DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1892 str. 43     <-- 43 -->        PDF

\ „ 187 —


zvjeradi, a ye<5i dio grabežljivaca iz susjedstv.1. ..... pribjegne. To se može ... za
jastrebe, sove, svrake, gavrane, lisice, mačke i tvori(5e. Rekob, đa se kod nas koriatiia
zvjerad štedi,´ i to . toga, gto se svake godine samo na 7^ površine lovi, posto je
cjelokupno lovište kutjevaGkoga vlastelinstva u četiri djela razvrstano, te se i ovdje
samo kad i kad zabavni t. j . družtveni lovovi drže, ali nije nigdje, pa niti .. onoj ^/^
površine dozvoljeno loviti lov na zečeve, ako lovac popriečno više od 2 .... na dan
ustrieljiti nemože. (Čemu da se bezkoristno luta).


Mi smo dakle izkazali malo postrieljane koristne zvjeradi, pošto niesmo lovili na
gojetele, jer nam je podmladak poplavom livada znafcno declmiran, te je trčaka u zimi
1890/91, vrlo mno:o postradalo, za to je moramo bar godimi dana posve Štediti. I
srnt t. j . arndai^a premalo smo potukli. No šljuka nije bilo, prem imamo za nje posvud
sgodne prilike, a nije jih bilo ni u ostalih susjednih lovištih. Zečeva mogosmo i
više potuM, jer se u družtvenom lovu sa 5 lovaca popriečno može na dan 20 zečeva
ustrieliti. Mi bi sa mogli ovdje usuditi ^kolatati" (Kreisjagd), pri čem bi moglo pasti
oko 200 zečeva, ali mi ćemo još zečeve štediti, a grabežljivce tamaniti, koliko budemo
više mogli, .. SadoŠević, Šuraarnik,


Lovački doživljaji i neprilike kod lovnje. Bijaše to prije 12 godina. —
Bio sam slušateljem šumarstva u Križevčih, a P, djakom na visokoj Školi za zemljotežtvo
u ..... — 0 praznicih sastadosmo se u S., ja kod svojih roditelja, a on kod
rodjaka, te si prikratismo dugo vrieme lovnjom.


Njekog jutra krenusmo zorom u hatar .. i to u kukuruze, povedši sobom dobre
lova5ke pse, đa lovimo zečeve. — Mi jedva na mjesto, a psi potjeraše zeca. P. opali
prvi put, te i drugi put, a zec pobrza k meni, — Ja opalih jednoč, te i po drugi
put, a zec bježi i struži prtinom bez traga!


Ovako bi i sa drugih 16 zečeva. Ostadosmo i bez lovine i bez 40 oštrih naboja,
koje ponesosmo u lov.
Mnogi će pitati, kako se je do biesa moglo dog-ođitJj da smo obojica uzprkos
tolikog pucanja s praznimi torbami kuci došli?


Odgovor je posve jednostavan. Mi smo naime kod poluzka u lov sre!i na putu,
prosti bože, najprije star u ženu , pa eto ti gotove nesreće. SretneŠ li i ti lov6e
staru babetinii, šikaj kući^ jer taj dan nećeš dobiti ni zečjeg repa. Kusaj, pa ćeŠ se
0 tom do sita uvjeriti.


Čuj dalje.


Dogodilo se,je god. 1885. prigodom moga službovanja u Dj.


Jednog juti´a osvanuo ponovak (sniežak), a ja sa mojim Lordom u Gajj da potražim
kojeg zeca u mladoj, hrastovoj porastlini.


Ja na prosjek, a moje njuškalo u starijoj pograničnoj porasth´ni štekti, te štekti
pak upravo prama meni. — Pomislih u prvi mah, da su srne, kojih je ondje njekoliko
glava bilo. Pošto imah u puški naboje sa P P poveselih se nenadanoj lovini.


U to iskoči srndaČ, srna i mlado lane na 25 koraka pređa me upravo na 5istinu.
Mišljah, da mi neće izmaći, pomjerili oštrim okom na srnda6a i opalim, ali srndaća ni
brige. Pokušati ću drugim liiteem na lane. Ja primjerim i opalim, a lane izmaće kao
i srndać.


Ali hudoj sudbini ne bijaše ni time dosta. — Nastavih loviti po pomenutoj
kulturi zečeve.


Sta ću, kud ću . , , . , odlučim pokušati sreću na zečeve, Svrndajuć amo tamo,
ali najednoS pred mene sa ležaja dobrusi . zečeva, a ja brže bolje pucaj po jednom,
po drugom^ —- ali đ^, nijedan zec neće u moju torbu, jer sam na sve grosno fuijao.


Idući kući posve nujan, sjetih se na nedaću, koja me je i sad snašla.


Kad sam naime pošao u lov od kuće, ja mojoj supruzi a bogom, a ona meni
nemilice odvrati „sretno*.