DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1892 str. 36     <-- 36 -->        PDF

— 228 —


stvcBi oređi dogovorno ove naslove pobliže oznaće, te neka šumarski vježbenik
buiie prvi korak m praksu, a tek jiakon iijekog doba, kad si usvoji njeko
praktično izkustvo, neka bude promaknut im pristava i neka mu se onda i
k plaći nješto prlraakne.


Poznajemo mlađe ljude, koji već pet godina služe« Za to vrieme su bili
dodieljeni šumariji, bili su samostalni upravitelji šumarije, bili su kod šumskogospodarstvenog
ureda, pak su opet dodieljeni šumariji i to uviek kao vježbenici.
Nemora li takav mlađi činovnik izgubiti svu volju, kad vidi, da su ljudi, koji
još nisu ni zavirili u šumarsko učilište, kad je on već bio vježbenik, po naslovu
stariji od njega, akoprem bi takav vježbenik mogao pristava glede njegove
strukovne naobrazbe, što no riec veli, .žedna preko vode prevesti".


Čitajać nedavno imenovanja u „N. N / uvjerio sam se, da kod petrovaradinske
imovne obćine imade dapače dva razreda šumarskih pristava.


Ja dosta pomno pratim razvoj hrvatskoga šumarstva, nu nigdje niti u „Šumarskom
listu" nemogoh naći, kako i od kad ta imovna obćina ima više razreda
šumarskih pristava, koliko tih razreda imade i kakova su im beriva. Pisac ovih
redaka slučajno službuje kod imovne obćine, koja neima pristava, te bi ga
zanimalo dognati, koje imovne obćine imadu pristava, kako su ti pristavi plaćeni,
kakova se od njih kvalifikacija traži i t. đ.; ali uzalud je listao tamo, gdje se
pravedno očekivati može, da je svaka šumarska crtica zabilježena — naime u
organu šumarskoga družtva nije ništa mogao o tom naći. Držim s toga, da je
opravdana želja, da se ovakve stvari priobće i ostaloj publici u svrhu, da se i
stručari drugih imovnih obćina mogu upoznati sa eventualnim napređkom
svojih sretnijih drugova.


Ja, a sigurno i mnogi od mojih drugova bili bi u neprilici, kada bi im
tko stavio pitanje: vi služite kod imovne obćine, vi ćete to sigurno znati, N.


N. postao je pristavom, protustavoikom, procjeniteljem i t. d. kod te i te
imovne obćine, mohm vas recite mi, kakova on dobiva beriva? Ja mu nebih
mogao odgovoriti, A zašto ne? Za to, jer plaće nisu svagdje jednake i jer se
0 tom ništa ne doznaje.
A sad napokon, kad već razpravljamo o naslovu, neka mi bude dozvoljeno
reći još i sliedeće:


Kod imovnih obćina i kod uprave državnih šuma ima sad već priličan broj
vježbenika, pristava i t. d., koji imaju državni izpit za samostalno vođjenje
šumskoga gospodarstva, te se već nitko ne imenuje šumarom bez izpita. Naprotiv
imademo u provincijalu i to kod urbarskih imovnih obćina veoma mnogo
kotarskih šumard, koji neimaju izpita, kod vlastelinstva, dapače ima i takovih
kot. šumara, koji nisu ni šumarsko učilište absolvirali. S toga mnijem, da nebi
niti najmanje Škodilo, ako bi se u,tom pogledu šumarstvo u Hrvatskoj ponješto
izjednačilo, te točno ustanovilo, tko može postati i nositi naslov kotarskoga
šumara.


Zašto da kod imovnih obćina i kod državne šumske uprave mora jedan
pet i više godina vježbati, te i izpite položiti, dok postigne naslov kot. šumara,