DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1892 str. 39     <-- 39 -->        PDF

^ 231 ^


Sad pomislite si imovBU obćiM, koja ima jednoga Badšnmara, Jednog procjenitelja,
četiri šumara i sedam vježbenika (na istini osnovano). Po dobi najstariji,
recimo iiadsumar, ima oko 50 god., a procjenitelj i šumari od 26—35
god- Akoprem po gdje koja od tih šumarija ima preko 30,000 rali šume:´*^
to ipak sbog siromaštva imovne obćine neima nade, da će se ustrojiti nova
šumarija. Sad neka nastupe slucaji^ koji su navedeni pod 1,, 2, i 4., pak onda
pitam: kad će najstariji, a kad najmlađji od tih 7 vježbenika postati šumarom?
U koliko se unapređ prosuditi može, sva je prilika, da će i jedan i drugi
osjediti dotle, dok taj žuđjeni cilj postignu.


Iz ovo Bjekoiiko primjera lako se uviđiti može^ da šumarski vježbenik,
kad jednom sve izpite položi t. j . svim uvjetom za promaknuće udovolji, ipak
ne^na, da li će možda već za jednu godinu ili tek za jedan decenij postati
šumarom, jer on absolutno neima nikakvoga mjerila, ranga ili što sličnoga, po
čemu bi ma samo približno mogao izračunati, kad će biti promaknut. To je
pako s toga, što da se mora uzeti obzir na siužbovno vrieme, kvalifikaciju,
izkustvo i t. d. Jednostavno se izabira i predlaže onaj, koji se zastupstvu imovne
obćine najbolje svidja (ima možda najviše prijatelja), a ne onaj, koji bi bio najvriedniji.


I tako naš vježbenik može veoma brzo avansirati prema tomu, kod koje
imovne obćine ima biti namješten, a može bogme i okukati tužne dane, dok
postane kukavni šumar sa 600 for. plaće,


IV. B e r i V a.
Obićno bude vježbenik u službu namješten sa 30 for. mjesečno. Kad lo
traje godinu ili dvie, onda još bože pomozi, jer gdje koji još dobiva podporu od
roditelja, a onaj pako, koji toga ne dobiva, ima još kredita, te pravi dugo^´e.
Nu kad ovako potraje po četiri i još više godina, onda zlo i naopako. Plaća
mu jedva dosiže za hranu, stan i rublje, ali nepobitno je, da svatko ima osim
toga još i mnogo drugih potreba. Treba odjela i to mnogo^ jer se u šumi
mnogo toga izhaba; treba uješto sitniša za duhan, a bormo treba malo i
crvene kapljice za okriepu, kad iz šume kući dođje. Osim toga treba kad tad
i u družtvo zaci, ako je na selu, a to je obicuo; treba i koji časopis i novine
držati, jer inače podivlja; treba nješto i na lov potrošiti i t. d., a to sve za
360 for. plaće. Je li onda čudo, ako gdje koji posrne, jer napasti ima svaki
dan, a u šumi i u pisarni ima svaki dan za to prilike.


Ali i to bi se pregorilo, kad bi bar imao nade, da će se to skoro poboljšati
— ali da! Vježbenik teđa negda postane šumarom sa 600 for, plaće.
Zaista kukavna, a prema ostalim strukam najkukavnija plaća. Na kad je tako^
barem da svu plaću dobije. Ali da! Treba sada platiti i u mirovinsku zakladu,


* U avezka II. na strani 58. ovogodišnjeg ^^SuBiarskog lista" ipak stoji crao na
bielom: ..... . iz čega se zakljuŠ^Jti đađe, da je hrvatsko šumarstvo nair,n.li iza
njemačkoga",