DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1892 str. 31 <-- 31 --> PDF |
— 223 — Stružuice su odmah podignute na ^emljištih državnih, a ima ih u manjern broju palignutih i na privatnih zernljistih i to većinom a blizini državne ili obćiuske šume. Svaki strugar i drvotržac mora predhodno tražiti dozvola ^a podignute stružnice od miuistra oarodue privrede, pa biio da ih podiže na svoma ili ua državnom zemljištu. Za dobivenu dozvolu za podignute stružnice plaća se državi na svaku stružnicu s jednom testerom 50 dinara na godinu i to na OSDOVU zakona o stružnicah. Zakoniti je rok od 15 godina najveći, za koji se davaju ovakve dozvole. Sje&nja drva u naših državnih šumah u obće kako za domaću potreba u zemlji, tako i za izvoz na strani vrši se prebirnom sječom drva, a nikako sa sjećom do gola po kakvom eksploatacionom planu, kao što se to vrši u šumah drugih kulturnih država. Nadzor kod sječnje drva u pojedinih šumah vrši država preko državnih šumara. Šumar sa državnim propisnim žigom (čekićem) markira nakon, Što je šumska uprava po pohcajskoj vlasti obavieštetia, svakomu kupcu onohko stabala, za koliko je platio propisnu taksu ili ako je kao siromah drvo dobio. Državni šumari svaki u svom ođredjenom šumskom području vođe nadzor nad svima stražnicama. Ako se kod koje stružnice eadju kakve neurednosti, onda je šumareva dužnost, da to odmah prijavi ministru narodne privrede. Po učinjenom izvidjenju kod sobstvenika stružnice i ako postoji kakva krivica, namah dotična policijska vlast po sili zakona o stružnicah zatvori stružnicu i za dalji ju rM učini nesposobnom. Dozvolu za sječnju drva u šumah državnih daje policijska vlast, gdje šum^ ima, za domaću potrebu bezplatao onim žiteljeoi, koji su siromašni, a nisu u stanju da kupe. Takovi dobivaju: lies za gradnju kuće, staje, ambare, kuše, kola, vile, lopate i za ostali poljoprivredni težaku potrebiti alat. Za trgovinu u zemlji i za izvoz drva u inostranstvo daje se po naplati takse, koja je određjena po razredbi stabala, koja su taksirana sa vrlo malom i neznatnom cienom. Tako je ciena najvećega hrastovoga stabla, koje ima u priečnika 63 centimet., najviše 12"63 dinara, a od četiajastog (čamovog) stabla od jednakog priečnika plaća se 3*37 dinara. Ovakova je šumska ciena trajala sve do prije 2 mjeseca, dok nije šumarsko odjelenje ministarstva narodne privrede taksiralo svaki komad stabla od razne vrstiJdrva po visini i debljini stabla u priečniku iznad zemlje od 1 metra sa znatno povišeaom cieaom. Dakle sva je razlika izmedju stare i nove ciene u tomu, što je ova nova znatno povišena i ništa više. Tako po novom cjenovnika šumske takse jediio veliko hrastovo drvo stoji 50 dinara; a tako i^to jedno cetinjasto stablo od iste debljine i veličine stoji 6´60 dinara. Potrebitih saobraćajnih putova u naših šumah neimamo. I ono malo što ima, vrlo su hrđjavi i gotovo nepristuptii, osobito u četiajastih šumah. Ovo je |