DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1892 str. 38 <-- 38 --> PDF |
— 90 — . ili nikada ne puca, posto se je zakupuičtvo lova bea obzira na trolak ....1. baviti racionalnim Bzgojora koristne divijaČi. Sgoda je to za vukove, da si bolju pomisliti nije mogude. Silnim pritužbam žitelja političke obdine Stasa, da im vuci, moglo bi se redi, danomice nove štete nanose, htjede poglavarstvo rečene obdine da nčini kraj, te naredi za 14. listopada 1891. bajku na vukove i lisice, pošto i ove prečesto, pa i po bielom danu, u kokoŠnjake povirivahu. Pozivom na §. 30. lovnog zakona od godine 1870. bje o naredjenoj hajci obavjesteno zakupničfcvo lova i kot. šumarija u Dubici, Po izvješću rečenog poglavarstva počiniše vuci ovoga ljeta štetu od kakovih aOO forinti. Istodobno dala si je i šumarija u Dubici po svom lugarekom osoblju sabrati podatke 0 počinjenoj Šteti, koji se sa gornjim izvješćem slažu. Iste podatke priložila je šumarija molbi za dozvolu trovanja grabežljive, zvjeradi. Da šumarija nije bila za hajku, akoprem je znala, da grabežljivaca mnogo u svom području ima, te Uo je odlučila triebiti ih trovanjem, razlog je taj, što je smatrala bajku bezkoristnom halabukom, a štetnom po koris.tnu divljač. Da je tomu tako, uvjerit ce se cienjeni,čitatelji iz opisa same hajke. Dana 14, listopada i. g. sastadoše se po obdinskom uredu u Stazi pozvani lovci na odredjenom mjestu. Hajkača se sabralo blizu 200. Cieli lov rukovodio je upravitelj kot. Šumarije u Dubici, te je i tom sgodom pokazao, da ga je modi mirne duše. ubrojiti ne samo medju praktične šumare, nego i medju praktične lovce. Kod prvog pogona bijahu lovci postavljeni na prosjek, koji dieli srez Evinbudjak imovno-obdinski od istoimenog sreza državnih Šuma i to na onoj strani prosjeka, od koje se lov očekivao tako, da se zvier kroz liniju lovaca morala propustiti i strieljati na. Čistom prosjeku. Ovim razporedom postiglo se je s jedue Strane to, da se na zvjer sjegurnije pucalo, a s druge strane, da su hajkaši, a i sami iovci bili sjegurni, da nespretnost ili neopreznost pojedinca ne 6e nikomu naškoditi. Bilo ih je, kao obično i takovih, koji nisu baš osobito oprezno s puškom baratali. Hitcem iz puške, te kratkim trubljenjem oglasilo se, da lov poČima i da nitko do ponovnog znaka mjesta ne mienja. Dugo stojasmo, kad ujeđaređ .... pucnjava. Mnogi se lovac prenu, a rezultat bijaše jedna velika vučica i jedna lisica. Vučicu ubi imovno-obdinski lugar Sava ..Šutid, đoČim se jedan državni lugar zadovoljio^ da vidi, kako vuk kraj njega prolazi. Prvim hitcem pogodjena vučica u Čelo joŠte se dignu, te krenu prema lovcu, koji ju medjutim i drugim, a za sjegurnost — čudne . brzine! — i tredim hitcem poprati, — Tim rezultatom svrši ae prvi pogon, đočim drugi i treći pogon ne imadjaše nikakvog uspjeha. Pucalo se mnogo, a vele, da su vidjeli više vukova, jedan dapače da je otišo težko ranjen. Medjutim bit de vjerojatnije, da se je pucalo na koristnu divljač, jer mnogi po obdinskom uredu pozvani lovci poznati su kao žvjerokradice prvoga reda, pa oni da propuste srnu! — Blaženi vjeruju, a ne vide. Posije trećeg pogona sastadosmo se umorni, da se u veselom družtvu okriepimoj kao Što to obično kod takvih sgoda biva. Slabom uspjehu lova krivi su ponajprije sami lovci. Sam sam imao sgođe, da vidim, gdje kraj mcg susjeda teta lija šetajudi se prolazi, kao da mu se ruga, što na svom mjestu driema. Taki su bili i drugi, sto ih je obdinski ured pozvao. |