DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1892 str. 46 <-- 46 --> PDF |
^ 46 — Ovo uredjenje posjedovnih odnošaja n Krajini imalo je posljedicu tu, da su se do skora a šumskom zakouarstvu preduzele razne promjene. Dne 3. veljače 1860 uveden bje obći šumski zakoa, a u savezu s tim dne 7. veljače iste godine točan naputak, kojim se uredjuje uprava i gospodarenje u šumah odnosno šumarska sinžba u Krajini. 0 ovom zakonu poveli smo jur rieč u prvom dielu naše razprave, pa nam ...!0 ostaje još spemenuti, da u njem nalazimo njeke razlike napram onom šumskom zakonu, koji je u gradjonskom području Hrvatske i Slavonije valjao, u koliko se te razlike tiču ustanova, koje propisuju postupak kod razpravljanja šumskih šteta. Već dulje vremena spremalo se je na to, kako će se utjeloviti hrvatskoslavonsko krajiško područje sa kraljevinom Hrvatskom i Slavonijom. Ovo sjedinjenje nije se moglo provesti, bez da se neuveđu njeke prelazeće ustanove, s kojimi će se izjednačiti krajiški ođnošaji sa onimi, koji su u gradjanskom području Hrvatske i Slavonije postojali u pogledu uprave. Ove prelazne ustanove prikazuju nam se u prvom redu u razvojačenju bivše vojne Krajine, Previšnjom odlukom od 8. lipnja 1871 odobreni bijahu razni zakoni, koji se ticahu preustrojstva Krajine odnosno njezinog razvojačenja. Medja ovimi zakoni nalazimo i takove, koji se odnose na uredjenje šumarskih prilika. Od ovih navesti nam je zakon o odkupu šumskih slažnostih. Na raznih mjcstih ove razprave iztakli smo jur, da je pocam od ustrojstva Krajine podieljena bila dozvola, da smiju krajiški koloniste uživati razne dohodke šum.a. Pošto je tečajem vremena pučanstvo u Krajini naraslo, a takodjer i potreba na drvih sve to veća bivala, to je dakako teret šumskih dužnosti istrošio dosta velike površine šuma. O^im toga nije se moglo u šumah uvesti ono racionalno gospodarenje, koje bi odgovaralo lianancijalnim zahtjevom i onoj vriednosti šuma., koju su medjutim u šumskoj trgovini zadobile, jer je šumarsko i čuvarsko osoblje odviše zaokupljeno bilo s poslovi oko namirenja potrebština pravoužitnih krajiških obitelji, te jim nije doteklo vremena za ini rad, koji bi bio smjerao na uvedenje sustavnog šumarenja. Da se ovoj nedaći sa šumarsko g-jspodarstvenog gledišta odmogne, nastala je skrajna potreba, da se šumske služnosti ili posve ukinu ili urede. Obzirom na to, što bi se ukinueem ovih polakšica oduzela krajišnikom narodu jedina od najvažnijih potreba za njegov dalnji cbstauak, odredilo je premilostivo Njeg. c. i kr. ap. Veličanstvo odpisom od 8. lipnja 1871, da se prava šumskih shižnost, imadu odkupiti izlnčbom šuma na taj nnčin, da se krajiškinu obćinam i krajiškim obiteijinx polovica od onih državnih šuma u njihovo vlastničtvo predati imade^ u kojih sw do sad ušumljeni bili.. |