DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1892 str. 3 <-- 3 --> PDF |
_ 3 _ Pozivajuć opetovano štovane družtveue .članove na složan zajednički radj, dovikujem jim ,na domaku stare godine: sretn a bil a nova^ godina! , Vatroslav Rački, kr, Tladni šum. povjerenik´^ Pabirci za šumarsku povjest hrvatsko-srbskih šuma. ´ Piše vlastel. šumarnik Mijo Radoše?i<ž. (Nastavak. Vidi Šum. 1. br. 12. od god. 1891.) 0´ drvarskom, orudjis; Budnć orndje na drvarstvo odnosno i napoviestšuma upliva, s toga ću sad o tom koju napomenuti. Uporaba sjekire i klina ..´ prastara skoro kod svih naroda, a ćuli smo^ da su ovo orudje već Egipćani^ Grci,´Eimljani i .drugi poznavali u isto doba, kad i željezo i nado, in kojeg.su sjekiru i klin proizvadjalL , Sjekira,rabila se je u pradavnim, te skoro do XVII. vieka po Isusu za obaranje stabala, akoprem je istodobno poznata bila ručna, popriečna i pcdužna pila. _ Sjekira bilo je od svakovrstnih oblika, ali reć bi, da su, narodi davali pi- lam za drvarstvo onaj oblik, koji je takodjer i za bojne svrbe prikladan bio. Kod hrvatsko-srbskog naroda nalazimo taj prelaz oblika pile u nadjaku još i danas iraenito u Slavoniji, a taj nadjak upravo je prikladan za bojnu svrhu, a osim toga za tamanjenje dračja, za izradbu sitnijeg drva i za presjecanje ogranaka, Slavoncu je nerazdruživi drug njegov nadjak. On je posve lagan, ima male ušice, a bridku oštricu, te je nasadjen na dugoj plosnatoj držalici. Ovu vrst sjekira možemo toga radi slavonskim orudjem nazvati. Sjekira hrvatska (kranjska) obreteua je po Italcih. u dobi, kad je uzduž jadranskog mora po Istri i Hrvatskoj odpocelo proizvadjanje gorivih drva za Italiju okog.lSOO. po Is., a to stoga, što joj racionalnijeg oblika neima za naše vrsti drva. Mu vrst sjekira, koje su do tri put težje od slavonskih s istom duljinom i razmjerno isto tako sa jakimi i dugimi ušicami, nije Slavonac i Srbin sve´do god. 1350. poznavao, a to bijaše dakle onih godina, kada su Hrvati iz Istre, Kranjske, i Hrvatske počeli u Slavoniji izradjivati hrastovinu. Bradv a je stara, a poznavaše ju tesari u najstarijoj dobi. Kratka ..-´ sadjena i dugim oštrilom sjeća nas na slične bojne sjekire. Nedvojbeno je dakle, da je i bradva kod nas prastara. Bradvil j je za tesanje najracionalniji, a uporaba istog jest hrvatski specialitet Eabio se je poslie hrvatske sjekire,,a najstariji, bradvilji kovani su u XV. vieku. U Slavoniju i Srbiju donieli su Hrvati prvi bradvilj oko god. 1850., kad je naime proizvadjanje hrastovih podvaljaka započelo. ´ |
| ŠUMARSKI LIST 1/1892 str. 4 <-- 4 --> PDF |
Pile na ne m prastare. ... su ........., m najstarije su svakako popriećne, a mladje podužne pile. . , ^ . Popriečna pila nije se rabila do ..... dobe skoro kod svih naroda m obaranje stabala, ato s toga, što nije trebalo, da se drvo štedi. Hrvatipo če!i su poprieČDU pila oko XIII. vieka rabiti ZU obaranje stabala. Kranjci su god. 1850. prvi put došli kao drvari u Slavonijti i u Srbiju sa pođužnom rja ramljenom pilom, te se je toj pili seljačtvo u velike čudilo, ^ad je ta pila u ^aveniji posve udomljena. Njemački bačvari đonieli su tu pilu, u Slavoniju go-^ dine 1830. Podužna pila je takodjer prastara, ali budać osobitu radničku vještinu zahtjeva i veliki napor, to je ista svakako poslie popriečne pile kod nas uve dena. Ta pila udomila se je po italskih radnicih u XI. vieku u hrvatskom Pri morju, jer do one dobe nije bilo kod drvenih kuća tesanih brvana. Iz Primorja prenio ju je hrvatski drvar . Slavonija i Srbiju oko god. 1850. Mehanička pila. Ova pila tjerana je s prvine čovječom snagom, a kasnije konjskom snagom te vjetrom, vodom i konačno parom. Profesor ..... u svom djelu o drvarskih strojevih jest toga mnienja, da je bilo rođenih pila u IV. vieku po Is. a svakako da je bilo u Augsburgu vodenih pila "već g. 1337. Oko godine 1450,—1500. bilo je takovih pila u mnogih drugih pokrajinah, a medju vođenim pilam bilo je i takvih, koje su mehaničko dakle rukom čovjeka tjerane, te već uVXf. vieku bilo je množina pila (pile s oplatom, Bunđgatter), koje su Hollandezi obreli. U god. 1633. je kod Londona sagradio pilu vjetrenjaču njeki Hollandez, nu ta nije dugo radila. God. 1700. sagradjena je kod Edinburga i druga pila vjetrenjača, ali ju je narod razorio u bojazini, da će mnogi obrtnici ostati tim poslom prikraćeni. God, 16S7.većsu Englezi prvi patent na gradnju pila izdali. Pila suhara, koje su snagom konja tjerane, bilo je u Njemačkoj u XVIIL stoljeću, a bile su jednolistne. Tek god. 1777. dobio je .... u Englezkoj patent na kružnu pilu (Kreissage) i zatim su uzsliedile vijugače (Bandsagen), te vrtače, hoblače, đubljače i drugi strojevi za izradbu drva. U XVL odnosno u XVIL vieku imade pila mletačkog sustava^ a to su one, ^ koje vidimo po naših potocih i riekah u obće. Takove pile pokreće voda prasicom (^ossrad) pomoćju ručke .. mahanje pile i pritezanje trupaca. Taj sustav, ma kako jednostavan bio, ipak će održati pobjedu nad svimi najnovijlMi sustavi pila, a to s toga, što proizvađja razmjerno najliepše rezanje drva, U god. 1803. počeše u Englezkoj parne pile raditi, koje je Bentham uveo, a toga radi bje on počašćen za zasluge .. polju drvarstva naslovom „ciča drvarskih strojeva^ Podupiraše ga živo Brunel i Mauđslaj. ^ Parna pila za arsenal u WooIwlchu sagradjena god. I8l0, imala je četiri jarma, a svaki rezao je sa 12--15 pila, te bijaže današnjim piiam za uzor. i ovu pilanu je osnovao Benthana. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1892 str. 5 <-- 5 --> PDF |
u toj dobi bilo je u engleskih arsenalih tvornica za drvarstvo, u kojih m se skoro svakovrstiii, stolarski, kolatski i tokarski poslovi obavljali, atomu pripomagalo je već tada usavršeno talenje željeza, Englezi bijahu dakle početkom 18. stoljeća u niehaničnoj izradbi pila najnapredniji, ali jih doskora pre~ stigoše Francezi, imenito glede pila za mali obrt. U novije doba nađkriliše Amerikanci ^ sve druge narode u tom poslu. U Austriji i NjemaSkoj počelo se napredovati u mehaničkoj izradbi drva tek poslie god. 1840= TI razdobju dakle od godine 1800 do danas usavršili su tehnici drvarsko proizvadjanje tako daleko, da se danas drvo ne samo mehanički, već u svakom obliku tokariti, rezbariti, vrtati, dnbsti, plesti, savijati, lupiti i stiskati može U obrtu skoro i neima predmeta, koji se rukom proizvadja, a da se nebi i mehaničko proi^vadjati dao u takovih ´9blicih, kojimi se upravo divimo. — ...- nepozna mehanički tokarene palice u svakovrstnih faconah, okruglih ili plosnatih ili grbavih, kao što su to kundaci za puške? Tko ne pozna lupine iz drva, koje se kao artija bud na okrug stabla ili uzduž žice ili hoblanjem amerikanskih noževa ili rezanjem franeuzkih fournir pilahsnimlju? Tko nepozna vrtače, s kojima se probnšuje rupa za vez gradje u svakom položaju, kao stoje to u tršćanskom arsenalu, a tko nezna, da se najtočnije dubi glavčina u kolarstv, u? Tko nepozna Grossmanove drvene rozete kao najjeftiniji nakit kod sto-larstva, koji se utiskuje u drvo,, a komu je danas nepoznata drvena ....., kotač, stolac i t. d. dapače izrezana drvena glava čovječa i sto drugih predmeta? Sve to strojevi rade uz čovječu pripomoć. Samo mehaničkom snagom uspjelo je, da se drvena vuna jeftino proizvadja, te da se iz drvenog sitniša, kao iz piletine, pomoćju lučbe prešati mogu razni predmeti, koji se mogu upotrebiti u kućanstvu ili kod gradnje. A što ćemo još dočekati, kad se već danas drvo kao hranivo za marvu priogotavlja? Ta još bi nam sladka nada preostala, da ćemo dočekati dobu, u kojoj će se drvo kao tjestivo jesti,, a onda neka se neumorni duh uspava, jer bi tim valjda vrhunac ljudskog umovanja nastao. ^ . ^ Za usavršivanje drvarskog posla treba još dosta toga, ali pomoćju ugljena, željeza i t. d. usavršivati će se i drvarstvo do nečuvene visine. Okrenimo se na čas širom naše domovine i prispodobimo napredak, koji je već učinjen, to možemo ponosom reći, da se naše domaće drvarstvo takmiti može već sad sa najnaprednijimi đržavami. Godine 1880. podignuta je na vodi Kječina prva mehanička pila po Pessi i Prosenu iz Grobnika sa četiri lista za izradbu razne rezane gradje i to: za smrekovu, jelovu, bukovu^ a najviše za javorovu robu, a od tada do danas izgradjeno je sličnih pila venecianskog sustava do 50 na broju sa 99 lista (pleha), koje representiraju snagu od 297 konja ili snagu od 2079 radnika, a rade pretežno jelovinu i smrekovinu, a manje bukovinu. "Godine 1850. sagradio je Durbešić u Crnomlugu pilanu na paru sa 6 jarmova, "koji je svaki po 1—2 lista vezao a snagom od 25 konjskih sila, i to pre |
| ŠUMARSKI LIST 1/1892 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 6 težno za bukove tavolete, te donjekle za jelove i smrekove žaganice i tavalone. Sustav ovih pila već je kombiniran mlietacki tim, da silu prenaša remenje, te su mjesto jedne testere u jarmu ... dvie i da je . pokretnom kolu teretno kolo, koje brzinu regulira, do6im toga prasica ueima. Taj kombioovan sustav preporodio je mnoge starije vođene pile na prasice, te je mnogo ovih vodenih pila iza g. 1860. prenapravljenu tako, da sada na prasicu, koja za jednu testeru do 7 konjskih sila troši, pokreće već racionalnije vodeno kolo . prenos snage remenjem, čim se polovicu snage prlštedjuje, te je ova vrst vodenih pila kadra nadmašiti svaku parnu pilu, imenito glede one vrsti piljenica, koje se poslie strugati moraju. Godine 1862- sagradio je grof Khuen-Herdervary u Markušici prvu parnu pilu 2a hrastovinu sa jarmovi na više listova. Godine 1870. sagradio je Pongratz tvornicu na paru za mehaničku stolariju u Vrbovskom, iz koje god. 1880, pretvorio Schlesinger pilu za bukove tavolete sa fournir noževi. Godine iBoL sagradio je u Prezidu parnu pilu nalik Durbešićevoj V. Velusti iz Ljubljane. Godine 1873. sagradila je Thurn-Taxica parnu pilu sa Thopammovimi jarmovi na više listovah za mekanu gradju uz kružne pile za bukove .tavolete. Godine 1883. sagradio je Riese-Stahlburg u Kaptolu parnu pilu amerikansku sa kružnimi ´pilami za rezanje hrastovine. Godine 1882. sagradila su braća Rađošević parnu tvornicu u Lokvah za okrugle palice, a god. 1884, i vođenu pihi sa Tyscberovim jarmom na više listovah za bukove tavolete. Godine 1884. sagradio je Alnoch u Bregani na vodu tvornicu za palice kišobrana i za šetnju. Godine 1856, sagradio je Eeiszner u Osieku tvornicu za žigice. Godine 1887. sagradila je gdja. Wagnerica u Veliki na vodu tvornicu za kolarstvo. Godine 1882. sagradilo je englezko družtvo: „The Oac Extract Comp." u Županji prvu tvornicu tanina sa mehaničkim bačvarstvom. Godine 1872, sagradio je Pongratz parket-tvornicu u Zagrebu, Ođtud ćemo samo povjestni razvitak u hrvatskom drvarstvu razabrati, a u kakvom je zaista naprednom stanju, to ćemo još dokazati. 0 drvarskom obrtu. Na više mjestah ćuli smo o brodogradnji bojnih kola, hramova i o drugih gradnja kod starih naroda, a kod svakog tog posla trebala je posebnih obrtnika. Opisali smo i drvarsko orudje, koje je u tu svrhu služilo. Da su Rimljani drvarske obrte takođjer kao osebujnu kastu (Collegium) gojili, nemože se mače ni tumačiti, ako pomislimo na mnogobrojne sagradjene ladje, pa dosliedoo tomu su i Hrvati i Srbi došli u neposredni ´dodir sa ovim narodom, te su morali i oni njeku vrst radnika, tesača, kolara i stolara poznati. lo ... potvrdjuje ona okolnost, što je bilo zaista mnogo tokara, koji su pra |
| ŠUMARSKI LIST 1/1892 str. 7 <-- 7 --> PDF |
Tili okrugle stupice .. lađjah. To nam dokazuje i ........ koturica (........) na brodovih. Tesači su svakako najstariji obrtnici, ali ove stvori i najstarija potreba sbog gradnje kuća i brodova u vrieme kraljevanja domaćih kraljeva godine 900—1102. Tesara bilo je tada vrlo mnogo, nu manje, nego što je bilo šumskih radnika, koji su samo stabla obarali, a tesari izradjivali. Za gradnju kuća nije trebalo one vještine kao za brodogradnju, a sigurno je, da su se težaci .. brodogradnju tekar kasnije pojavili. Za gradnju kuća nije trebalo baš tako vješte radnike, ako pomislimo, da je naš narod gradio priproste stanove bez svake razkoši, i ,da su hrvatski i srbski knezovi´ u današnjoj domovini prvobitno onakve palače gradili, kakove po opisu iz centralne Afrike i Amerike u vojvode poludivljaka vidimo. Skyti stanovali su u rupah pod zemljom i u košu na kolih; Germani u rupah pod zemljom; Sardinci u špiljah lilirci u hrpah gjubra; uz Pontus u šupljem drvu ili u tornjevih; Galli u drvenih kucah; Huni u koljebah iz trstike, rimski pastiri u zemljenih koljebah, te u koljebah od jelovine i smreke; oko Alexandrije u kamenitih kucah bez drva; Slaveni u sj. Europi u drvenih kucah; n Thraeiji u drvenih dvokatnih kucah; a u Grčkoj u drvenih kucah. Po Pliniju bile su rimske ladje od crnogorice, a po Virg. Georga III., bile su velike gradnje od smrekovine sagradjene, a kod Rimljana bilo je i drvenih kuća sa slamom i trstikom pokrivenih. Tiber bio je premostit drvenimi mostovi. Za došašća naših dje.iova imali su Rimljani već zidanih sgrada, dapače i veličanstvenih, a zidari kao najstariji obrtnici reć bi da su se prije pojavili, nego tesači za gradnju kuća, U susjedstvu Rimljana naš je narod brzo koje kakove obrte naučiti mogao, a samouka imao je od pradomovine kao svaki narod. Naši praotci ne imadoše prije došašća u današnju domovinu sa mornarstvom posla, a odtud zaključujem, da i u ono doba ne imadosmo ni tesača za gradnju kuća, niti za brodograinju osim pojedinih .samouka, koji su prema primitivnoj potrebi vješti bili za svaki drvarski obrL Naš je narod dakle poslie VI. vieka počeo vješte tesače odgojivatij i to od onda, odkad je na jadranskom moru prisiljen bio ladje praviti. Rimski modeli služili su mu za nasljedovanje. Vještina tesača u našem narodu razvila se je već u VI. i VIL vieku za brodogradnju, a za gradnje kuća valjda u XL i XIL vieku, odkađ se naime mlinovi na vodi i suhare po Dalmaciji i oko Zagreba spominju. Tomu pridonio osebujni pokret u Hrvata pod upravom hrvatskih kraljeva, te onodobnih mnogih gradnja kuća,´ brodova i samostana. Uz tesače razvili su se i tokari, a talijanski su tokari kao vještaci najstariji, pa su se ovi uzduž našeg jadranskog mora naselili. Kolari su kod Germana najvrstniji radnici bili, pa ako i jest naš narod u pradobi samouka mnogo imaOj to seje ovaj obrt tek iza gradnje cesta bolje razvijati počeo, i to kod nas tek poslie XVIL vieka, a prije došašća Francuza |
| ŠUMARSKI LIST 1/1892 str. 8 <-- 8 --> PDF |
, . _ 8 — . godine 1807.-1813. bila je riedkost viditi osim velikaških ili poštarskii kola, koja su bila željezom ........ U Požeštini vidjala su se tek poslie g. 1830. prva željenom okovana kola. Frmmzi su prvi meli parižka teretna kola i odtad je ostalo u .. domonm mnogo kolara Iz svih strana svieta, ali se je naš narod ipak ponajviše tim zanatom bavio. Drvarski obrtnici ^aceše svoj posao poslie 1800. godine jace tjerati, pa se od g. 1382. iistrojiše i majstorski. cehovi, a osobito poslie g. 1828. ustrojiše. "se takovi cehovi u Pakracu, Jastrebarskoj, Daruvaru, Virovitici, Kutjevu i u svih veđh građovik Moglo bi se reći, da su kod nas Hrvati pretežni obrtnici kao kolari i tesači, đo^iffi su tokari ponajviše Niemci i Talijani, a izmedju šumskih radnika ponajbolji su naži domaći radnici, imenito m cjepanje hvatova, za ugljen, za tesanje i ....... gradje, te za francusku dugu. Nasuprot tomu je Niemac odpoceo raditi kod nas ........ ba&varsku gradju, nu ipak će ga hrvatski radnik i u tom poslu dostići, jer već i oni tu vr´st gradje proizvadjati umiju. Iza kako su se obrti razmahali, nasta obćenita potreba ustrojiti i trgov. obrt. komore, a takove stupiše u život u Franeuzkoj najprije, a god. 1848. u Pruskoj, g. 1850. u Austriji, g. 1853. u Bavarskoj, g. 1854. u Virtemberžkoj i god. 186L u Saskoj, Vidili smo napried izvješće riećke trg. obrt. komore od g. 1852,, kako je ustrojena, a tako ustrojena Je i komora u Zagrebu, pa u to doba i u Osieku, a u Senju tekar god. 1876. Godine 1872. stvoren je obrtni zakon za slobodni obrt, a god. 1884. preinažen je. Tim se zakonom tjeranje obrta dozvoljava samo za. to sposobnim obrtnikom. Takovim obrtnikom propisuju se i šegrtski nauci. Oođ. 1882. osnovana je obrtna stručna škola u Zagrebu. Osim toga otvoreni su tecaji za nauke košararstva u Gospiću, Osieku i Bistrici, a god. 1885„/6« otvorena je i školaza drvorezbarstvo u Mariji Bistrici, Križevci^ i Ogulinu,, a sa potonjom stoji u savezu i urarska škola. / Uslied ovakovog ustrojstva obrta možemo se bezđvojbeno nadati liepom napredku,´jer ćemo tim suzbiti importiranje inozemne robe; nu glavnoj zadaći našeg drvarskog obrta još i danas dovoljna briga posvećena nije. Za pokret obrta imademo u Zagrebu dobro uredjivan list .Obrtnik«, koji se i šumarom preporuča, a ne manjka već niti novčarskih zavoda i t d. _^_Po statističkih podatcih možemo reći, da imade sada .. Hrvatskoj i Sla voniji oko: ^ 854 kolara, 228 tesača, -a? sitara, no stolara, 6. graditelja, 287 drv^trgovca, . 100 tokara,; , 55 kovaća, .-. ,84 trg. od pokućtva, i rezbara, . 3kalupcije, 96- drvnih tvornićara, " . .^. bačvara, . 25 ladjara, |
| ŠUMARSKI LIST 1/1892 str. 9 <-- 9 --> PDF |
Ali u šumskom drvarskom poslu ima množina radnika, koji takodjer osebujne sposobnosti imati moraju i koje takodjer punim pravom med]u obrtnike računati možemo, a bili bi od prilike ovi: " , cS cž ?3 .. r—i´´ >o Opis drv. obrta ili industrije . ^ o O o i> ^ . bD t^ tSJ a N .^ .. .^ a ..1 0 ^0 !. !^ o r 0 3 lava Za izradbu francežke duge 100 20 35 80 [>500 5735 n n njem. ba^varske´duge .. . 50 8 12 30 2000 2100 „ j, bukovih i jelovih duga . 20 1 2 4 300 327 „ „ ručne tesane i rezane gradje 100 8, 12 30 3000 3150 n . „ mehaničko rezane hrastove gi´adje_ 13 13 14 18 600 658 „ „ mehaničko rezane bukove i mekane gradje 20 10 10 400 440 „ ,, goriva i ugljena 80 10 25 1500 1615 „ „ kod: drvarske industrije .. 15 10 10 40 1600 1675 Ukupno 398 80" 85 237 14900 15700 To je dakle prava šumska vojska, a gdje su joj stručne škole, ....... u tom broju samih Hrvata ima preko 90**/^ ? Od kolike silne koristi morale bi biti stručne škole za sve ove obrtnike, ako bi se obćenito u njih učila tehnologija pojedinih vrsti drva, onda svojstva i uporaba orudja i time skopčani nauci, o tom netreba dokazivati. Ta zna se, da će vješt radnik prema nevjestu radniku trostruko toliko izraditi, a valjanim poslom ^. više tvoriva bolje i manje za prodaja uspodobiti. Šumski trgovac sa nesposobnim! nadstojnici (Bestellteri) plaća skupo njihovu nesposobnost, a tomu bi se dalo pomoći jedino dobro ustrojenimi školami te ruke. 0 drvarskoj trgovini. Samo se sobom razumije, da se je trgovina od pamtivieka kod svih naroda raznoliko razvijala. Narod, koji je okružen bio svojimi šumami, nije niti umovati morao o tom^ kako da si sgodnije drvo nabavlja. Tek udaljenost šuma tražila je spekulativniju dobavu drva uz oveći risiko i tek tada je bila pružena prihka boljemu obrtniku, da veću trgovačka privredu stekne. Prigodom razlaganja o stanju naših šumskih prilika prije poplave Rimljana ćuli smo, da je bilo trgovaca s drvi u Sisku, a vaijda i drugud po našoj domovini — imenito uzduž našega Primorja, gdje je šuma ponajprije nestalo, te je trebalo od drugud drvo kupovati i nabavljati, a tim poslom bavili su se šumski trgovci. Uzduž jadranskog mora odpočeo je tek drvarski trgovac svoju zadaću, a povod tomu bio je izvoz drva u Italiju onda, odkad je ondje zavladala na drvu oskudica, a ta je morala nastati u IX. vieku |
| ŠUMARSKI LIST 1/1892 str. 10 <-- 10 --> PDF |
^ 10 — Talijanski ......, obrtnik i trgovac je mnogo stariji od našeg a Mm. Ijani mtrpaše onamo i svjetskog blaga. Svi uvjeti govore, da je Talijan prvi u naše iiike dobrodio, tražeći drvo, a sobom donio je novca, da kupi što treba i da radnike uvježba u biranju onakovog drveta po šumi, kakovo im je najbolje za stanovitu potreba bilo. Iz povjesti Magđića i h onog. što rekosmo kod uporabe drva, moženao zaključiti, da je talijanska potreba na drvu tek u ... vieku započela u većoj kolikoći, a razne manje porabe od izvanrednih dimenzija obstajale su i u vrieiiie došašća naših djedova, a prije toga j uz naše jadranske obale. Prava dakle drvarska trgovina odpočela je u našem Primorju uzduž morskih obala poslie XIIL vieka, a te dobe mirovale su šume hrvatske i srbske u nutrinji zemlje i ne sluteć, da će igda putovati u Prancezku ili u Alžir. Sva je prilika, a to vidimo kod Senjana, da su Hrvati upravo Talijane u svoje primorske gradove mamili, i to ponajpače sbog drvarske trgovine, koja je pridigla naše Primorce, te iz koljeba pastirskih, ribarskih i seoca, digoše se palače i liepi gradovi. Drvarska trgovina bila je dakle u prvobitno doba podpuno u rukuh talijanskih, a od ovih se mnogi đoseliše medju naš narod, te za stalno su još mnogi Rimljani kod nas ostali, a to nam svjedoče mnoga stara imena talijanska u primorskih građovih, pa i prastari šumski trgovci i radnici talijanski To se takodjer i u povjesti Smičiklasa spominje. Naš Primorac bistra oka i uma odpočeo je uz Talijane na brzo trgovati i šumu izradjivati, i dok nije talijanskim novcem ojačao, dotle je morao Talijane trpiti a ojačao je svakako već u XIIL do XV. vieka, dakle u dobi, u kojoj je za jedan dan hoda nzduž morske obale mogao drva k moru privesti. Do te dobe bijaše i Talijanu poćuđno izradbom u vlastitoj upravi po primorskih šumah raditi, a čim je u šumah ođaljenijih radi posla i noćiti morao nebijaše mu ni šumska tmnina ugodna. S toga možemo uztvrditi, da je uzduž svih jadranskih obala skoro istodobno i na jednako širokih pruga šuma sječena. Ta i položaji naprama moru su pojednaki, a prevoz drva naprama Italiji je istih cieoa. Jedinu razliku u toin činiše šume, ležeće na zapadnih obalah Italije, te one na obalah otoka Krka, Paga i t đ., gdje još i dan danas veliki vjetrovi plovitbi smetaju i to u toliko, što su šume od prvo navedene obale prije, a od potonjih kasnije do uporabe došie; nu ni za to nebijaše sto godina potrebito. Nakon tog razlaganja možemo drvarsku trgovinu svesti na sliedeće: Već u I. i II vieku po Isusu imali su Rimljani razlog podložiti si Istriju, Liburniju i Dalmaciju sbog velike potrebe na smrekovoj i jelovoj gradji za brodarstvo, jer se je ovakova gradja od velikih omjera na Apeninu morala preskupo po Ijudih i na nespretnih kolih privažati, a osim toga bila je Italija već u to doba siromašna na drvih, jer su se samo briegoviti vrhunci šumom malo zelemli. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1892 str. 11 <-- 11 --> PDF |
~ u -^ .. I. II. III i IV. vieku po Is. kkrčiše rimski heloti sve tlo, koje je bilo prikladno za ratarstvo i pristupnije k Italiji, a to se Je činilo osobito po dalmatinskih i liburskih otocih, te \iz obale Istre, pa povrh starih rimskih gradova Salone, Narone i t d,, dakle uz najstarije rimske naselbine. Ilirski i keltski narodi nisu ovud imali onih potreba na drvu, kao Rimljani, jer bijahu ponajviše pastiri. Za carstva rimskog u L i II. vieku po Is. moralo je biti po Dalmaciji, Liburniji i Istri mnogo krčevina, a po gotovo po onih otocih, koji licem u Italiju glede= U Posavju, Pokupju, Pođravju i Pođunavju, kako je to već kod nabrajanja vrsti drveća ......, zatekoše Rimljani same Čiste oranice, na kojih danas ni traga hrastikom neima, a kako su ovdje iza Skita i Sarniata oranice već jalove postajale, to je neplodnost uz tadanji sistem gospodarstva i na krčevinah, koje su još i Rimljani izkrčili po otocih i kopnu Istre, Liburnije i Dalmacije, na brzo nastupila. .. kao što su Rimljani za svojih careva najviše drva u I. do IV. vieku po Isusu trošili, tako su se opet pobrinuli da jalove i iztrošene oranice umjetno pošume žirom, a odtud nastadoše liepi hrastići u onih predjelih. Nepristupnije otoke kao Rab, Hvar i druge, a tako i obale od Senja do Rieke, te u zaledju tih obala nisu Rimljani još dirali, za to se tud i nalaze svagdje tragovi bivših prašuma od jele, omorike i bukve u vrieme đošašća Hrvata. Hrvati dakle došav iza VL vieka zatekli ,su ogromne šume od svih današnjih vrsti drveća, a Rimljani mogli su doživjeti sve umjetno zasadjene hrastove šume, te sn jih prije dolazka Hrvata ponješto izrabljivali za svoje brodarske´ gradnje. Od II. vieka prije Is. do VL vieka po Isusu ako je rimski publican i drvarski trgovac bitisao, onda bi se govoriti moglo o rimskoj drvarskoj trgovini po Istri, Dalmaciji i Hrvatskoj ; nu reć bi da su ti publicani sve drugo nabavljali za rimsku državu samo ne drva, jer veću brodarsku gradnju valjda su vojnici sami dopremali, a mjestne potrebe na drvu nisu trebale posebne drvarske trgovce, jer su šume u tu svrhu bile u blizini gorovitih predjela. S toga i neima traga, da bi se Rimljani kod nas bavili kao, posebni drvarski trgovci. Poslie VL do IX. vieka po Isusu poznato je, da su se Italci već u mnogih predjelih sa. šikarjem poslužiti morali, a osobito je po obalah izmedju Pole, Aquileje i Ravene mnogo drva već od prije potrošeno bilo, jer Ravena je dapače glavna luka za rimsku mornaricu bila. Ako dopustimo, da su n tom razdobjn Hrvati stajali u njekoj ovisnosti od- bizantinskog cara, ipak se drvarski trošak za izvoz drva nesporainje, dočim sve drugo nabraja naš povj.estničar Smičiklas, imenito i raznu trgovinu napram Carigradu. Ili su u ono vrieme Hrvati morali dopustiti izvoz drva iz svojih šuma ili sti to bez obzira na budućnost dobrovoljno dopuštali, nu o kakovoj šumskoj trgovi 0 i neima ni traga. U IX. vieku dolaze Mletčani u dodir s Hrvati, Jer se oteše od rimskoga carstva. Poslie razdora izmedju grčke i rimske crkve god. 857. postaH su Grci |
| ŠUMARSKI LIST 1/1892 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 12 — i Latinci sve to slabiji, đoHin su se Hrvati i MletSam ste to većma jaSati po čeli. . mi Basta razdor imeđju Hrvata 1 Mletcana, koji ponajviše sbog pomanjkanja šume sve više na naše obale navaljivaše. Od IV. do ... vieka izsječene su sve šume i po drugi put, koje su Rimljani pod svajirai carevi u L do IV. vieka zasijali bili po svih naših otocih. Mletački trgovci izradjivaše šume, te je i naših domaćih drvara bilo, koji su. to isto činili. ^ ...... li na um, da je Hrvatska za dobe svojih vlastitih kraljeva t. j . od god. 900.—1102. fizično najmoćnija bila i da je tek iza toga zadobio Primorac svoje samostalno trgovačko umovanje, onda ćemo lako pojmiti, da je on već tada Mletčanu naputke mogao dati o izrađjivanju drva i t d. U ono doba bili su svi prema Italiji okrenuti otoci izsječeni, a isto tako i obale od Bakra, .... i Labina; nadalje oni otoci, koji su pristupniji bili; nu ne dalje od 30 kilometara od mora^ dočim oko Senja, Cirkvenice, Karlobaga i t. i: dopirale su šume još i do obala, jer za gorivo nisu trebale, a za jedrenjake za veću gradju samo su se prebirale. Od ... do polovice XV. vieka već se je hrvatski trgovac umješao međju talijanske. Naši se primorski gradovi počeše dizati, a i talijanski drvar žestoko se je počeo s našim boriti. U toj dobi je u Primorju dohodak od drva u velike poskočio, a to vidimo ođtpd, što su Mletčani g. 1309, u Senja imali svoga konsula, te su i trgovačke statute ovdje osnovali. U ovoj periodi odmakoše se šume kod Senja, Cirkvenice i Karlobaga u pojasu od 20 kilometara od obala, drugdje već i na 35 kilometara od mora. Od XV. do XVnL vieka diže se drvarska trgovina uzprkos toga, da su od polovice XV. vieka do 1790. god. uznemirivali turski ratovi i šumsku trgovinu; nu drvo za gorivo i za ugalj ipak se je u Mletke u velike izvažalo, jer su i staklarstvo, lončarstvo, porculan i sadra ovdje postali svjetskom potrebom od god. 1383.—1757., dakle kao u pređjašnjoj periodi. Te dobe odmakoše se oko Senja, Cirkvenice, Karlobaga i dalje šume takođjer na 35 kilometara i sada bijaše nemoguće drva izvažati bez putova, ma gdje bilo uzduž našeg jadranskog mora. U to doba nasta u trgovačkom svietu osobita borba za cestogradnje, ali te dobe već je trgovina pođpuno u rukuh hrv. trgovaca i radnika bila. Talijanski trgovci, povrativ se u svoj dom-, bili su .... prekupci, a naši hrvatski trgovci iz primorskih gradova upravljaše trg. poslom samosvojno, te je hrv. drvarski radnik pobjedio posve talijanskog radnika. Ovaj se povrati u Italiju ili se lati drugog posla. Ugljenari iz Hreljina i t d. dodjoše na svjetski glas, a tako i tesači i podažari iz Kastvaza bordonale, grede, murale, šubije" i vesla jer je u toj dobi Mletačka postala bogata, te je silu toga nabavljati imala. Te šumske proizvode promitala je po svojih tada najuvaženijih šumskih trgovciL Neprestani ratovi povisiše potrebe te vrsti gradje, a Smičiklas kaže, da je u razdoblju god, 1526.-1606. bilo na Rieci,Bakru i Senju trgovačkih fili |
| ŠUMARSKI LIST 1/1892 str. 13 <-- 13 --> PDF |
™ 13 ~ jalka iz Fioreiica, ...... i Venecije, te ispravo te dobe iniao jo i Zriiijski svojo skladište drva za brociogradi^´u u Bakru. Baš u toj dobi digoše se trgovačka mjesta: Bakar, Kitka, Senj, te Varaždin, Krai>ir!a, Ja^ka, Samobor i liibnik. Od XVIII. do XIX. vieka poceia se je i aut^-trijska vlada zamniati za primorsku trgovinu, te djeiomi{43 sbog ratova, djelomice sbog bolje trgovine sagradi karolinšku cestu od Bakarca do Karlovca. Ova cesta je najstarija . našoj domovini, a sagradjena je god. i72o., dočim je Josefinska cesta od Karlovca u Senj sagradjena 177G.—IT?!). Do godine I7l7. dolazile su savske ladje do Zagreba, a Marija Terezjja je osobito naš sabor godine 1750.—I7o0. požu=ravaia, da se križem Hrvatske i Slavonije sagrade ceste, što je doista u to doba i učinjeno. Ovim željama pridružile su se svakako i moibe staklara sbog privoza pepela iz dalekih krajeva, a toga se je od godine 1780—1860. samo u slavonskih šumal) za sjeverno austrijske staklane preko 15.000 centi na godinu proizvadjalc, a isto tako bilo je po svud u našoj domovini. Najstarija cesta Karolinška imala je u Bakareu svoj izlaz i ovdje se je otvorila odmah znamenita trgovina. Toj trgovini priskoči kastelanat iz Fužine u pomoć, koji je imao svoja skladišta za jelovo, bukovo i smrekove drvo, te magazine za soL Odmah za tim spojio je Karolinku od Plaše preko Debelca i Križišta na Kraljevicu njeki trgovac Blažina iz Hreljina i sagradi u Žminci veće skladište za drveni ugal], koji je prešao na Matiju Polica, djeda još živućeg Josipa Polica. Taj magazin već je sada trošan, te dulje vremena izvan porabc stoji. Ge~ stom na Kraljevicu otvori se skoro istodobno kao u Bakareu trgovina drvarska i u Kraljevici. Istodobno ili još nježto prije postavila je krajiška šumska uprava skladišta u Jablancu i Sv. Jurju za jedrenjake i inu gradja. Ta skladišta pod upravom fužinskoga fcasieknata u Bakareu odnosno po krajiškoj šumskoj upravi ustrojena skladišta u Jablancu i Sv. Jurju dokazuju nam, da je te dobe primorski trgovac prisiljen bio, da kupuje drvo preskupo ili da prestroge šumske propise sluša, te da se okani daljeg trgovanja sa sumarni, koje su se već do vrh planine Rišnjaka. Velebita i Kapele odmakle bile. Šumska trgovina je dakle odpocela od pradavnine uz jadranske obale^ te se je bavila samo jelovom, bukovom i smrekovom gradjom, te svakovrstnim gorivom i ugljevjem sve do godine 1820., a tek ponješto sa primorskom hrastovinom. Da su se primorski trgovci, poznavajući sućtvo talijanske trgovinej u toj dobi uztezati m.ogli od trgovine s drvi, možemo si tumačiti tim, ´sto je g. 17..´ mJetaćka i´epublika kao glavni j)okre!:ač trgovine propala. Možemo sigurno rećij da je do god. 1779 , dok se Josefinska cestn iz Karlovca u Senj sagradila nije, sav ugljer. i gorivo drvo za staklane u Mletke h Bakarca, zatim iz Žmince, Kraljevice, Jablanca i Sv. Jurja izvažano bilo. Isto ovako je bivalo i uzduž dalmatinske obale« i Gici u Istriji doprinieii su mnogo. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1892 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— u — h te dobe .... u istinu još liepih bukvika oko Kamenjaka, JeleDJaka, Kastva, po MoBte Maggiore i u oUe po whu Velebita i Kapeli a pojasu od kojih pet kilometara na strani mora ležećoj ali po Primorju i Istri imademo dapače još ostanaka od hrastika, koji se čuvaju 2a austrijsku mornaricu, te za rebra i za sitniju gradja rabe, premda je iz Istre g. 1150. neizmjerno mnogo hrastovih pilota za Mletke izvezeno, Schadelloock veli, da je slična hrastova gradja još do g, 1830. iz Livorna u Englezku putovala, odkud slieđi, daje i Italija svoju potreba podmiriti mogla. Medjutim istina je, da je iz Danciga, Memela itd. iz njemačkih hrastovih šuma sve do god. 1779. hrastova duga za Francezku i Englezku a ne iz hrvatskih šuma dolazila, a to tim prije, jer je Francezka i Italija iz svojih šuma svoje potreee sve do god. 1840. kestenovimi i hrastovim! dugami podmirivala. Sveza ceste sa Senjom i ona na Bakarae, a osobito cesta Lujzinska od Karlovca na Bakar i Eieku (sagrađjena g. 1803.) probudi obćenitu pozornost trgovaca na hrvatske duge pokupske i na one iz okolice Bihača. Do te dobe bijaše trgovina u Bakru i Rieci mrtva, premda je ovdje bilo trgovaca već u dobi IX. do XIIL vieka. Hrastova trgovina započela je iz hrvatskih šuma g. 1820. u Bakru, kako to tvrdi J. Polić, a Schadelloock dokazuje, da je riečki trgovac AdamiiS godine 1826. započeo s izvozom duga iz Karlovca u Marsigliu. Imati će oba pravo, nu tih godina tek je izvoz duge započeo uz uplatu maltarine, pa su trgovci i njihovi računi imali dokazati, kud jim izvoz do mora najbolji probitak daje. Oni sbilja pronadjoše, da im je izvoz po Joseiinskoj cesti najpovoljniji, a što Magdić za grad Senj tvrdi, đa je zlatna doba za ovaj grad trgovinom započela od god. 1824.—1826., to je zaista nepobitno. Zna se, da je hrastova duga krenula iz Karlovca god. 1824. u Senj, a samo ponješto izvažala se je u Bakar i Rieku. U Kraljevici ili u Bagu nije je bilo. Sva hrastova duga odpremala se je na Marsigliu, u Bordeaux i Cette a najviše u Španiju, dočim u Italiju ih u druge krajeve nije se odpremala, kao što danas biva. Ta količina duge iznašala je tada- 10 milijuna komada na godinu, a pa: „Raporto della camera đi sommercio đi Fiume ... 1852.^ od toga je samo četiri miijuna na Senj, a ostatak na Bakar i Rieku dohadjalo. ^´ Od kako su gore rečene primorske ceste sagrađjene, proraaknula se je i komunikacija na sve strane po šumskih putevih, a bilo je cesta ...... Černomlju i Metljiki, a isto tako i iz Kariovca naproti Bihaču. Oko Karlovca zapadno po provincijalu, te sjevero-zapadno uz Pokupje ...... Čermolju, Metljiki i južno ...... BihaČu bje trgovina hrastovinom u velike otvorena,´dakle god. 1820. Ta .govina evala je sve do godine 1871., dokse nije sagradila že- Ijezniea iz Budimpešte preko Teienya, Pragerhofa i Trsta, a to bje oko g. 1845. Godine 1861. izgradjena je željeznica Sisak, Zidanimost i Trst.. Poznato nam je, da je u madjarskih šumah radio trg. V, Turković h Karlovca, te franc dugu izvažao preko Tetheoja u Trst, Osim toga poznato je, da je do g 1845! u istinu već oko Kariovca pomanjkavalo hrastika, ali jih do g. 186I.´´iztočno |
| ŠUMARSKI LIST 1/1892 str. 15 <-- 15 --> PDF |
-^- 16 ™ n.-ipram Sisku dosta bilo i tako je od g. 1820.-1861. pokrenula hrusU)va Irgoviua iz podruc^ja karlovačkog iiapram kranjskim i bosanskitii ....., a iz potonjih izvaŽHO je drva Nopoinuk Turković i to od .Biliaču ?ja izvorih Une preko Zavalja, te preko Otočca na Senj i od ?vlaljevca .;. izvorih Gliae i Korane preko Karlovca opet na Senj. Odkad se je odavle žurna odmakla, prešao je VjencTurković svojom trgovinom s drvi u Madjarsku oko Budimpešte. Godine 1845.—18C0. već su hrastići sječeni niz Kupu do Siska, a tek poslie g. 1861- odkako je željeznica Sisak i Trst sagradjena, otvoreni su slavonski hrastici. Zato Magdić pravo tvrdi, da je Seajska zlatna doba do godine 1802. trajala. Od godino 1820.—1861. možemo u obće kazati, da je sva trgovina od mekane bukove ili hrastove i ine gradje, te goriva ležala podpuno u rukuh trgovaca i hrvatskih radnika, osim od njemačke bacvarske gradje, a bila je la trgovina mnogovrstna i ogromna. Do tada najznamenitiji hrvatski trgovački grad Senj pade, a Bakar, te liieka počeše se dizati. .... je konačno nadkriiila sve gradove. Nu željeznicom u Trst okrene onamo i trgovina brastovine, a Rieka u toj dobi ostala je kao najvažnije dopremište za mekano i bukovo drvo. Takova važno dopremište bio je i Bakar, Senj, Kraljevica te Bakarac, Bag, Jiiblanac, Sv. Juraj i t d. Od godine 1861. preuzme Trst Mletkom zadaću glavnog skladišta drvarskog i tako posta Trst za hrastoviau iz Slavonije, Madjarske, te za bukovinu i mekanu gradju iz Istro, Kranjske, Štajerske i Koruške upravo glasovito dopremište. To je tako bilo sve do izgradnje željeznice Zagreb i Rieka uključivo godine 1873. Od god. 1820.— 18G2, trajala je za Senj zlatna doba, a za hrvatske trgovce s drvi i domaće drvare započela je ta doba od god. 1862.—1873. U godini 1861. tražila su se po hrvatskih .... sposobna drveća, osobito hrastova za austr. mornarica i evo izkaza, koji predočuje tu predbilježbu: |
| ŠUMARSKI LIST 1/1892 str. 16 <-- 16 --> PDF |
_ 16 — pr Pt 05 to .. oo .. O o o . o Na porršiDi u ralili po 1600 .*^ hrastovih crnogoricnih hj brestovih grabrovih jaseiiovih ukupno Froejena drvne gromade .^ ga ?2 .^ . I^T" ;=! . o ^ .> o . CSJ <3 .« P o m ^ t-^ -< . .. ^ (.. . N 1^ P « |
| ŠUMARSKI LIST 1/1892 str. 17 <-- 17 --> PDF |
-; ^ li -^ Da nam bude nješto jasniji taj ..1. trgovačkog razvoja, upućujem oa ono, što je već´ ...... kod opisa obćenitog stanja šuma ...... raznim "svjetskim porabam. Obzirom na to, što se s prvine nigdje nisu pametno nživale, izharala je Španjolska u davnini sve svoje šume .. ruđokopja kao takodjer i Englezka, a u pradobi nestalo je´ šuma ^ u Gržkoj, Maloj Aziji, te uzduž ciele obale sredozemnog mora. Francezka izsjekla je već za rana sve svoje šume uz obale po ravnicah i brežuljcih´ i poslie godine 1780= počele su se naćimati šume naproti planinam skoro u svih evropejskih državah osobito u onih državah, koje se više na moru razvijaše. Poraba drva prestala je umah u tom vieku napredkom lučbe, te gradnjom željeznica u god. 1840.—1850,, gradnjom parobroda od god. 1807. i gradnjom lokomobila od god. 1851., a toga radi nije ni čudo, da su hrvatske šume, koje su pristupnije na drvu siromašnijih država, došle do svietskog glasa, jer jih srećom do XVIIL vieka uzčuvaše julske alpe. Mletačka, trgovački najpromicavija, najbogatija i u svemu najrazvijenija, morala je prva otvoriti naše šume za trgovinu. Poslie francezke revolucije godine 1791. i napoleonskih ratova početkom XIX. vieka prouzroči tek pravo kulturno gibanje na sve strane svieta, a osobito u drvarskoj trgovini, te i u šumarstvu, Do godine 1388. vidimo iz Senjske poviestl, da se za šumsku upravu kod Hrvata skoro nitko ozbiljno zauzimao nije, a do te dobe vidimo, da su drvarski trgovci bili izključivo plemići, a na čelu tih baviše se tim poslom Zrinjski i Frankopan. Tek odkad je austrijska vlada stezanje prava na šumu kod Senjana god. 1488. počela; odkad su Havati g. 1514. napisali Tripartitum; odkad |e godine 1790./1- pod Marijom Terezijom izdan po saboru zakonski čl. 57. odkad je hrv, zak. čL XXL zabranjena gradnja kuća iz drva; odkad je Napoleon godine 1806. do 1813. kod nas šumske nadzornike i lugare postavio; odkad je kastelanat fužinski god. 1725. postavio svoja skladišta drva u Bakarcu, a tako i krajiška uprava god. 1780. u Jablanca i Sv. Jurju, a imenito god. 1857., i od kako je šumski zakon uveden uz šumarsko i lugarsko osoblje: započe kod nas obćeuito zaoštravanje i stezanje prava uživanja šuma vlastnika. Dok se do godine 1848, nerazbiše lanci robstva,´ nebijaše niti zamisliti, da će se trgovina, koja poglavito slobodu zahtieva, ikada valjano razviti^ te se je tekar poslie godine probudio duh .... Medju drvarske trgovce najstarijih vremena´ za mekanu građju i gorivo brojimo plemiće, pa ćemo ovdje vspomenuti one, koji su si u Senju kuće gradili, a to su: kuća Larićeva sagradjena je g. 1425.; Josipa Škalca g. 1483.; Barač-Mileusnić u XV. vieku; Antuna Vlahovića g. 1487= i Vranicama g, 15... Navesti ću i one trgovce, koji su u. početku XIX. vieka trgovinu sa mekanom gradjom započeli, a ti su: Adamić, Franković, Bakarčić, Matković iz ....; Blažina iz Hreljina; Mato Polić iz Bakra; braća Medanić iz Bakra; Ivan, Agnezi iz Fužine; Luka Tomae . . 2 ^ ´ |
| ŠUMARSKI LIST 1/1892 str. 18 <-- 18 --> PDF |
k Fužine; Matija Burcar iz Lokva; Martia Polić u Kraljevice i Widmar . Sv. Jurja. . * / - . Nadalje one, koji su već god. 1852. posjedovali i pilane,, tjerajuć ujedno trgovinu s drvi, a ti su: Anfcon Agnezi iz Fužine, . Luka ..... „ Bartol Šviijiiga iz „ Mato Padavić „ ., Mato Polić \z Hreljina Mato ...... ^, Lokva Blaž Gašpar „ „ Anton Matešić iz Eieke Vlastelinstvo iz Broda Vlastelinstvo iz Broda Andrija Pieše iz Delnica Mijo Pleše iz Delnica Gjuro Kezele iz Delnica Stemberger iz Delnica Jakob Dekč iz Delnica Mato Petranović iz Delnica Gašpar Ma.tkovi(S iz Sieke Anton Šneler iz Dobre Franjo Gernkovie iz Cučaka \´"lastellsto iz Sušice . . Luka Buneta iz Vrbovskoga Mato Mauce iz Vrbovskoga .... Mušević iz Vrbovskoga Mato Kratofil iz Vrbovskoga Luka Kratofil iz Vrbovskoga ..... iz Vrbovskoga , . » Bartol Lisac iz Vrbovskoga , Anton Hubler iz .... Morav. Medanić iz Bakra ... . Stojan Vucinić iz Moravice . Mijo Vucinić iz .... Morav. Šimun Vucinić, kom. Moravice Gašpar Petrović, kom. Morav, GjuTo Petrović iz .... Mom, Ivan Kusig iz Eavuegore Josip Ivančić iz Ravnegore . liiižić iz Savnogore . . . Urban Gregorac iz Ilavnegore Bartol Jurković iz Savnegore . posjedovao 2 vodene pile sa 2 reza. 1 pilu ?? 2 )5 .) » n » » » 1 2 . 1 » w » 2, » }) 2 ?1 pile . 2 15 n » 1 11 pilu . 1 . ??´ 1 n !7 ?) 4 . 1 )1 . » . 2 » n 2 2 n 5? . 7? J) ?? .. 1 . » . 3 . . 2 » pile JI 2 . 1 1 51 »" » 1)´ w 1 1 1 » ». « . » . 1 . .´ ?? ?? 2 2 *) V . 7) TI 1 2 1 4 .) » J> » . r> » » » D n 1 . » 7! 2 . n 1 ,» » . 1 » » 2 a . n 2 rt .. 1 ?? . 2 W » r> 1 . J) » 1 » 1 1 » -11 ?? . n . 1 . ?7 Vi 1 )) " 1 . ?J Jt 1 » 1 1 v . » fl )? » 1 . 1 » 35 » .) 1 n » 1 . » j5 1 » » . 2 ")> . 1 . 1 » » . . 1 n . n 1 . J) 1 3) " n 1 J? . 1 ;> » » 2 » n , 1 2 V » n " 1 1 J5 7) 1 . 1 1 1 . 1 . 1 . " 1 " 1 7J´ 1 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1892 str. 19 <-- 19 --> PDF |
^ 19 — ; " Mato Jurković iz Eavnegore posjedovao 1 vodenu-,pik´sa 1 -rerom MatoGeber iz Ravaogore ´ . ^ . 1 „,„„!„ ^ Josip Tiirk iz Čabra . . . . ´ „ 1 ,^ ^^ « « 1 » Vincenco Velasti ia Ljubljane ; . ^ 1 n » » 1 ^ ´ . tomu dodajmo osim toga još i one glavnije trgovce hrvatskog poriekla do novijeg vremena, a ti su: Ornković Martin, Polić-Minak i Morović na Kieci, Srića iz Novoga, a nevjerno zaboraviti ni našega Vraniczanja, Scarpu i Ciottu iz Eieke, te Francuza Bonetta, Henrva i Guena iz Marsiglie. ..U-trgovini sa francuzkom hrastovom dugom i ostalom gradjom ufiiniše se zaslužni;.Ivan Nep. Turković, Franjo Tiirk, Kovačić stari. Davila, .Dadić, Ladjević, Eogović, Lukši<3 pa ..... svi iz Karlovca;´ nadalje Kotur i Viđali iz Siska´; Franković, Burgstaller, Ciotta i Šimat naEieci, Bonetti,´ Bauer´i*drugi, Kasnije započeše trgovati Janković, Veselinović, Šipuš, Morović, Gašparac, Dražić, Miškid, Sepić, Gumbersbach, .Aleksander ´Weiss, Makso Pollak, Albert Eechnitzer,, Franjo Gamiršeg, Eužička, Hartl, Hermann, Blažić i ´t. d. Za trgovino sa njemačkom bačvarskom gradjom znamenite su ove naše kuće: Stevan.,Petrović kao najstariji u Slavoniji, Eužička Njerš, Kudi,,Banheger i t. d., a inače inozemci kao´: Schmit, Hermann-iz Eegensburga, Vuk i Sin iz, Budapešte i t. d. Iz gore navedenog ogromnog broja naših trgovaca Iako ćemo razabrati, da je bilo dovoljno pregalaca, koji su nastojali, da se naša trgovina s đrvi što bolje podigne, a tomu nam je pripomogla i bečka izložba god. 1857. osobito za hrastovimi. Odkad je unapređjena slobodna trgovina i odkad je po cieloj, .domovini .šumska služnost razriešena, od onda može ^ svaki šumovlastnik^ na temelju gospodarske osnove suviške u svojih šumah prodati, a sve to podiglo je kod nas-i trgovinu sa šumskim! proizvodi. ´^ Kod uredjenog gospodarstva nemože se ni pomisliti trgovca bez šumara, kao niti kod gojitbe ili čuvanja šuma lugar bez šumara. Da su Hrvati doista već od god. 1862. do 1873. trgovačku zlatnu dobu dočekali, zasluga je obćenito našeg cielog naroda, koji je godine 1860. podigao križevačko učilište i od tada stekao uzpoređ oko 287 drv. trgovaca i do 267 šumara, te do 1435 lo gara, a naša trgovačka učilišta uz trgovačko obrtne komore idu nam ruka u u ruku i tako dospjesmo do godine 1873. Prije, nego li progovorimo o razvitku trgovine poslie god. 1873. moram primjetiti, da su po današjoj mođruško-riečkoj županiji ponajviše za trgovinu mnoge ceste izgrađjene, i to ceste: Žute Lokve u Senj godine 187^3«, Janjča ^Sitnica god- 1860., a u tom razdobju cesta: Novi-Zavalje, Priboj-Otočac; pri-morska cesta: Senj, Povilje, Novi, Selce, Grižane-Kraljevica, Bakarac, Bakar, ´Eieka,; vinodolska cesta: Novi,-Bribir, Grižane, Križište; konstrenska cesta: Sušak, Kostrena, delnička cesta: Delnice, Brod; gerovska cesta: Gerovo, Mrzla |
| ŠUMARSKI LIST 1/1892 str. 20 <-- 20 --> PDF |
^ 20 - vodica/ Sakrska! Čabar, Tršće, Prezid; brodska: Plešće, Komorske Moravice, po Thura-T8xici cesta: Lokve, Černilug, te šumske ceste: Smrlekovac^ Jelenje, Germo, ........, Razdolje, Mrkopalj i t đ> KakoTu je trgovačku važuostza te dobe naše Primorje imalo, i^tiSem samo to, da je .. pr. Bakar još god/ 1780. iroao promet u vrieđnosti od 633.000 fr. a đa su ovdje u razđobju od god. 18.0.—1860. sagrađjene 32 ladje, docim su u X. vieku imali Hrvati samo 80 velikih lađja i 100 maBJihj te početkom XIX. Tieka, kako njeki tvrđe, 7000 ladja. Brngi vele, da je godine 1871. hrvatska mornarica imala 500 brodova sa 96,428 tonela, a u naše luke da je te godine UBišlo na 5000 brodova, te godine 1875. da je samo istarska mornarica 1450 velikih i malih brodova imala i da je ovdje iste godine sagrađjeno brodova u vrleđnosti od 1,260.000 for. U Istri proraetnnto je u toj dobi robe za 16 i ^jz milijuna for. vrleđnosti. Wessely u svojoj knjižici: j^Oesterr. Walđschat2e´^ od god. 1865. navadja, đa je iz Trsta te godine izvezeno: Jelovih i smriekovih 1´´ žaganica . , . / , 4,480.000 koffl 834.000 . „ » » murelaca / . V . . 1,100.000 V ´._— 3 n n letvica . . . . . 485.O0O u jj ^ a mostnica . . . . , , 353.000 . ^ 3 „ greda . , . . . . 176.000 w » „ „ bordunala . . . . . 11.700 J) » » » paleta .. , . . , : 10.150 JJ jj r, J5 jeđarčića . . . . . 1.500 )J jedrenjaka . , .. . 350 n Bukovih vesala . 21.000 « n murelaca 181.000 . » duga 4,425.000 .) ,., . žaganica 66.000 » tavoleta´ . . , . . , , . 1,466.000 n Hrastovih stabala i trupaca . . . . 14.900 1) „ mostnica . . . , ... . . 10.000 . J5 podvaljka . > . , . . . ,. , 296.000 !1 n duga-´ , . , . . , / . ; \ 35.227.000 . Arižovib, brestovih i borovih stabala . . . 1.9.. . Ciene pako istim bijahu: . jelove žaganiee 1" po MletaS. stopi širine — for. 55 novć. za 1 komad jelovih žaganica 1^2 ^ -´ „ 42 li 2a f komad jelovih murelžića .... . -„ 24 11 " ^´ n » letava . , .. .´ ,. . -« 12 " 1 j? n mostnica, . , . " -^ n ,) greda po kub. stopi , ~ . 43 » 1 ». » paleta „ .´-,. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1892 str. 21 <-- 21 --> PDF |
21 ^. 1 komad jelovib jedrenSića 7 for novi, s 1 » ^ jedrenjaka .. . —^ « „ 1 „ bukovih vesela. * —, ff 98 . » 1 ff ,* ....]51(5. ™ 1» 57 >^ » 1 « « dasaka — . 32 r4 w 15 li tavoleta 8 . 75 » ., 1,j » hrastovih trupca po franz. kub. stopi „ mostnica „ „ „ » podvaljka „ 1 — 1 » J? n 12 90 80 li » » „ 1000 kom, „ duga Monte „ „ Si )1 — 5? Za arišovo, brestovo i borovo drvo plaćalo se po franz. kub. stopi for. I"50 do l´lo —1 S5- Te iste dobe pako bile su ciene na Rieci: 1 koc. stopa mekane gradje za jedrenjake 74—200 nove. „ tesane gradje 50— 90 ,, » kom. mostnica (tavalon) 75-105 40— 70 rnureiaca ili letva 25 - 90 duge . 0 . . 2— 5 1 koc. stopa bukovih greda 60— 65 1 .... bukovih mostnica 100—120 1 ,. r. žaganica 55— 60 1 „ „ tavoleta 6— 16 1 „ „ duga . . 7— 17 1 , javorovih mostnica 200~2.0 „ 1 ^. „ žaganica . iOO—150 .., Ja upravo žalim, da ini nije moguće sveobći drvarski promet u tom zlatnom, razdobju od god. 1873. predočiti, nu već iz dosadašnjeg obćenitog opisa razabrati će svatko, da je drvarski promet upravo te dobe toli zamašan bio, da je po blagostanje naše domovine od velikog upliva bio, jer nije bilo tako rekuć ni jednog predjela šume, u kojoj se nije o unov´^enju snovalo. Vidiii smo, da su hrvatski trgovci iztisnuli talijanske i francuzke trgovce uzduž našeg Primorja, te je širom naše domovine ležala trgovina sa drvi ma koje vrsti i ma kakve vvstnoće skoro podpunu u rukuh Hrvata. Prim_orski trgovac postao je novčar i preprodavaoc uz označene ciene ...... inozemstvu, a domaći hrvatski trgovac postao je glede novca samostalan i izvađjao je ne samo po domovini sve trgovačke poslove, nego je gradio pilane i ine tvornice sa znameDltimi glavnicami, te pokrenuo prodju s drvi dapače i po cieloj Ma^^jarskoj, Bosni i Srbiji, gdje je trgovina tekar s drvi započeti imala. Naš trgovac i naš radnik postao je od XV. vieka do god. 1873. u drvarstvu podpuno samostalan samo pvirodjenom niu vještinom, a pojedini trgovci dotjeraše tako dalekOj da bijahu odlikovani vitežtvom i barunstvom. kao ua pr, Jager iz O^ieka, Vranicaui iz Senja i t. d. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1892 str. 22 <-- 22 --> PDF |
^^^- 22 — ... napredak stupao je postepeno i prema okolnostim primjereno, te je i staiDie trgovine u području zagrebačke i rnodriiško-riežke žiipaniie ipak u toliko na bo\ie okreiralo, da´nelraa inozemca-, koji bi hrvatskog- 1.."0... ili na^eg radnika od posla izlisp^uti rr.ogao. Da je jos koji decenij željeznica Karlovac..... kasnije izgradjena bila, sva je prilika, da bi i t.r:>ovina hrastovom robom posve u hrvatskih rukuh ostala. Ali od god. 1873. bijaše đra^arvije, jer irnućtvenog napredka neima u naših krajevih, kao nto ga je bilo do ?:o(s- 1S73, te se od tada utiskuju svakovrstnl inozemni trgovci, tjerajuć posao u velike tlačeć zaslugu, izradbu, izvoz i ciene ^uir.ovlastniku. S toga podpuriim pravom možemo kazati, da je za naš trgovački svlet bila do god. 1873. zlatna doba. Spojenjem riecke željeznice s morem spojene su i karpatske sum,e sa mekim drvom, a to je potisnulo i hrvatske šume, te trgovačke poslove, a istodobno olahkoćena je odprema drva i veletrg´ovcem. od Osieka na B,iekuinaBec ili Budapeštu u inozemstvo. Odkađ je iz Sv. Petra đo^´idjena željeznica na Eieku i god. 1876. kroz Istru na Polu, nastalo je jos veće potiskivanje h kranjskih šuma, a za vrieme okupacije izgradjena željeznica 1878. Sarajft´Vo. Brod i Dalj, te osim toga danas već gotova krajiška željeznica, omogućila je najvećim kapitalistom, da mogu na udoban način tr/iti s nasimi šumskimi proizvodi, ma bili ti kapitalisti iz najdaljih krajeva Englezke, Njemačke i t. d. Taj prerani import tudjinaca zakrci put ..^-... trgovcem do blagostanja i mi zato možemo zaista reći, da makar se još toliko šuma sjeklo i unovcivalo, koliko danas, naša domovina poslie god. 1873. u drvarskoj trgovini pada, a ne raste, te će, ako se sredstva proti tom.u nenadju, sve više materijalno padati. Po prilici do god. 1873. imala je naša šum.ska uprava uredbu, da se na ..... hrpe šume prodavaju i to primjereno postepenom razvii,ku naših trgovca, a tim bje omogućen pristup velikom broju naših trgovaca. "Konkurencija bila je živahna, i svim je bilo dobro. Od te dobe pako nastadoše prodaje u velike, a krive su i mnoge prerano građjene željeznice, da se domaći trgovac za te poslove snaći mogao nije i tako je njih mnogo pj^dati pofelo. Trgovafka naobrazba za svjetsku veletrgovinu aebijaše još takva, da se domaći trgovci mogoše s družiti onako, kako je to sluGa,j kod Sociote d. Im. de chen u Barcu i t. d. Sve ove pridošle trgova(YKe tvrdke skoro su sama velika družtva, pa kako da se naš domaći trgovac u toj borbi spasi, kad ga refactije i druge sitnice u toliko ubijaju, da napredovati nemože. Upravo se mora snebivati, kad se pomisli, kako može način prodaje šuma trgovinu promieniti. Tako n. pr, do god. 1875./6. dok nebijaSe prodaje šuma investicionalne zaklade u velike, proizvadjalo se je polovicu fraiicuzkih duga ponajviše u Slavoniji i Madjarskoj, a od te dobe osobito poslio G:od. 1878./80 rasla je proizvodnja dnga u Slavoniji osobito do god. 1S88.. te je skoro 0\8 mil. franc, duga od sve ukupne kolikoće proizedeno. Čim je nastala veleprodaia . Bosni, dakle poslie god. 1888. odpoće u Slavoniji, a osobito po iMadjarskoj ta prcjzvodnja tako padati, da je kod nas već g. l889,/90. tokar o´2—O-a´duga mil. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1892 str. 23 <-- 23 --> PDF |
-´ 23 proizvedeno, a sve ostalo u Bosni. Bosanska roba potiskuje danas upravo nemilo sve ine šumovlastnike. Taj današnji nesretni položaj imao bi nas probuditi na razmišljanje, nebi li se tomu pomoći moglo tako, da se sjećine kod prodaje razstave na hrpe i i lo kod bukove i jelove šume u vriedmosti do iO.OOO for. a one kod hrastove šume do 30.000 for. Taj način prodaje svakako bi importirce iztisnuti morao, jer vidirao, da se upravo male hrpe najbolje prodavaju i da se upravo samo kod prodaje malih hrpa natječu još preostali hrvatski trgovci. To nastojanje proti importu inozemnih grossista morala bi biti sveobća ;^adaća koli Hrvata. Srba, toli i Madjara, jer mi svi ovako štetujemo. Bila bi to ne samo koristna zadaća, već i veoma zahvalna premia trudu i žrtvam čeških i hrvatskih šumara, a osobito hrvatskih trgovaca. Da je slavonska hrastovina uz sve tadanje predsude svjetski glas zadobila, nije ničija druga zasluga, nego naših šumara i trgovaca. Oni su svojski o komunikaciji nastojali. Oni si2 u Beču nz znatne troškove i trud izložili hrastovinu i tako vazda za razvitak prometa naših šuma radili, pa zar za to, da se danas mučno osvojena najunosnija grana privrede napusti? Tko nepozna predsude proti hrvatskoj hrastovini, koje još i danas donjekle postoje, taj neka čita izviešće riečke trgovačke komore od god. 1852. na strani 12. i 28. o vrstnoći lirastove duge ili gradje za brodove prema vrstnoći brodske hrastovine iz Romagne i Toscane, te prema onoj iz Istrije, Kranjske i Štajerske. God. 1867. priča generalni šumski nadzornik Wesely parižkom obćinstvu u svojoj brošuri: j,Oesterreichs Waldschatze" na 4 strani ovako: Das Stieleichenhok ist ^veniger hart und leicht spaitbar, daher vorztjglich zu Fassdaubeu geeignet. Das Hoiz der Traubeneiche hingegen ist bedeutend fester, daher seine Superioritlit ftir den Schiffbau. Aut^allender Weise unterscheidet der Handel das Produkt dieser 2wei botanischen Arten fast gar niscM; \vozu allerđlngs der Umstand verfiihrt, dass man aus dem ausseren Ansehen des gearbeiteten Holzes die Art uur sehr sch^ver zu erkennen vermag. Dieses Zusammei;).^erfen hat es verschuldet, dass man Stieleichenhoiz, und sogar solches aus dem Marscblande fur den Schiffbau vervrendete, und sich spater hinsichtlich seiner Leistungsiuliigkeit getiiuscht tuhite. Es ^az^He, zur -\s^\teren Folge, dass die kroatisch-slavonisohen Eichenholzer einen getheilten lluf erlangten; diejenigen, welche die einzelnen Arten recht venvendeten, wisseu nur Eilhmliehes zu ..^´.\., -^iihrend andere, M´elche mit der weichen slavoniscben Stieleiche Schiffe bauten, es uni>´erechtef\veise, als inferior verurtheilen. GegenM^artig unterschcidet man die Eichenholzer raehr nach der lierkunft, als nach der botaniscben Art ohne stets zu \\issen, dass zvrischen beiden Uuterscheidungsmomenten ein ge\visser, aber docli nicht ganz geniigender Zusammenhang besteht." Nadalje na strani 10—11 kaže ovo; |
| ŠUMARSKI LIST 1/1892 str. 24 <-- 24 --> PDF |
^ 24-— "-JnBezug auf Tarine md Fiehte finđet m Ktistenlatiđ, KraiB. u. Ktaten w.ag. UMlches statt, wie in KroatieB hinsichtlich Stiel- und Traubenelcte, Der Handel unterscheiđet ...... .. selten điese 2weigaBz verschleđenen Arten, soBdem fast sie oBter đem gemeinsamen Titel: „Abete" zusammen, obwobl đie Ficbte, uamentlich. in geschmttenem Zustanđe weit .... geschatzt rnid auch theurer bezahlt wirđ. Die Kanfleute ^iehen selbe imter iem ...: steierische und karatBerische Waare entschieden vor, ohne !. der Regel zn wissen, đass sie da die Fiehte, đagegen in đem wejliger geachteteten krainerischen Produkte đie ..... ... sieh baben. An Qualitat stehen die Nađelholzer đieses Gebietes đurchaus nieht hinter đeBJetiigen đes kroatischen Gebirges-......; ja die aus đeii Hochbergen stann meiiđe Fiehte tibertrifft sogar ofter die kroatische an gieichformiger Dichte (FeiBJahrigkeit). Nur sind đie KieseBbaume beteits sebr selten geworđeB, seit ihre elgentUche Helmat — đer Urwaiđ — in đen illirischeo ProTiDzen bis auf irabeđeTiteBđe Eeste versch^unden ist. Die Eicbenholzer đieses Gebietes siBđ ... vorzltglicher Gtite, und iibertreffen 1.. AllgemeineB đie kroatisch-slavonischeB. .... m Illiriert haben wir es "weit iiber"wiegeBd niit der keraigen quercus sessiliflora zu tbun, und selbst đie BebeBbei vorkommenđe Stieleiehe bat vermoge đes ungleich weBiger tippigen StaBđortes gegenllber ihrer auf đen slavoBišeben Marscbbođen sehwelgeBđeB Schwester, eine entscbieđen festere Fieber. ´ . , Im EtIstenlaBde tritt sogar eine Eicbe IB beachten.swerther Menge, uBd EBtivicklung "auf, welche selbst đie Sessiliflora beđeutetiđ iihertrifft, unđ an Harte und Festigkeit đas non plus ultra đes osterreichischen Eichenhobes liefert; w ..1... da die Quercus pubescens." Čudnovate pređsuđe o vrstnofi duge iz hrvatskog drva ..... su širiti francuzki trgovci i to od oBog ......., odkađ je Pareote i Morpurgo počeo sjeći u Bosni do 70.000 hrastova svake godiue i đo 30 milijuna duga proizvađjati. Sada se samo brdska hrastovina traži, a u Slavoniji tako zvani „gross6" što naši žkartiraši „bedak" zovu, a to će reći duga, koja ima po koji god, koji je deblji od 5 milim. Takove duge mogu biti inača- najliepse i najzdravije. Nu nadajmo se, da ni-takozvam „grossisti" neće dugo pobjeđosno klicati, a niti ćemo mi naše steževine na polju domaćeg obrta i trgovine s đrvi njim za volju žrtvovati ´ (SvrEt de ..,) I Razvoj šumskog zakonarstva. ^ Piše Robert Fisclibaci, kralj, šumarski povjerenik/ , Kad je naša zemlja imala šuma u izobilju, i kad je slabo napučena bila te je svatko mogao dovoljno namiriti svoje potrebe na đrvih, nije se., uvažila * Mi ^... pnob<5iti po redu .. rasprave, koje bi bile ......... . ........! jubiUrBe go.podarsko-šnniarske izložbe u ´zagrebu .. posebnoj kmid-sp;™eBici da mje bdo razulh sepredvidljivib aaprieka, Uredm^tvo ´ ´ ´ |