. to znati će i bez nas, da se divja6 redovito drži na južnoj strani. Nadalje dosta veliki dio kutjevačkoga diela krndijske planine je branjevina, dočim je dio naši(:kog vlastelinstva vrlo neznatan, prem je velik (16.000 jutara), pa 6e mi dopustiti, ako uztvrdlm to, da se divjatS radje tamo drži, gdje je mir, nego li na naŠickoj strani, gdje toga neima. Ove činjenice dovoljno dokazuju, da na našičkoj strani krndijske planine neima mnogo divjači, ni koristne ni grabežljive, pa da ova posliednja ni nemože prelaziti na kutjevačku sti-anu xi tolikom broju, da bi mogla prieSiti napredak lova. Da našižko vlastelinstvo nastoji Čim viSe iztriebiti grabežljivu zvjerad i ptice, najbolji je tomu dokaz taj, što od godine 1885. truje grabežljivu zvjerad otrovom i što dosta veliku plaća nagradu za svaki ubijeni komad. Da je ovo vlastelinstvo prilično uspjela, najbolji je dokaz ovogodišnji lov na šljuke, gdje je ua površini od kojih 10.000 jutara mlade Šume (branjevine) iztjerano uz šljuke samo 3 lisice, a lovilo se je sa pogonidi punih 10 dana. Prije njekoliko godina krenuta je skoro u svakom pogonu i po koja lisica. Primjećujem još i ovo: God. 1890. pala su od puške na našiČkoj strani 3 vuka, a ovi su došli od kutjevaćke strane. Ja s tim netvrdim, da sxi dosIi baš iz kutjevačkog vlastelinstva, jer znam, da ovo vlastelinstvo ima i drugih susjednih šumoposjednika, pa su ovi vukovi i od drugud doći mogli. I ja tvrđim, da vuka neima ni kod nas u vlastelinstvu našičkom- Završujem u nadi, da su vriedni Čitatelji mogli odtud razabrati, da našičko vlastelinstvo svom snagom tamani škodljivu zvjerad i ptice, a koristuu divjaČ da Čuva. Nadam se takodjer, da velevriedni drug i moj susjed u ovih redcih neće naći ni malo povoda nesporazumljenju, niti će znati sličnu tvrdnju temeljito dokazati. Na ime Šumske uprave: Na ni c ini, upravitelj. Jablan (Populos piramidalis) ženskoga spola. Kad botaničari opisuju drveće, onda obično o jablanu kažu, da jablani ženskog roda, koji sjemenom radjaju, kod nas ne rastu, jer se jablan sa šibljem i sa izdanci kao vrba, topola i t. d. razpiodjuje, kako to kod nas i biva. Ove godine 5. tr^avnja sastao sam ae sa gosp. profesorom botanike dr. Heinzom na posjedu gosp. dr. I. Mallina u sv. Žaveru kod Zagreba, te nam tom prigodom pokazaše dva visoka jablana ženskog spola, kakove doduše do sada nigdje vidio niesam, ako prem sam posvud takove jablane tražio. Čim sam one jablane uočio, odmah sam opazio, da su oba jablana ženskog spola u ovo doba još posve driemala, te smo mislili da su se osušili, pošto su mužki jablani, koji su tik ženskih stajali, posve u cvietu biii, jer jim SG je resa prašila. Ženske jablane karakteriše još i to^ Mo su jim grane od krošnje posve uz deblo stubočke pri |
ŠUMARSKI LIST 6/1892 str. 46 <-- 46 --> PDF |
-™- 28-6 legle, đoeim su grane kod miižkoga jabltiiia više odmakmite od debla, a osim toga je doljtije debio ženskog jablana Tiše normalno oblo, a kod mnžkog, jablana nije tako. Gosp. dr. Heinz narezao je više komada šiblja, da razplodi ženske vrsti jablana u kr, zeroalj. botaničkom ^vrt-u. Da se, pobliže upoznam sa cvietom i plodom (sjemenom), posjetio sam više put obje nove do sad meni nepoznate dame , da se nadivim njihovoj stasitosti i vitkosti. Te dame dugo su oklievale, dok su se u cvietno rnbo zaodjeie. Tekar 21. travnja mogao sam vidjeti grozdoliku resu, koja se je sastojala od malih tobolčićaj koji su se tek 18. svibnja razcvali^ kako to resa pokazuje, koju vam na uvid šaljem.=*´ Cviet je svilasto pabuljcast, kao eto je kod vrbe i topole, U pahuljicah nalaze<5e se sjeme bijaše posve gluho. Da će tako biti, to sam već u napried slutio, 5im saro prvi put jabianov cviet ugledao, posto bi inaSe u njihovoj okolici moralo biti mnogo iz sjemena poniklih jablana poput vrbika. To pako ne bijaše. Ne mogu nikako dokučiti, kakav li je uzrok, da jablani ženskog spola niesu cvali u isto vrieme, kad i jablani mužkog spola, jer bi se onda zaista oplodili. Ženski jablani mogu biti stari oko 70 god., a toliko su stari i njihovi susjedni mnžki jablani u podpunoj visini. Tko,je posadio ženske jablane^ to se nezna; nu po kazivanju vlastelinaj da je taj posjed negda bilo vlastničtvo samostana Pavlina, koji su jablane u okolici gojili i sadili, biti de, da su valjda te jablane od đrugud, iz južnih predjela nabavili, a njihovi su nasliednici iste razplodjivali i tako su se ta dva ženska jablana na posjedu do sad sačuvala. Takovi, ženski jablani biti 6e bezdvojbeno jedini primjerci u Hrvatskoj, Na uzornom gospodarstvu i krasnom vrtu gosp. dra. Mallina viditi je više odgojenih esotičnih conifera^ od kojih je vriedno spomenuti jedno stablo „Vellingtonia gigantea" liepog uzrasta oko 15 metara visine, a u promjeru ima deblo u visini od metra 70 cmt. Orane mu iz debla rastu posve nizko, gusto i pruživo, a dugačke su 4 metra, te sačinjavaju čunjastu. krošnju. Ovako visokih i debelih stabala od „Vellingtonia gigautea", koja su tekar u. dobi od 25 godina, posadjeno je ovdje na povedem briežuljku na crvenoj ilovači više, te se vidi, da jlm ovakova vrst tla veoma prija. Gvakovoj vrsti drveča neće biti premca u Hrvatskoj, a možebit ni igdje drugdje. Ako bi ovakovo stablo u visini i debljim debla takodjer i u buduće napredovalo, kao što je đosadj onda bi moglo prirasti ti lOO-godiŠnjoj dobi u promjeru debla oko B metra debljine i 60 metara visine; jer je poznato, da Vellingtonia gigantea" dokuči u sjevernoj Kaliforniji ogromnu visinu i debljinu i daje najviše drvo svieta. Grod. 1881. priobčio je naš „Šumarski list", da se u mjestu Calaveras Grove kod Stoktona u Kaliforniji nalazi takovih stabala, koja su 99 metara visoka, pa dvojim da će biti igdje visokijega stabla. Da si visinu takovog stabla predočimo, trebamo si pomisliti četiri visoko porasla jablana jedan nad drugim, Budać ovakovo stablo u našemu pođnebju dobro uspjeva, kako sam to opazio na rečenom posjedu, to bi bilo vriedno, da se takova stabla posade na javnih mjestih, jer bi bili živim spomenikom od više stoljeća, a potomstvo bi jim se čudilo i divilo. J. E. : ´ l´rovanje lisica. Vrlo često se čuje od lovaca, da teta lija nastavijenu meku sa stTjchninom pojede, pak se posve zdrava i vesela odnese. Uzrok tomu je taj, da se otrovni alkaioid od Strjcbninum purrum ne topi, jer 100 dielova vode obične topline topi jedva 0.014 dieia tog otrova. Otrov sam je gorak, a lisica ga izriga prije, nego Što joj je u krv unišao. Mnogo.se više tope u vodi strychnioove soli. Najbolja pako sol za trovanje je dušično kiseli strychnin (Strychnium nitrieum)^ od kojega se samo Vjo kod 15Q C. u vodi topi, ali mnogo otrovnog aikoloida sadržaje. Pošto Gosp, pisac poslao nam je jednu resu ženskog jablana u podpunom evielu i ). sa razpucanim h kojih proviruje svilena pahuljica. Uredničtvo. posvepucanimi bobicami, |
ŠUMARSKI LIST 6/1892 str. 47 <-- 47 --> PDF |
— 287 je aakosiom strogo zabranjeno čisti strjchmu prodavati, a ovaj se upravo najviše traži nije Čndo, da koji liubertov siu mjeato strselmiBa borovu kiselinu ili što sliSiia dobije, koja teti liji cakon sto ju je užiJa nikakovrh jada ne zadaje. Tamanenje hrušteva. U „Šumar, listu"* za mjesec svibanj t. g. priobdili srao o bruštevoj gljivi nametnici, pa na tu viesticu nadovezujemo sad o tamanenju brušteva, koji poSinjaju veliki kvar u šumah^ ako napadaju u velikoj množini. Prillieuz i Delacrois u Parizu našli 8U izvrstno sredstvo za tamanenje hrugteva* Ako ima Afrika svoje poždrljive skakavce, ima i Evropa brušteve i njibove liSinke, koje tamane žilje, a bruštevi lišde. U Francezkoj samoj nanesu bruštevij kad je njihova godina, đo 300 milijuna franaka štete. Dok se na skakavce navaljuje različitimi ubojitimi sredstvi, dotle ne bijaše obrane proti hrustevi, a po gotovo ne proti njihovim! liČinkami, iz kojih hruštevi postaju. KeČena dva Pranceza pronašli su srodstvo^ kojim se uspješno mogu tamaniti brušteve li&inke. Spomenuli srao, da je Le Moult njeku bolest na lifeinkab pronašao, koja jib pokriva kao njeka vrst pliesni, a to je gljivica, koja je tako siciušna, da se jedva vidi pod sitnozorom, a na-^vali su ju „Bortrytis tanella", Ovakova gljivica uništuje brušteve ličinke, te se brzo širi po zemlji i bvata se zdravi h grČica. Čim se je o tom saznalo, odmah se je počelo razmišljati, kako bi se rabilo to uništujude sredstvo. Pokusi Pnllieuza i Delacroixa aa uništujucimi gljivicami prekrasno su uspjeli^ a francezka akademija odobrila je njihov postupak. Postupak je posve jednostavan. U hladno mjesto postavi se zemljena zdjela, a na dno zdjele uspe se pieaka za visinu oko tri prsta. Na sam piesak postave se brušteve li<5inke ili grcice, te se pospu sa trusom od „Botrytis tenelle" t. j , sa trusom gljivice, koju je pronašao Le Moult. Cim je to učinjeno, pokrije se zdjela vlažnom đaskora i za šest do sedam sati već su ličinke okuženo , te jih treba razasuti po oranicah. Bolest je toli jako priliepčiva^ da se za koji mjesec proširi u Čitavom krajUj a ličinke hametic e skapavaju. U tu svrhu uredili su kemičari Fribourg i Hesse u Franceskoj posebne tvornice, u kojib se priredjuje trus od gljivice za uništenje hruštevib ličinka ili grČJca, a to sredstvo može se dobiti i u Beču kod tvrdke Lenair i Forster, u četvrtom kotaru Waggasse broj 5. Jelin ušenac (Chermes abietis, Tannenlaus). — Uglinsko m Šetalištu pojavio se je u velike taj kukac. Kad se je taj kukao u osamljenom šetalištu u ogromnoj količini pojavio, neima dvojbe, da če ga biti I u Šumah. Medjutim o tom mesu do sad jos stigle prijave. Taj kukac se u velike bezspolno množi, leže jaja i radja žive mlade. Ima dvie vrsti ženkž, — naime sa krilama i bez krila. Napada osobito na mlade iglice od crnogorica, ponajprije na vrhove, te se toga radi več iz daleka može viditi i opaziti. Za utamanjivanje toga kukca preporučaju kadenje sa dimom od duhana. Pobliže cu javiti drugi put. B, H—k, IiOV na šljuke. Prigodom Ijetosnjeg lova na šljuke ubijeno je 191 kom. u obč. lovištu kod Kace u županiji belovarsko-križevaČkoj; 63 šljuka u občini Pisarovina; 43 kom. u lovištu plem. občine turopoljske; 40 kom, po prvom zagrebačkosn lovačkom družtvu; 32 kom. u lovištu vlastelinstva Kerestinec; po 8 — 10 kom. u vlastelinstvu Laduč, Šestine i Jankomir kod Zagreba; 44 kom. u lovištu zagreb. nadbiskupskog vlastelinstva; 63 kom. u vlastelinstvu kutjevačkom; 48 kom. u vlastelinstvu Ortinhof kod Varaždina i 104 kom u vukovarskom vlastelinstvu. — Prolet šljuka prestao je ovdje izmedju 6. i 8. travnja. Najjači prolet šljuka bio je izmedju 0. i 8. ožujka na otoku Krku tako, da je pojedini lovac na dan mogao ubiti izpred psa 25 do 30 šljuka. |