DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1892 str. 48     <-- 48 -->        PDF

—. 48 --
Nutim nije ovoj nevolji mnogo pomoženo, jer je nastala oskudica...
.drvih, rad česa se k}m& u velike i^rabijivaja.


Ovo izrabljivanje taat će pako tu posljedico/da će doskora nestati šuma
i š njima .... objekt, koji je imao zadatak, da krajiškom Barodu zajamči sva
ona prava, koja je tećajem mnogih stoljeća stekao i mirno uživati mogao.


Kako je davno jur izčekivano utjelovljenje hr. slav„ vojne Krajine materi
zemlji g. 1881 postalo činom, udaren je put, da se dokine onaj dualizam, koji
je u šumarstvu odnosno o šumarskom zakonarstvu kroz toliko stoljeća potrajao.


Akoprem sada sjedinjena Hrvatska i Slavonijaj te bivša vojna Krajina
dva dosta različita podrućja sačinjavaju obzirom na postojeće posjedovne i
užitne odnošaje, koji su se razvili usljed različitosti prijašnje uprave, to će se
tečajem vremena ipak morati po takovih naćelih upravljati, kojim će se moći
postići analogni ođnošaji u obih djelovih naše zemlje. A da to bude doskora
učinjeno, stvar je zakonodavne vlasti, da shodnom organizacijom šumarstva u
zemlji pruži valjana pomagala, na temelju kojih se razviti dade uspješna djelatnost
odnosno polučiti može podpuno izjednačenje naših šumarskih prilika.


LISTJ^K:.


Šumarsko i gospodarsko ksijlžtvo-


Prvi hrv.-slav.-dalin. „Lovački lisf izlaziti 6e počam od 1. siečnja 1892,
u Varaždinu, a uredjivati ^. ga pl. Csenej Vuehetich ..


Ovaj lovački list izlaziti ie 1, i IG. svakoga mjeseca .. cielom arku, a ciena
de mu biti dostavom u kui na četvrt godine 1 for. 25 novč.


Slušateljem šumarskih i gospodarskih odnosno ratarski
h zavoda , dati će se list nz cjelokupnu godišnju predplatu sa 2 for, 50 ...
koji iznos mogu u dva izasebce sliedeća mjesečna obroka po 1 forint 25 ...
uplatiti.


U svojstvu s 1 u ž i n 6 a d i namještenim kod šumarstva, gospodarstva ili kano
p a žitel j i lov a daje se pogodna ciena od 4 for, na godinu za slu6aj cjelogodišnje
predbrojke^ a ta pogodne ciena može se i n 10 mjesečnih obroka t. j . do konca listopada
po 40 ... uplaćivati.


Po programu, koji nam je po uredničtvu gornjega lista dostavljen, biti će prvom
hrv.-slav.-dalm. Lovačkom listu glavni smjer „držati se čim vise praktičnoga polja",
te će usljed toga poprimiti najprikladniji način pisanja t, j . popularni način s toga,
da se ujedno i manje književno savršeni pisci rečenim listom okoristiti i baviti
budu mogli.


^ U ostalom biti će „Lovaćki list" glasilo, koje će svim lovcem 1 prijateljem lova
služiti za medjusobni sporazum i dogovor, kako bi se u nas podigao lov na onaj stepen,
na koji će nam biti na nabavu i pouku.




ŠUMARSKI LIST 1/1892 str. 47     <-- 47 -->        PDF

^ 47 —


Ovo izlucenje šuma, kojim se je započelo godine 1872, imalo .. je prednzeti
izmedju države i skupiiosti svake pojedine pukovnijske obćine i to tako,
da u pogledu vriednosti oba djela jeduaka budu i da se pri tom ..... obzir
na zaokraženje t. j . da onaj dio, koji će pripasti cjelokupnosti svake pukovnijske
obćine, bude po mogućnosti što bliže dotičnog mjesta, i da se kod zajedničkog
uživanja mogu što bliže trajno namiriti potrebštine na drvih svakoga
mjesta.


Glede načina, kako se ova izlučba provesti imade, nalazimo tek pobližje
upute u naputku od 17. siečnja 1872. Provedba ove diobe povjerena bi posebnom
povjerenstvu, koje je u smislu ustanova navedenog naputka postupati
imalo.


Čim bje izlučba obavljena i kako su se dotične šunie pojedinim imovnim
obćinam na dalnju upravu predale, izpostavilo se je, da ona u naravi predana
površina šuma odnosno prejzeta šumska zaiišna glavnica na panju u njekojih
imovnih obćinah nije kadra potrajno namiriti one užitke, koji su u zakonu od
godine 1860 glede kolikoće i glede kakvoće točno normirani.


Intencija zakona o odkupu šumskih služnosti bila je svakako ta, da se
krajišnikom dade onoliko šuma, koliko je potrebito, da se potajno namiriti
mogu sva ona prava, koja su jim zajamčena biia temeljnim zakonom od godine
1850. Posije provedbe toga zakona upostavllo se je, da način, kojim se je mislila
svrha dotičnih zakonskih ustanova polučiti u pogledu diobe šuma po polovici
vriednosti, nije posve poviadjivao gore naglašenoj velikodušnoj intenciji.
U smislu provedbenog naputka imala se je vriednost za onu skupinu šuma,
koja će pripasti imovnim obćinam, pronaći obzirom na mjesta, koja po prilici
leže u središtu tih šuma, dočim se je vriednost za drugu polovicu, koju će
država preuzeti, imala ustanoviti obzirom, na ona tržišta, koja su pozvana, da
u trgovini drva posreduju.


Po ovom ključu diobe eiena drva za prvu polovicu morala je veća biti,
nego li za drugu skupinu.


Po tomu se vidi, da za ustanovljenje vriednosti šuma, koja se je prebiti
imala, nije jedna te ista ciena za podlogu uzeta, pa je usljed toga za skupino
šuma imiovnih obćina razmjerno manja drvna zaliha izlučena, nego li za onu,
koja je državi pripala.


Da je dioba ili izlučba šuma uzsliedila za jednu i drugu skupinu na podlozi
jednakih ciena, to bi jamačno imovne obćine dobile´toliku drvnu zalihu,
od koje bi se, ako ne pođpuno, a to bar približno mogle potrajno namiriti potrebštinr
krajišnika na drvih.


Kasnije uvidiia so je ova pogrieška, koja se je kod provedbe zakona o
odkupu šumskih služnosti učinila, te se je nastojala popraviti na taj način, da
se je siromašnijim imovnim obćinam u smislu § 21. c. i kr, naredbe od^lo.
srpnja iSBl glede sjedinjenja hrv.-siav. krajiškoga područja s kraljeviaami Hrv.
i Siav. i sa zemljamt ugar. krune stavila u. izgled novčana podpora, keju za
svoj obstanak nuždno trebaju.




ŠUMARSKI LIST 1/1892 str. 46     <-- 46 -->        PDF

^ 46 —


Ovo uredjenje posjedovnih odnošaja n Krajini imalo je posljedicu tu, da
su se do skora a šumskom zakouarstvu preduzele razne promjene.


Dne 3. veljače 1860 uveden bje obći šumski zakoa, a u savezu s tim
dne 7. veljače iste godine točan naputak, kojim se uredjuje uprava i gospodarenje
u šumah odnosno šumarska sinžba u Krajini.


0 ovom zakonu poveli smo jur rieč u prvom dielu naše razprave, pa
nam ...!0 ostaje još spemenuti, da u njem nalazimo njeke razlike napram
onom šumskom zakonu, koji je u gradjonskom području Hrvatske i Slavonije
valjao, u koliko se te razlike tiču ustanova, koje propisuju postupak kod razpravljanja
šumskih šteta.


Već dulje vremena spremalo se je na to, kako će se utjeloviti hrvatskoslavonsko
krajiško područje sa kraljevinom Hrvatskom i Slavonijom.


Ovo sjedinjenje nije se moglo provesti, bez da se neuveđu njeke prelazeće
ustanove, s kojimi će se izjednačiti krajiški ođnošaji sa onimi, koji su u gradjanskom
području Hrvatske i Slavonije postojali u pogledu uprave.


Ove prelazne ustanove prikazuju nam se u prvom redu u razvojačenju
bivše vojne Krajine,
Previšnjom odlukom od 8. lipnja 1871 odobreni bijahu razni zakoni, koji
se ticahu preustrojstva Krajine odnosno njezinog razvojačenja.
Medja ovimi zakoni nalazimo i takove, koji se odnose na uredjenje šumarskih
prilika.


Od ovih navesti nam je zakon o odkupu šumskih slažnostih.


Na raznih mjcstih ove razprave iztakli smo jur, da je pocam od ustrojstva
Krajine podieljena bila dozvola, da smiju krajiški koloniste uživati razne dohodke
šum.a.


Pošto je tečajem vremena pučanstvo u Krajini naraslo, a takodjer i potreba
na drvih sve to veća bivala, to je dakako teret šumskih dužnosti istrošio
dosta velike površine šuma.


O^im toga nije se moglo u šumah uvesti ono racionalno gospodarenje,
koje bi odgovaralo lianancijalnim zahtjevom i onoj vriednosti šuma., koju su
medjutim u šumskoj trgovini zadobile, jer je šumarsko i čuvarsko osoblje odviše
zaokupljeno bilo s poslovi oko namirenja potrebština pravoužitnih krajiških
obitelji, te jim nije doteklo vremena za ini rad, koji bi bio smjerao na uvedenje
sustavnog šumarenja.


Da se ovoj nedaći sa šumarsko g-jspodarstvenog gledišta odmogne, nastala
je skrajna potreba, da se šumske služnosti ili posve ukinu ili urede. Obzirom
na to, što bi se ukinueem ovih polakšica oduzela krajišnikom narodu jedina od
najvažnijih potreba za njegov dalnji cbstauak, odredilo je premilostivo Njeg.


c. i kr. ap. Veličanstvo odpisom od 8. lipnja 1871, da se prava šumskih shižnost,
imadu odkupiti izlnčbom šuma na taj nnčin, da se krajiškinu obćinam i
krajiškim obiteijinx polovica od onih državnih šuma u njihovo vlastničtvo predati
imade^ u kojih sw do sad ušumljeni bili..


ŠUMARSKI LIST 1/1892 str. 45     <-- 45 -->        PDF

— 45 -""
bile, ticahu se takodjer SiHi^arstva, te su se ponajvife vrtiie oko toga, da se
krajišiiikom dadu svi užitci u šumah bezplatiio.
Naime u državnih šuDiah imali sa krajičke obitelji pravo na sve potrebštine
uključivo i na hrastove šindre i to na što mogući iakSi način.
Imali su takodjer prvenstvo u tom pogledu prije svakoga drugoga poduzetnika
ili kupca.
Paša i žirovima bila je bezplatna u svih šumah osim onih, koje su zabranjene
bile.
Zabrane pako trebalo je tako opredieliti, da nobudu krajišnike u svojem


kućnom gospodarstvu odviše smetale,


Ležikoviaa mogla se je svaki dan izvažati.


Zamašni preokret u državnom sustavu, koji opažamo godine 1849 u Austriji,
nije iTiogao ostati bez plodonosnih posljedica za krajinu. Težnja svih
naroda, đa budu osbbodjeni od nesnosnog tereta pt.´daničkog i da dobiju slobodoumniju
upravu, koja će razvitak narodno-gospodarskih prilika na bolje pokrenuti,
zahvatila je takodjer koriena u krajiškom narodu.


Ova blagodat, koju su jur ostali narodi austrijske monarkije u podpunoj
mjeri uživali, nije se ni krajišnikom dulje uzkratiti mogla.


Povodom tim promjenio se je s temelja zakon od god. 1807, te na
mjesto toga izdan je novi krajiški zakon g. 18.., kojim se je ukinula feudahia
sveza i s ovom skopčana bezplatna radajac


Načelo, koje se je prigodom raznog preustrojstva krajiške uprave pred
očima držalo naime, đa se vojnička jaka moć samo onda postići može, ako se
sustav podvrgne na temelju zemljištnog posjeda, razvilo je tečajem vremena
feudalnu svezu u krajini^


Ovaj feud zabilježen je u historiji medju krajiška prava analogno onim
odnošajem, koji su postojali u gradjanskom području naše zemlje izmedju podanika
i vlastela samo s tom razlikom, da je u Krajini car i vladar bio vlastnikora
svih zemljišta. Ukinućem feudalne sveze nastali su u Krajini povoljniji
odnošaji.


Krajišnik zadobio je samostalnost, te je mogao steći sva prava poput
ostalih državljana.


Ovim zakonom nisu se samo posjedovni odnošaji krajiškog naroda uredili,
nego su jim takodjer zajamčene sve polakšiee, koje je pod feudalnom svezom
imao u šuraah na taj način, da su se te poiakšice pretvorile u pravo šumskih
služnosti.


Ove šumske služnosti, kojimi su se šume obteretile, točno su u tom zakonu
naznačene koli glede obsega, toli i glede vrsti.


Šume u Krajini proglašene bijahu državnim dobrom. Krajišnici pako imali
su iz tih šuma iza namircnja aeralnih potrebština dobiti bezplatna gradjevna
i ogrievna drva za vlastitu porabu.


Žirenje i paša bila je takodjer bezplatno dozvoljena u otvorenih šuman,
dočim se je kupljenje ležikovine na tri dana u tjednju preduižeti smjelo.




ŠUMARSKI LIST 1/1892 str. 44     <-- 44 -->        PDF

_ 44 — .


račima, a 3. studenoga 1827. naređjeno, da se granjevina neima uračunati kod
obračunavanja jedrine stabala.


Postupak kod doznake drva bude uređjeno privremini ođpisi od 31. ožujka
1831, i 29. listopada 1838. Odpisom od 5. ožujka 1825. odredjena bje globa za
šumske prekršaje i to . krajišnike u četvero strukom, a za provincialce u
osmerostrukom iznosu taxe, dočim se je šteta posebno naknaditi imala.


Odpisom od 20, svibnja god. 1829. bje dozvoljeno, da se odšteta, kad se
utjerati nemože, pretvoriti smije u tjelesnu kazna, a odpisom od 8. svibnja godine
1836. izdane su odredbe glede uredjenja paŠe.


Da se sve ove izdane odredbe sastave u jednu sustavnu ciel, bude 18.
Studenoga 1839. izdan posebni šumski red.
U tom šumskom redu bje točno uredjena šumarska služba i šumsko redarstvo
u Krajini.
Imenito ustanovljen bje djelokrug pojedinih šumsko-upravnih organa, zatim=
postupak kako se ima u šumah gospodariti.
U posebnom odsjeku razpravljaju se takodjer prava krajišnika, koja u
šumab uživati smiju.


Usuprot tomu, da se je toliki broj dosta strogih i obsežnih propisa izdalo
u svrhu što boljeg osjeguranja obstanka šuma, to se ipak nisu dale odvratiti
silne štete, kojim su šume izvrgnute bile.


Krčenje šuma i nepovlastno prisvojenje šumskoga tla preotelo je u ono
doba mah.
Osim toga griešilo se je takodjer mnogo od strane upravnih organa u pogledu
sječe i izrabljivanja šuma.
Stanje šnma bilo je doista vrlo žalostno tako, da je bečka vlada godine
1843. odrediti morala novu izmjeru i omedjašenje šuma^
Dosta veliki teret, kojim su Krajišnici izvrženi bili, ponuka njihove zastupnike,
da su dne 5. lipnja 1848. podnieli razne tužbe i molbe saboru u Zagrebu.


U koliko se sabor trojedne kraljevine nije mogao oglušiti zahtjevom krajiških
zastupnika, u toliko ipak nije za shodno držao, da se u toj prevratnoj
dobi preduzmu u Krajini svestrane reforme. Zaključio je naime, da se koli u
vojnoj Krajini, toli u gradjanskom području Hrvatske i Slavonije takove pripripreme
učiniti imaju, koje će prokrčiti put za uvedenje konstitucije onako,
kako to bje učinjeno u ostalih pokrajinah carevine austrijske. Ove pripreme
sastojale se u tom, da se Krajina za sada preustroji po načelu davanja polakšica
odnosno tako, da se iz krajiškog sustava sve ono izluči, što sa naumljenom
pripremom i sa načeli polakšica u oprieci stoji.


Ovaj prelaz od absolutizma na konstituciju imao se je oživotvoriti posebnim
zakonom. Medjutim bje ban ovlašten, da njekoje po krajiških zastupnicih
zamoljene polakšice u Krajini uvesti može dotle, dokle novo ustrojit se imajući
sustav na previšnjem mjestu odobren bude.


Polakšice o^´e, koje su 6/ kolovoza iste godine širom Krajine proglašene




ŠUMARSKI LIST 1/1892 str. 43     <-- 43 -->        PDF

"-- 43


biidoć se je uvela t. zv. kantonska uprava. U to doba i^idan bje takođjer novi
pooštreni šumski red, odnosno regulativ, koji ... predočuje stanje šumarstva,
kakovo je za onda bilo.


U njem nisu saino sadržane obćenite ustanove, ticuć se dojakošnje izprave
i uredjenja šuraskog gospodarenja, nego i mnogi šumsko-redarstveni propisi
i naputci.


Šume bile su podvržene nadzoru kantonskog častnika. koji je imao paziti,
da se šumski regulativ strogo provede imenito, da se kod unovčenja šumskih
dohodaka uredno postupa; nadalje, da u interesu boljeg cavanja mlađih šuma
od šteta po marvi u svojem području stanoviti dio šume u zabranu stavi.


Medju ostalim bilo je najstrožije zabranjeno stabla podbieliti ili zapaljivati,
kao što gulenje kore na iipah, te odredjeno, da se dotični prekršitelj ima
po vojnom sudu kazniti.


U pogledu šumskih šteta ustanovljen je bio vrlo strogi postupak.


Svaki, koji je u kvaru uhićen, imao se je poslati zapovjedničtvii, gdje se je
sudbenim putern ođsudio na platež šumske štete, a u slučaju, ako tu štetu
nije platiti mogao, na tjelesnu kaznu.


Za takove štete, za koje se nije mogao krivac pronaći, jamčila je ciela
obćina t. j . ona je morala u tom slučaju naknaditi ođštetu=
Napokon propisuje taj šumski regulativ vrlo obsežao, kakova prava Krajišnici
u šumah imaju i na koji način mogu takova prava uživati.
Nu i kantonska uprava u Krajini nije se mogla dugo uzdržatij jer je našla
mnogo protivnika, koji su radili svimi silami, da se ukine odnosno reorgarnizuje.


To je ponukalo bečku vladu, da izašaije posebno povjerenstvo u svrhu,
da proputuje Krajinu, te sve nepodobštine u upravi izpita odffosno, da učini
dvorskom povjerenstvu u Beču shodne pređioge, kako bi se mogla uvesti bolja
uprava šuma.


Do onda u Imeposti stojeće jednostavne legislatorne odredbe, koje su po
krajiški narod toli važna prava sadržavale, nisu više odgovarale duhu vremena
i građjanskim potrebam krajišnika.


EM gore spomenutog povjerenstva doista je urodio Uepim plodom.
Godine 1807. izdan bje tem.e]jni krajiški zakon, kojim, su se krajiškom
narodu zajamčila sva do sad stečena prava i povlastice.
Ovim zakonom, koji za Krajinu imade značaj građjanskog zakonika, udaren
bje temelj za dalnji povoljni razvitak oarodno-gospodarstvenih odnošaja u obee.


Ne manju važnost imade ovaj temeljni zakon po razvoj šumskog zakonarstva,
buduć su iz njega potekli svi zakoni i sve šumsko-gospodarske uredbe,
koje su kasnije izdane i koje se odnose na prava krajišnika u šumah državnih.


Taj zakon bude kasnije sa više naredba popunjen i shodno preinačen,
Odpisom od 9. kolovoza 1820. naredjeno bje, kako treba postupati kod
prodaje drva.
^ Odpisom od 27. srpnja god. 1826. izdan bje naputak za. vodjenje šumskih




ŠUMARSKI LIST 1/1892 str. 42     <-- 42 -->        PDF

— 42 —


Ovaj šumski red, koji je za krajinu od nedogMm historiSke važnosti,
imao je u prvom redu tu svrhu, da pod strogom kazBom zabrani svaku sječu
sirovih stabala, bilo to u obćinskih, bilo u aerarskih šuroah.


Imenito je zabranjeno bilo svako oštećivanje šum^ odnosno, da stranci
nasmiju u šume zalaziti, koji su se imali, ako se u šumah zateku, po serežanih
uhititi i zapovjedniku pukovnije izručiti.


Šumskom osoblju imali su kod ivršivanja službe . vuku ići svi častnicl,
podča5tnici, barambaše i serežani osobito onda, kad je trebalo očuvati zabrane
od neovlaštene paše ili izvesti odredbu šumskog osoblja, da se prigodom izvoza
ležikovine nesraije sirovo drvo ili koji sjemenjak posjeći.


U potrožku drva imala se je takodjer postići prištednja, jer je bilo zabranjeno,
da se nesmiju posjeći živice i za ogrievno drvo upotrebiti odnosno,
da se u kucah imadu podizati zatvorene poći. Nadalje spominje se takodjer, da
je bezbrojno držanje koza mnogo mladih šuma uništilo, pa se je odredba paše
koza u toliko pooštrila, da Krajišnici imaju u roku od šest godina posve napustiti
dr/anje koza.


Gradnja stanova u šumah posve se je obustavila, jer se je tim načinom
najviše kvara u šumi činilo,


šume imale su se omedjašiti, dočim čistine žirom i bukvicom zasaditi.


Što se tiče kazna za šum,ske kvarove, to je u tom pogledu valjao vojnički
zapt
Dapače šumsko i lugarsko osoblje podpadalo je tjelesnoj kazni, ako je
propustilo uhićeni kvar pravovremeno prijaviti.


Prijavljeni šumski kvar .azpr^vijao se je kod satnije sumarnim postupkom,
te je u slučaju, ako krivac nije priznao čin, dovoljan bio jedan svjedok, đa se
krivnja dokaže.


Neosnovani utoci proti odluci satnije nisu bili dozvoljeni pod prietnjom
dvostruke kazne.


Sto je Franconi u svrhu uzdržavanje šuma na Krasu izveo, to je banatski
šumarski ravnatelj Christian pL Waldenfels uvesti imao godine 1779. u slavonskoj
Krajini.


Nu njegov rad imao je širju podlogu u zemaljsko-kulturnom pogledu, jer
je nastajao, da šumsku kulturu svede u povoljan razmjer napram. napučenosti
dotičnih satnija i napram razpoloživom tlu za oranice, livade i vinograde. Poimence
držao je pred očima to načelo, da se iz šuma samo ono uživa, što je
za obstanak pučanstva nuždno.


Akoprem su u Krajini posije sedmogodišnjeg rata nastali povoljniji materijalni
ođnošaji, to se sa najboljom voljom nije mogla u svih pukovrdjah Vivesti
jedinstvena uprava, koja bi odgovarala bila sveukupnim narodno-gospodarstvenim
potrebam Krajine, jer su se postojeće uredbe sad mienjale, sad nadopunile
raznimi odredbami, koje su se svaki put izdale, kad je koji od bečke vlade
odaslani Izaslanik proputovao Krajinu i njezinu iipravu pregledao.


Tako vidimo, da je godine 1787. uprava u Krajini opet preustrojena,




ŠUMARSKI LIST 1/1892 str. 41     <-- 41 -->        PDF

-,- 41 —


Krajišnik je a ooo doba velikim trudom, a. kad kad kvarom . vlastitoj


teglećcj iiiarvi kriomcario drvo i tako vozio u Senj i druge kke, gdje su od


Mietčaiia za drvo u ........ dobili žito,


Nti doskora su se Krajišnici a svojoj nadi prevarili, da će plodnu zemlju
dobiti krčenjem šume, jer je suša i bura ono malo naajago sa kamenom odpuliala
i dotične površine pretvorile su se \\ pu,sti kras. Sa(i nije Krajišnikom ino
preostalo, nogo, da tra/e ntočište u stočarstvii, koje .. lib ograriičili ua držanje
koza. Da je na taj način zakrašivanjc u gornjoj Krajini sve više napredovati
moralo, razumije se samo po sebi.


Već smo prije iiapomenuii, da je prvi bio v^ojvođa Hildburgshausen, kojemu
je u oči palo nestajanje šuma i koji je nastojao na put stati haranju šuma.


Ali nije mu ])ošio za rukom, da postigne naumljeni cilj, jer se je svojimi
određbaffii ograničio samo na to, da je neposredni nadzor nad sumarni predao
u ruke kneza, šumskib vojvoda, harambaša i serežana, bez da se je starao.
kako će se u šumah uvesti bolje i urednije gospodarenje.


1 pukovnik Adelsfeld pokušao je kasnije strogo provesti te odredbe, dapače
dao je obnoviti mnoge propise, koji su u zaborav došli naime, da se za
palenje ugljena smije upotrebiti samo ležeće drvo i da se bez doznake izvesti
može samo onakovo stablo, koje se je posve osušilo.


Veća briga posvetila se je šumam na Krasu tek onda, kad je barun ....
preuzeo zapo\´jedničtvo karlovačkog i varaždinskog generalata i aerarsko gospodarenje
uveo.


Komercijansko i dvorsko ratno vieće podnielo je naime 12. listopada i 16.
studenoga 17.4. zajedničku predstavku carici Mariji Thereziji, da se sbog zaštite
šuma na Krasu izdadu što strožije odredbe.


Razlozi nužde, zatim povoljan i priličan promet u trgovini sa šumskimi
iroizvodi uskorivao je devas(:aciju šuma na primorskih stranah. pa je skrajno
^vrieme bilo, da se šume napram takovim navalam izdažno očuvaju.


Na tu predstavku odluči carica, da se uprava tih za onda vrlo obsežnih
teuma na Krasu povjeriti ima posebno ustrojit se iraajućem šumskom ravna-
Iteljstvu kod zapovjedničtva, koje će imati nam.jesiiti dovoljan broj Waldbereikera
i lugarskog osoblja, dočim će imati strukovno rukovoditi šumske kulture
pcomercijanski šumarcik Franconi.


Tim povodom proputovao je Franconi sve šume, te jih je opisao i mapirao.


Na temelju tako sabranih podataka i učinjenih opažaja izradio je osnovu


:a šumski red, koji je sa uarodno-gospodarstvenog gledišta od velike važnosti.


Pod predsjedanjem baruna Bečka vieralo se je IL, 16. i 23. veljače 1765,


0 ovom šumskom redu. Na predlog Francinija odlučilo se je ponajprije o na


niještenju osoblja i o naputcih, koji su se izdati imali za ´Waldbereiterc.


U ovoj enketi razpravljalo se je takođjer o izgradnji puteva za izvoz drva,


koja su nanaienjena bila za prodaju.


Šumski red, koji je na brzo proglašen bio, nije samo iztaknuo razsipnost


u potrošku drva, već takođjer konstaiovao, da je za ono doba postojala njeka


razdioba šumskožr posjeda ižmedju obćiaa i aerara.




ŠUMARSKI LIST 1/1892 str. 40     <-- 40 -->        PDF

„„ 40 —


redja svoga mslaoika, koji je imao iztražiti, đa li su želje i tužbe buntovnika
opravdane ili ne.
Naime krajišnikom vidilo se je krivo, da jim je đojakošnja uprava ...


čila slobodno uživanje šuma, da je zabranila držanje koza, da je prisilila krajišnike
prodavati ogrievna drva na štetu vlastite privrede, đa jim je oduzela
pravo .. lov i đa nisu mogli uživati pravo žirenja prema dobivenim povlasticam.


Na brzo bijaše ova istraga povedena, te su molbe i želje krajišnika uslišane
biie, nu s tom iznimkoni, da je držanje koza dozvoljeno samo uz strogo
nadgledanje.


Vanredna hrabrost i odanost napram carskoj kući, kojom su se krajišnici
u sedmogodišnjem ratu osobito odlikovali, potaklo je caricu Mariju Thereziju,
đa obrati posebnu pazku i brigu na oduošaje u bivšoj Krajini imenito, da bolje
uredi sve narodno-gospodarstvene prilike, koje su u ono doba primitivne bile.


Način, kojim se je imala oživotvoriti ova previšnja namjera, imalo je ustanoviti
posebno u tu svrhu sazvano povjerenstvo.


Ovo povjerenstvo, koje je od 27. do 31. listopada 1763. u Koprivnici viećalo,
uzelo je medju ostalim u pretres takove ustanove, po kojih su se imale
uvesti u šumarstvu njeke poboljšice, ......... onakove, koje se tiču primanja
bezplatne gradje, koje je Krajišnikom vrlo neprilično i dosta tegotno bilo.


Bazne administrativne reforme, koje su tim povodom u Krajini uzsliedile,
pokazuju sasvim drugi smjer i odavaju znatnu promjenu u samom sustavu, buduć
se je odstranio ukočeni vojnički absoluti^am, te moć i odluka u upravi predala
u ruke vieća (colegija), kojom se je uredbom ne samo odstranila samovolja pojedinih
organa, nego i uvela stroga kontrola.


0 gospodarstvenih pitanjih, medju koje su spadali takodjer predmeti, koji
su zasjecali u šumarstvo, imalo je od sada dvaput na tjedan viećati t. zv. ekonomičko
povjerenstvo, u kojem je strukovnjak davao svoj votum informationum,
dočim su se kod posadnog zapovjedničtva na temelju zaključaka toga vieća izdavale
svakoga tjedna zapovjedi i odredbe. Neposredni nadzor nad sumarni vršio
je častnik satnije.


On je bio dužan svakoga tjedna šume svoga područja pregledati i tom
sgodom osvjedočiti se, kako šumsko i lugarsko osoblje svoju službu obavlja, te
0 pronadjenom šumskom kvaru podnieti prijavu.


Svakoga mjeseca proglasio se je postojeći šumski red, a dan prije imali
su lugari 0 svih dogodjajih u šumah imenito, što se tiče šumskih šteta, točno
sve izviestiti.


Silno bogatstvo na šumah, koje je bilo u gornjoj Krajini osobito na Velebitu
nagomilano, takodjer je malo po malo nestalo. Pučanstvo se je vidljivo
umnožilo, te je za svoj dalnji obstanak trebalo svaki dan sve više i više težatbenog
tla»


Ovakova zemljišta pribavili su si krajišnici krčenjem i palenjem šume.
Povrh toga navalili su Mletčani poput pirata . šume oko Paga, Jablanca
1 Sv. Jurja I tamo činili silne štete, a u tom poduzeća našli su kod krajišnika
dovoljne podpore.




ŠUMARSKI LIST 1/1892 str. 39     <-- 39 -->        PDF

- 39 ~
slilo se je takodjer racdju ostalim i na to, da se liaracenju i nestajanju %..%
na put stane.
Godine .1878. proglašen je statut odnosno pismo u člaricih, kojim se je
uredila uprava u Krajini,
IT ovom statutu, kojega je provesti imao vojvoda IMIdburghausen, nalazimo
prve ustanove, koje se tiču uredjenja sumaruskib prilika u Krajini.


Svrha ovih ustanova imala se je na taj način postići, da je nadzor nad
šumami predan zapovjedniku. On bo bio je ovlašten podieliti dozvolu .. sječu
i za krfenje žunia, nadalje pozvar., da nad tim bdije, da se ustanove rečenog
statuta u delosti oživotvore.


Medju ostalim zabranilo so je prvi put klastrenje stabala i gulenje pod
prietnjom kazne, da (´e se svakomu, koji taj prekršaj počini, zaplieniti i prodati
blago, koje se je brstom hranilo bude.


Nadalje razpravlja ovaj statut takodjer o njekih polakšicah, koje su krajišnici
u šumah dobiti imali naime, da jim je dozvoljeno bezplatno žirenje u
onom kotaru, s kojim zapovjednik upravlja.


Prigodom preustrojstva slavonske krajine, koje je po nalogu carice Marije
Terezije provesti imao barnn Engeish(-fen, takodjer su izdane njeke odredbe,
kojim se je nastojalO; da se što bolji nadzor nad šumam.i uvede. U toj
odredbi spominje se^ da valja namjestiti šumarsko ćinovničko i čuvarsko osoblje,
te šumske užitke po mogućnosti što bolje unovčiti.


Tu se opaža, da se je vriednost šuma u Slavoniji već onda upoznala, jer
se očekivao njeki dohodak, koji je imao iza namirenja troškova za kameralističko
osoblje pripasti krajiškoj blagajni.


Uvelo se je naime prvi put plaćanje pristojba za žirovimi i drva, koja se
rabe u spekulativne svrhe, dočim se je bezplatno davanje ovih užitaka za krajišnike
štegnulo na kućnu porabu.


Nu sve ove odredbe nisu udovoljile, da se u šumah poluči valjano i sustavno
gospodarenje.


S razloga toga izdan bje godine 1775. za slavonske krajiške pukovnije
pesebni šumski red, kojim se nastojalo, da se uz namještenje potrebitog broja
šumskog osoblja uvede redovita sječa u šumah prema dozvoli zapovjednika pukovnije
i prema uputi strukovnog osoblja.


0 potreboći na drvih morao se je sastaviti posebni popis odnosno preduzeti
procjena, kojom prilikom se je imalo ponajprije u račun uzeti ležeće drvo,
da se izveze i da mladi naraštaj u svom. razvitku neprieči.


Kad se je ovaj po Grasalkoviću sastavljen šumski red uveo. opažamo, da
je dvorsko ratno vieće u Beča đodielilo brodskoj i gradiškanskoj pukovniji po
jednoga Waldbereitera, koji je podvržcn bio zapovjednietvu u Osieku.


Kad je godine 1755-u varaždinskom i karlovac´kova generalatu u Krajini
buknula buna sbog toga, što su se usljed samovolje pojedinih zapovjednika
krajišnici u njihovih pravih stegnuli i prikraćivali, izaslala je carica Marija Te




ŠUMARSKI LIST 1/1892 str. 38     <-- 38 -->        PDF

- 38 -da
navedu u smislu posebao izdane Bormativne naredbe potrajno šumsko gospodareEje.
^ ;^
Tako Tiđimo, da od godine 1858, pa sve đo Bajnovije dobe nemožemo u
građjaiisko.m području Hrvatske i Skvomje izkazati obsežm rad ^akoBodavoe
riasti ..^ polju šumarstva, koji bi podoban bio nadopuniti i usavršiti sve tako
umno zamišljene ustanove, kojim se odlikuje obći šumski ......
U bivšoj vojnoj Krajini vladale su od njezina postanka, pa sve do ^ novije
dobe osebujne institucije, koje su uvedene bile obzirom tia zadatak, kojega je
Krajina imala u pogledu strategifikom.


Uprava u Krajini bila je lih zabavljena i zabrinuta o tom, kako će svoju
moć organimcijom vojničkih 6eta što više ojačati i učvrstiti, da bude mogla
gvrsto odoljeti neprijateljskim navalam.
Ovaj vojni sustav bio je glavnom zapriekom, da se narodno-gospodarstveni
ođnošaji nisu mogli normalno razvijati.
Usljod toga nenalarimo u starije doba nikakovih uredba, koje bi smjerale
na uzdržavanje šuma odnosno -na promicanje šumarskih prilika.


Doduše su izdane razne naredbe i propisi, kojim se je ´riešio velik broj
pitanja na polju´ šumarstva, nu te naredbe nisu imale drugu svrhu, negO´ da
se sad manje sad veće polakšiee krajišnikom dadu prema tomu, kako je to od
slučaja do slučaja vojnički interes zahtievao. " ,


Takovih polakšlca moglo se je vrlo lahko dati u svojo doba, jer je´ Krajina
slabo napučena bila i pokraj toga imala toliko šuma, da je njihova povr- .
šina iznašala preko polovicu više, nego površina na. oranicah i livadah. "


Osobito a Slavoniji prostirale su se šume cielom Posavinom i u takovom
obsegu, da su se . pr, rad pođignuća mjesta Novograđiške morale na dosta
velikom prostoru izkrčiti.


U obće šume nisu imale nikakovu vriednost, te su se rabile ponajviše za


pašu i žirovinu,


Kraj^nik bavio se je lih stočarstvom^ držao je poglavito koze, te je svoje


potrebe bud na paši, bud na drvu namirio onako, kako mu se je najbolje svidiio.


Da je ovakovo izrabljivanje šuma imenito.klaštrenje stabala, ostavilo tra


gova silnim štetama, netreba podvojiti.


Samo u Slavoniji, gdje su šume pod neposredni nadzor dvorske kancela


rije u Beču stavljene bile, nastojalo se je potrošak na drvu stegnuti, đočim su


se u ostalih krajevih ne samo od domaćeg žiteljstva haračile, .već prigodom


raznih ratnih bojeva po neprijatelja palile i uništavale.


, ^ Najveća devastacija šuma mogla se je u ono doba konštatovati u karlo


vačkom i varaždinskom generalatu, buduć je tamo nerazborito đrvarenje i dr-"


žanje bezbrojnih koza sve mlade naraštaje ^atrlo.


Da su ovi dosta razklimani ođnošaji u šumarstvu i nadalje potrajali, doista


k bilo doskora nestalo ono silno bogatstvo, koje je u krajiških šumah nago


milano bilo.


Kad se je započelo raditi o tom, da se uprava u Erajim preustroji, mi




ŠUMARSKI LIST 1/1892 str. 37     <-- 37 -->        PDF

~ m ~


vitak zemaljske kulture na korist pojedinih državljana obečaje, ako se to6no i
svestrano proveo bude. Kao što u svih do sad navedenih zakona, koji se tiču
šumarstva, tako je i u ovom šumskom zakonu državna vlast priđržala vrhovni
nadzor nad šumami.


Posjednici šuma nemogu se izpod ovog vrhovnog nadzora oteti, jer državnoj
upravi mora biti briga, da sva zemljišta dakle i šume najveći prihod davaju
i da razmjer površina na šumah, oranicah i livadah onakav ostaje, kako
najbolje odgovarao bude obćem blagostanju imenito pako, da šume nužđne potrebštine
državljana pokrivaju, za koje se država postarati mora.


Ako bi se šumsko gospodarenje prepustilo samovolji posebnika nestalo bi
na brzo šuma, pa bi se usljed toga moglo u pogibelj staviti obće blagostanje.


Akoprem posljedice nerazboritog gospodarenja i sječe šuma u prvom redu
stignu posjednike šuma i njihove baštinike, to nije mogućnost izkljuceua, da
nebi mogla usljed nestajanja šuma šteto vati ciela okohca .... i ciela pokrajina,
jer se devastacijom šuma ne samo svakdanja potreba na drvih u pitanje stavlja,
nego nastaju takodjer i razne elementarne nesgode, kako se je to na mnogih
mjestih živo osjećalo.


Osim toga imade kadkađ takovih pravnih odnošaja izmedju privatnog šumskog
posjednika i susjednog pučanstva, da se ovi odnošaji nemogu razriešiti bez
posredovanja državne vlasti.


U koliko možemo zadovoljstvom konštatovati, da je ovim šumskim zakonom
u šumarstva polučen veliki napredak, u toliko opet moramo požaliti, da je njegova
provedba u našoj zemlji doskora zapela.


Izprva, kad je šumski zakon uveden, proveo se je dođoše u njekojih djelovib
naime, u koliko se tiče posrednog pomicanja šamarstva pogledom na ustrojstvo
šumsko-gospodarskog učilišta i pogledom na obdržavanje državnih izpita za samostalno
vodjenjenje šumskog gospodarenja, dočim su ine ustanove imenito one?
koje se tiču nadzora nad šumskim gospodarstvom, ostale mrtvim slovom.


Da šumski zakon nije proveden onako, kako bi to bio zahtjevao interes
domaćeg šumarstva, razlog jest taj, što se nisu namjestili potrebiti strukovnjaci,
koji bi uz pripomoć izvršujućih oblasti razvili bili svoju djelatnost u smislu načela
toga zakona. Tek godine 1870. preuzeo je agende šumarstva kod kralj.
zemaljske vlade posebno namješteni izvjestitelj, pa se je počelo misliti o tom,
kako da se ustanove šumskog zakona u zemlji provesti imaju.


Nu i ova provedba bila je jednostrana, buduć se je jedino na instituciju
urbarijalnih imovnih obćina obratila tim veća pozornost.


Segregacijom vlastelinskih šuma, koja je medju ostalim spominjuć dosta
sporo napredovala, narasao je broj tih imovnih obćina sve to više, pa je nastala
potreba, da se sbog valjanog gospodarenja postavi šumsko upravno i čuvarsko
osoblje.


Povodom tim takodjer su se ustrojila mjesta županijskih nadšumara, koji
su imali zadaću, da nadziru gospodarenje u urbarijalnih imovnih šumah imenito,




ŠUMARSKI LIST 1/1892 str. 36     <-- 36 -->        PDF

^- 36 —


vladu, kako do sada za uzdržavanje šuma izdani propisi nisu dostatni, te kako
ih valja preuđesiti, da budu ogovorali svim gospodarskim potrebam.


Ovomu nedostatku doskočilo se je tim, da je obći šumski zakon, koji je
cesarskim patentom od 3. prosinca 1852. proglašen bio u nasljednih austnjskih
zemljab, patentom od 24. lipnja 1..7. uveden u Hrvatskoj i Slavoniji pocam
od L siecnja 1858. ....... se je počam od najstarije dobe nastojalo u
nas 0 tom, kako da se šume obcuvaju odnosno, kako da se šumarstvo promiće,
to su ipak tekar ovim šumskim zakonom prvi put izdani sustavni propisi.


Prva osnova obtenitog šumarskog zakona izradjena bje god. 1848. od c.
i kr. ministarstva na temelju onih podataka, koje je pomnjivo sabrala c. i kr.
dvorska kancelarija.


Nu prije, nego što je ova osnova o šumskom zakonu proglašena, saslušan
bje gospodarski kongres u ...., da se o sbodnosti dotičnih ustanova izjavi.


Ovaj kongres, kojemu su takodjer zastupnici iz Hrvatske i Slavonije prisustvovali,
uzeo je osnovu šumskog zakona u razpravu počam od 29. do 31.
ožujka 1879., te je imao zaključke stvoriti o sliedećib resolucijab, koje mu je
ministarstvo dostavilo i to:


1. Primjereni nadzor nad privatnimi sumarni od strane državne vlasti je
nuždan javnog interesa radi.
2. Gospodarenje u obćinskih, corporativnih i zakladnih šumah ima se podvrći
strogoj kontroli.
3. Potrebito je, da se neposredno zabrani samovoljno krčenje šuma.
4. Svi posjeđnci šuma imenito oni, koji imaju obsežnije šume, dužni su
namjestiti vješto i osposobljeno šumsko upravno osoblje s razloga, da se uvede
racionalno šumarenje.
5. S hodnim uredbami valja se postarati, da se naobraziti može sposobno
osoblje.
Na temelju ovih resolucija sastavljena osnova šumskog zakona nije od svih
članova kongresa primljena, nego su se koje kakvi izpravci zahtievali osobito
u pogledu slobodnijeg uživanja privrtnih šuma.


Nu usuprot tomu, što se članovi kongresa nisu posve slagali s tom osnovom,
proglašen bje ipak šumski zakon onako, kako bje po c. i kr. ministarstvu
izradjen.


Ako promotrimo pobliže dotične ustanove šumskog zakona, onda ćemo se
uvjeriti, da je zakonodavna vlast preuzela taj zadatak, da točno ustanovi, kako
se u šumah gospodariti ima, zatim da se na temelju svih ustanova izdadu posebni
šumsko-redarstveni propisi u svrhu čuvanja šuma i posrednog promicanja
šumskog gospodarenja pogledom na uživanje šumskog dohodka. "napokon
da se propiše kazneni postupak i da opredieli odšteta, kad se nosjednikom
šuma učini kvar. ´ ^


U ostalom, ako se o ovom zakonu razpravlja kako mu drago, priznati se
....,_ da pruža potrebita pomagala za uspješno sudjelovanje i uticaj izvršmućih
oblasti na .... šumarstva, te da u državno-goispodarskom pravcu Uq. bolji ...~




ŠUMARSKI LIST 1/1892 str. 35     <-- 35 -->        PDF

~ 35 ~


svakako nepravedno bilo, da se gospoštiji oduzme suuživanje šuEiskog dohođka,
koja je 2a uzdržavanje i čuvanje Šuma morala dosta troškova podmiriti."
, Što se tiče velifeine površine, koja se je u ime odkupa za jedno´ selište
^odstupiti imala, ustanovljuje zakon njeki mazimum i njeki minimum.


Odtud vidimOj da zakon ništa izvjestna nepropisuje, kolik po prostoru ima
biti onaj dio šume, koji će se odciepiti bivšim podložnikom, jer u tom pogledu
prepušta odluku izvršujućoj oblasti, koju obzirom na uvjetne odnošaje od slučaja
do slučaja što shođnije izreci´ima. Razlog zašto se je zakonodavna vlast
žacak´ taksativno opredieliti competeneiju na šumskoj površini jest po svoj prilici
taj, što nije nikakovib pouzdanih podataka bilo, koji bi .. upotrebiti mogli
za sve i dosta različite odnošaje,


. U obće možemo reći, da je zakonodavna vlast upoznala sve potežkoče,
koje će nastati kod provedbe razterećenja šumskog zemljišta,, te je sbog toga
nastojala, da se u zakon neuvrste takove ustanove, koje prelaze u potanka upućivanja,
te je mislila svrhu, na taj,način polučiti, da neutiče više u privatna
prava i odnošaje odnosno,´´ da nenametne veće stege, nego što je^nužduo i da


,se odstrani sve ono, što bi po obću korist škodljivo biti moglo. -
Tako bje opredieljeno, da se na jedno selište nemože odmjeriti manje,
nego iVs jntro, a ne više, nego 6 jutara raČunajuć po jutru 1600p** u ime
odstupit se imaj uče površine.
Gdje bi pako takove okolnosti bile, da podanici pri ovakovoj odmjeri nebi
mogli pokriti svoje dosadanje zakonite potrebštine na drvu, može se još veća
površina odciepitij nu i ova nasmije prekoračiti 9 jutara, docim ako je dosadanje
zakonito drvarenje podložničko tako neznatno bilo, da za potrajno namirenje
netreba.l i ´/s jutra, to se je mogla manja površina, odstupiti.´
U ovom zakonu nenalazimo samo ustanove, koje razpi-avljaju uredjenje
šumskih užitaka, nego i takove ustanove, koje smjeraju na dalnji razvoj šumarstva
u zemlji.


Nastala je naime potreba, da se nešto odredi, kako bi se´ u buduće postupati
imalo s onimi šumami, koje će se ođieliti odnosno odlučiti iz uprave
gospoštije. Zakon je udovoljio toj potrebi, jer je odredio, da sve šume, koje su
po dotičnih propisih odstupljene u korist bivših podanikaj prelaze u njihovo
vlastničtvo i da se imadu
smatrati obćinskom šumom, u kojoj treba gospodarenje
po vlastih poHtičkih u smislu za to posebno, valjanih zakonskih ustanova
nadzirati.
Na taj način stvorena bje nova institucija L zv. urbarnih imovnih obćina.,


Eazpravljuć tako o ovom zakonu preostaje nam samo još napomenuti, da
odkup šumskih služnosti u novcu, kako je to u ostalih pokrajinah carevine
austrijske dozvoljeno bilo, nije poprimljeuj buduć ovaj način odkupa za naše
odnošaje prema svrbi nije bio shođan.


Sve ove prilike, koje su usljed razterećenja šumskog zemljišta u -gospodarstvenom
i upravnom´ pogledu nastale, bile su dovoljne^ da uvjere bečku




ŠUMARSKI LIST 1/1892 str. 34     <-- 34 -->        PDF

— ,34´ —


Na toj podlozi .. je gore spomenuti patent. Ako dotiSne ........
ustanove potanje proučimo, onda ... prije sTega o oSi pada, da segregacija
pašnjaka i uređjenje šumskih užitaka uije niti fakultativno, niti obligatorno, nego
da je .... iiređjenje šumskih užitaka t j . pravo drvarenja, pašareBJa i žirenja,
kako je postojalo do godine 1848., imperativnim načinom naloženo i to tako,
da se netraži kod provedbe toga uredjenja bezuvjetno u svakom slučaju razdioba
zajedničkih šuma, nego se zahtieva, da se šuma ima odteretiti ili odkupom
ili uredjenjem.


Da je tomu tako svjedoči nam jedna ustanova zakona, po kojoj se prepušta
odkup odnosno uredjenje nagodi izmedju podanika i gospoštije i da ima
samo u onom slučaju, ako se ne poluči nagođa, urbarialni sud ureda radi postupak
sbog razterećenja šumskog zemljišta odrediti.


Bazterećenje šumskog zemljišta moglo se je na dvostruki način provesti
i to:
a) ođkupom^ kad se . ime šumskih užitaka odstupi stanovita površina
šume;-i


b) uredjenjem šumskih služnosti u onih slučajih, gdje je probitačnije,
da se na mjesto diobe šuma, šumsko pripadajuće uživanje pretvori u stalnu godišnju
količinu drva, koja se u primjerenom dielu šume potrajno osjegurati ima.
Ova ustanova glede uredjenja šumskih užitaka bila je vrlo nužđna, buduć imade
takovih slučajeva, u kojih se u obće neda provesti odkup šumskih služnosti negledeć
na to, da bi se prisilnim odkupom moglo izvrći propasti ne samo običajno
kućno gospodarstvo podanika ili vlastelina, nego bi mogle nastati štetne
posljedice po zemaljsku kulturu.


Pravac toga zakona, koji iz dotičnih ustanova razabrati možemo, smjera
na to, da se kod savjestne provedbe nesmije niti povrieđiti interes gospoštije,
niti nepravedno stegnuti pravo podložnika, nego samo odstraniti sve prave odnošaje,
koji bi štetni mogli biti po obču korist, ako i nadalje obstoje.


Pravo podložnika zaštićeno je tim, što odstup dotičnog điela šumske površine
nije ograničen na stanoviti complex vlastelinskih šuma, nego se u smislu
zakonskih ustanova imade u korist podanika u slučaju potrebe pređuzeti izlučba
i u drugih izvan kotara ležećih šuma, koje nisu obterećene bile sa šumskimi
služnosti; nadalje, da se segregacija pašnjaka samostalno i bez obzira na
uredjenje šumskih užitaka provesti ima i to tako, da se u ime paše, koju su
podanici uživali u šumah, izlučiti može takodjer stanovita površina od drugih
zemljišta gospoštije.


Pokraj toga ustanovljeno je u načela, da se podanikom, kojim pripada
pravo drvarenja, odciepiti ima onolika površina šuma^ koja će prema mjestaim
odnošajem imenito obzirom na starije šume i njezinog dohodka kadra biti, ustanovljene
užitke za svako selište trajno namiriti.


Interes gospoštije pako uvažen je u dotičnih zakonskih ustanovah na taj
način, ta je dozvoljeno bilo, da u svojih šumah za vlastitu porabu gradjevno
i ogrievno drvo usjeci ...., koje treba za uzdržavajte slnžećeg dobra, jer bi




ŠUMARSKI LIST 1/1892 str. 33     <-- 33 -->        PDF

~ .. ™


^ Isto tako razpravljaju se ondje još i šumski prestupci i slućaji, kad .....
^vlastnik šuma i kako ima pljemtbu predozeti za učiDJeni kvar.


.Zamašni preokret u razvoju šumskog-zakonarstva opažamo god. 1848.


Zakonskim člankom .... koji govori o ukinuću robote dotično o ur


barskih službah, zatim-zakonskim člankom XXVIIL, koji razpravlja o kmetskom


pravu đrvarenja, pašarenja i žireaja, usfcanovljujuć nadležnost- oblasti kod rie


še^ja pojedinih parbenih pitanja te "vrsti, potaknuto bje razriešenje urbarskih i


srodnih odnošaja odnosno i podpuno zemljištno rasterećenje, koje bje jur za


mišljeno pod kraljicom Marijom Terezijom i kraljem Josipom IL


Podjedno bje u §. 9. navedenog članka odredjeno, da upravljajući odbor


sabora imade sbog uspješnijeg uzdržavanja i gojitbe šuma nastojati o tom, da


već bližnjemu državnom saboru podnese na ustanovno pretresivanje potanku za


konsku osnovu za šume.


Nu medjutim nastali, su u monarkiji austrijskoj a u Hrvatskoj napose iza


prevratne dobe godine 1848. novi politički ođnošaji, te je Hrvatska i Slavonija


proglašena bila pokrajinom carevine austrijske. Za to yrieme uvela je bečka


vlada redom skoro sve važnije zakone i naredbe, tičući se šumarstva^ koje su


izdane bile za ostale austrijske pokrajine. Šumsko zakonarstvo obnovilo, se .je


sada u dvostrukom pogledu naime, izdan bje zakon o zemljištnom razterećenju
odnosno 0 uredjenju šumskih služnosti i obći šumski zakon.
Od svijuh u ono doba. proglašenih patenta spomenuti nam je u prvom
redu onaj od godine 1853., kojim se određjuje zemljištno razterećenje.
Akoprem ovo zemljištno razterećenje nije imalo onu važnost po šumarstvo,
koju je imalo po ratarstvo, to se je ipak-tim povodom sa šumskoga vlastničtva
odvalio veliki teret, koji je spriečavao svako slobodno i racionalno šumarenje.


Rečenim patentom bude u načelu odredjeno, da se dužnost,´ po kojoj su
. vlastela dužna bila stanovita prava i "užitke iz svojih šuma davati svojim po


danikom, imade shodnim načinom ođkupiti ili urediti.
/Ovaj odkup ili ovo uredjenje zajedničkog posjedovnog uživanja započelo´
se je doskora provadjati.
.U tu svrhu izdan bje dne 17. svibnja 1857. cesarski patent, kojim se
propisuje, kako se segregacija i komasacija´urbarskih šuma. obaviti ima. Obzi-´


rom na važnost, koju ovaj patent u" razvoju šumskog zakonarstva ima, držimo
sa shodno, da iztaknemo ona glavna načela, koja će nam duševnu , namjeru i
pravac toga zakona jasno prikazati.
Poznato je,, da su podanici od vajkada u vlastelinskih šumah dobivah bezplatna
drva za ogriev i za građju, potonju pako. samo za krov i za ino tvo-^
rivo, koje su trebali za kućno gospodarsko orudje.
Gradjevno drvo imala je gospoštija doznačiti u.onih šumah, koje su ležale


unutar granica dotičnog kotara, dočim ogrjevna drv^., ako ih "nije bilo,, takodjer
u ostalih svojih šumak
Za ovo .slobodno đrvarenje bili.su podanici dužili, gospoštijam dati protudaće,
kao što je to sjecnja, izradba i dovoz drva. - ..


.´3 "


ŠUMARSKI LIST 1/1892 str. 32     <-- 32 -->        PDF

-^ 32 -


Tako se je ovim zakoiioia pod dankom XX. i XXL naročito zabranila
svaka prekomjerna sječa drva bez sboclna pomladjivatija, zatim krčenje šuma
na onom tlu, . kojemu osim šume ništa drugo rasti nemože, te bi usljed krčenja
nastati mogla ledina zatim, da se svakomu vlastniku šuma, koji bi se
ogriešio proti ovim zakonskim ustanovam postavi skrbnik (curator), kojemu se
je morao podvrći u svih odredbah pod prietnjom globe od 200 for., što je za
ono doba vrlo osjetljiva kazna bila.


Povrh toga zabranila se je građoja kuća iz drva, da se prišteđnja u potrošku
s drvom poluči, napokon bje držanje koza ograničeno.


Sa bistoričkog gledišta držimo, da je vriedno ovdje spomenuti to, da su za
vrieme, kad je Fraucužka dobila gornju Hrvatsku sve do Save mirom, koji bje
sklopljen 17. listopada 1810, u Schonbrunu, izdane bile razne odredbe i zakoni
u svrhu promicanja šumskog gospodarenja, koji su godine 1814., kako je.
Hrvatska Austriji povraćena bila, izvan snage stavljeni.


Maršal August Marmont, preuzevši upravu u tom dielu oduzete nam
zemlje, nastojao |e medju ostalim, da podigne m ono doba dosta zapuštene prilike
šumarstva.


Izdanjem obćeg šumskog zakona, zatim uvedenjem gubernatorske naredbe
od IL kolovoza 181L „Conservateur general des Eaus et forets" uređjen bje
postupak kod prodaje drva imenito u državnih šumah fužinskih.


Nadalje bje ođredjeno, da se šumske globe imaju strogo utjerati i da se
šumsko euvarsko osoblje umnoži, a u slučaju, ako to dovoljno bilo nebi, da se
šumski kvarovi preprieče, da se imade i oružničtvo u tu svrhu upotrebiti,


Uzprkos sviju jur prije navedenih odredba i propisa nisu se ipak urbarialni
odnošaji sbog raznih zaprieka konačno mirnim načinom riešiti mogli,
medju kojim nije bila najmanja ta, đu su vlastela nastojala prava podložnika
u šuma po mogućnosti stegnuti;


Povodom toga nepovoljnog uspjeha u urbarskoj regulaciji pronašao je go*
dine 1836. sabor za shodno, da posebnimi zakonskimi članci iznova osjegura
prava podložnika na užitke u vlastelinskih šuma i da urbarialne daće svedena
stanovitu pravednu uvjeru.


Dapače člankom VI. odredjeno bijaše, da Je vlastelin tek onda vlastan
drva iz svojih šuma prodati, kad je potrebštine svojih podložnika osjegurao ili
izlučenjem primjerene šumske površine ili odkupom.


Pokraj toga sklonuše naš sabor mnogovrstni kvarovi, koji su se u šumah
počinili osobito od pastira, ugljenara i pepelara, da je ustanovio posebne globe
za takove prestupke, opredielio takodjer odštetu, koja se ima u slučaju šumskog
kvara platiti.


^ Podjedno bje ustanovljeno, kojim načinom se može odieljenje šuma provesti
u onom slučaju, ako- koji vlastelin želi, da se u pogledu zajedničkog uživanja
šuma od svojih podanika ođciepi.


Zakonski članak IX„ razpravlja opet .njeke.važuepoljsko-redarstvene ustanove,
koje se doniekle ticahu .šumarstva u koliko je na, pr, bik dužnost javne
straže i poljara, da nad sjegurnošću šumskoga vlastničtva bditi imaju.




ŠUMARSKI LIST 1/1892 str. 31     <-- 31 -->        PDF

^*" .. ™-"
ako se štirae stalnr.) u dobrom stanju uzdržavaju i kakovih nedoglednih posljedica
biti može, ako se šume naprotiv sjeku bez reda ili ako se opustoše. U
njem bo sadržano je i poučuo poredano skoro sve, što je za onda literatura
šumske znanosti o šumskom gospodarenju poznavala.


Ovaj kratki opis sadržaja toga šumskog redovnika svjedoči iiam, kako se
je već u oeo doba osbiljno nastojalo o tom, da se šumsko gospodarenje što,
bolje proraiće. NH žalibože slab je bio uspjeh od tih toli koristno zamišljenih
ustanova´ jer se je jedno slabo pazilo, da budu strogo provedene, a drogo jer
nije bilo organa, kojim bi se provedba povjerila bila.


Akoprem su razni nemiri u zemlji bili glavnom zapriekom, da se ovimi
ustanovimi nije polučio naumljeni cilj, to je tomu ipak mnogo kriva ta okolnost,
da su se vlastela u obče protivila svim uredbam, koje su smjerale na
promicanje kulturnih odnošaja, naziruć u svakoj takovoj odredbi njeku stegu
njihove samovolje, koji su davanjem raznih polakšica svojim podanikom rabili
lih u robstvene svrhe.


Kad bje ustanovljeno posebno hrv.-slav. namjestnicko vieće, izadje godine
1773. dekret, kojim se je istomu dojavilo, da se imade privremeno urbarsko
uredjenje od godine 1735. u Hrvatskoj zamieniti stalnim uredjenjem.


U tu svrhu odlučila kraljica, da se sustavno i jednolično imade uvesti u
Hrvatskoj ono urbarsko uredjenje, koje je postojalo u Ugarskoj.


To uredjenje slabo je napredovalo.


Prvo je načelno riešenje u tom pogledu odnosno prva kraljevska temeljna
odluka, koja se je odnosila na uredjenje urbarskih odnošaja u Hrvatskoj, proglašena
bijaše već godine 1780., a u njoj se govori o mjeri selišta, o uračunavanju
njekih zemalja, kao što su to vinogradi, kolosjeci, grmlje i šume u selište,
zatim 0 drvarenju u šumah vlastelinskih i blagodati razprodaje, sječe i
đov^oza drva, napokon o uživanju paše.


Godine 1786. izda kralj Josip .. poznati patent o raziporezovanju zem*
Ijišta i 0 katastralnoj izmjeri svih šuma.


Tom sgodom izmjerene bijahu takodjer površine šuma, te se je tim saznala
važna podloga, koja čini glavni uslov za svako dalnje uredjenje šumskog
gospodarenja naime, koliko imade Šuma i kako su u zemlji porazdieljene.


Pošto se u očigled svega toga, što se je za uzčuvanje šuma i za promicanje
šumarstva učinilo, nije opaziti mogao uspješni napredak, izdan bje godiee
1790. osobiti zakon, koji je sadržavao pooštrene ustavove imenito proti
vlastnikom šuma.


U članku 57. rečenog zakona naloženo, bje županijara, da svakoga, koji
bi šumu pasao, stave pod tužbu i ako uztreba, da takovom nerazboritom gospodaru
upravu nad šumom oduzmu i predadu u ruke sequestra.


Kad je za Hrvatsku i Slavoniju izdan poznati temeljni državni zakon godine
1807. odlučiše zastupnici hrvatskog sabora, da obzirom na to, što prekomjerno
haračenje šuma nije jenjalo, a šume sve to veću absolutnu vriednost zadobiše,
valja obširnije propise o uzdržavanju šuma izdati.




ŠUMARSKI LIST 1/1892 str. 30     <-- 30 -->        PDF

. ,-^ 30 —


Ovo su iistanove rešenog zvonika, koje .. obuhvaćale pet paragrafa,


kojim se je nastojalo već u drevno doba zaprie6iti zator šuma.


Tečajem dalnjih stoljeća neopažamo, da bi pogledom na šumsko zako


narstvo kakove promjene nastale.


Tek OBda, kad je izmeđju zemaljske gospode, koja su Bađ Barođom Base-


Ijeaim na njihovih imanjiii vršila tako rekuć siiverenska prava, a izmedju nji


hovih podanika došlo do kobnih razmirica sbog toga, što su nepravedno razpi-,


šivali daće, započeli su se izdavati razni zakoni i propisi, koji se ticahu šuma.


Ovi nemiri, koji su se po cieloj Hrvatskoj i Slavoniji podigli, ponukaše kra


ljicu Mariju Tereziju, da urbarske odnošaje potanje uredi.


Tako bje mjeseca studenoga godine 1755. izdana znamenita odredba o


olakšanja i uredjenja podaničkih odnošaja, te za Hrvatsku privremena urbarska


regulacija.


Ovom odredbom ustanovilo se je medju ostalim i to, da podložnikom pripada
pravo Da ogrievDa i građjevna drva za vlastitu porabu^ zatim žirovina uz
znatnu polakšicu u vlastelinskih šuma; nadalje bijaše zabranjena sječa predaja
živog drveća, šibarja za plotove i liesa za obmće bez dozvole gospoštije uz
kaznu tro dnevne ručne radnje ili uz strogu kaznu, koju je imalo ovršiti poglavarstvo
poput težke krivnje.


Pokraj toga zabranio se je ugon svinja u zagajene šume uz kaznu dvostruke
pristojbe, koja je ustanovljena bila za žirovinu, napokon ugon koza u
mlade šume.


Za Slavoniju izdana bje pođpuna urbarska regulacija god. 1756., kojom
se je točno ustanovila mjera selišta, podložnicke dužnosti i pravice u pogledu
drva za gradju i ogriev, te za pašu i žirovinu.


Ova odredba nije ništa drugo, nego ponovljeno izdanje naredbe, koju je
Karlo VI. godine 1737- jur izdao, ali koja nikad u život stupila nije, jer se po
vlasteli nije obdržavala.


Tu se opaža, da su se u našoj zemlji razvila dva dosta različita urbarska
sustava, jer su koli za Hrvatsku, toli za Slavoniju valjali posebni urbarski propisi-
Jednim i drugim urbarom priznala odnosno utemeljila su se razna prava
seljaka u šumah vlastelinskih, ali koja u pravnom smislu osjegurana nebijahu.


U ovo doba nastao je u šumarskom zakonarstvu znatan preokret, buduć
je na dnevni red stavljeno bilo riešenje pitanja o šumskih služnosti.


Kako se u ovimi šumskimi služnosti šume obteretile, a i međjutim. potrebe
pučanstva sve to veće bivale, opazilo se je doskora,´da se u,šumah.odviše sječe
i harači« ~


Ovo propadanje šuma u zemlji poniakaše opet kraljicu Mariju Tereziju,
da je godine 1769. izdala u hrvatskom jeziku u (kajkavštini) šumski redovnik^
kojim bje odredjeno, kako se imadu šume Čuvati odnosno sjeći i pomlađjivati.


Taj šumski redovnik,- koji sadraaje 55, §§. spada medju najvažnije uredbe
. razvoju šumskog zakonarstva, pošto je, imao svrhu, da vlastnike šuma poukom
obodri na valjano gospodarenje i da upozori javnost, od kolike je vrieđnosti




ŠUMARSKI LIST 1/1892 str. 29     <-- 29 -->        PDF

~ 29 -


nahio šumarenje, a povrh toga da osjegura šunii. izdašnu zaštitu miprara navalam
i štetaiiL


Akoprem je Izvršujoća vlast u šumskom gospodarstvu prije povod našla,
da i´.abraiiom ili prohibituim načinom poHreduje, nego u dragih granah narodnog
gospodarsts´a, to se podpuui uspjeh u šumarstva ipak iiernože očekivati lih od
državnog uticaja i od zakonodavne uredbe, nego se za promicanje šumarstva i
njegovog dohodka takodjer iziskuje vlastita marljivost i briga^ a prije svega izkustvo
i naobraženost šumskog posjednika i šumsko upravnog osoblja.


U koliko je zakonodavna vlast u starije i novije doba po ovih do sada
razpravljenih temeljnih načelili razvijala svoju djelatnost, prikazati će nam dalnja
ra´dožba pojedinih zakona, koji se tiču šumarstva u zemlji.


liazpravljanje pojedinih zakona povesti će se naposeb za gradjansko podrurje
Hrvatske i Slavonije, a posebice za bivšu vojnu Krajinu, buduć se je
u jednom i drugom dielu naše zemlje šumsko zakonarstvo samostalno razvilo,
te što u tom razvoju bitnih razlika nalazimo.


Za Hrvatsku i Slavoniju izdan bje prvi zakonik godine 1814. tako zvani
Tripartitum.


U Ovom zakoniku nalazimo medju ostalim takodjer takove ustanove, kojim
se propisuje kako treba čuvati šume od pustošenja odnosno, kojim se zabranjuje
sječa drva i uporaba paše u tudjoj šumi.


Imenito ustanovljuje se u .. dieUi pod člankom 33, kako se imade postupati
kod pljenitbe biaga, koje se u neovlaštenoj paši zateče zatim, kako se
procieniti ima nanesena šteta i napokon kakova je kazna.^ kad se kradomice
ili očito zlotvorom rukom šuma sječe ili kakovo stablo obara.


Glede pljenitbe blaga bje određjeno u slučaju, ako bi koji plemenitaš ili
seljak zaplienio konje, volove, ovce, svinje ili drugo stado i blago sa usjeva,
livada ili sjenokoša ili šuma žirovnih, u koje je zabranjeno ulaziti radi učinjene
štete bud pašom, bud gaženjem, a vlastnik ovoga blaga prkosiv ne bi htjeo da
ih izkupi, da oštećenik upitno blago nesmije najdulje od tri dana kod sebe
zadržati. —


Poslie ova tri dana imao je to blago dati ili povjeriti na čuvanje svojemu


županu ili podžupanu; a ako bi ovaj odsutan bio kojemu plemenitaškom sudcu


(razumije se samo po sebi onomu, koji je odredjen, da pazi na napredak onih


uvjeta, u kojima se nalazi oštećeno zemljište), jer će inače za svaki dan poslie


ovoga ustanovljenoga roka biti kažnjen i to ne samo onaj, koji je blago za


tvorio odnosno zaplienio. nego i onaj, koji je štetu počinio sa tri zlatne marke,


sa dvie marke za sud, a sa trećom da dade ruku protivniku i da ga namiri.


Ucienjena šteta pako imala se je posije savjestnog izpitanja procieniti na mjestu


kvara od sudca i građjanskih pravnika onoga mjesta, na čijem je zemljištu


šteta učinjena.


Stranci bo nisu dužni platiti globu, nego samo količinu štete.


Ako je pako naseljenik u šumskoj šteti uhvaćen bio, onda je ne samo iz


gubio sve. što je uz sebe imao, nego se je imao povrh toga progoniti u svojem


zavičaju sbog nasilja.




ŠUMARSKI LIST 1/1892 str. 28     <-- 28 -->        PDF

^ 88 -


ima ne samo m sađanjl naraštaj, nego i ^. njegovo potomstvo, i đaireba sbog
javnog blagostanja što atrožije nadzirati, kako se u šumah gospodari,


´ . i ovo nadziranje šumskog gospodarenja, kojim se je nastojalo ogramati
privatno pravo na .... posjed, koliko god bilo osnovano na ražlodb
shođnosti i na radorih nnžđe, te kolike god ono služilo n prilog m Sto bolje
osjeguranje obstanka šuma, ipak se je moralo upriliSti tako, da bude odgovaralo
inim prffikam šumarenja imenito tehnici šumskog sadjenja i nporabe šuma.


Da možemo upoznati ove prilike, koje nam se u šumskom zakonarstvu
prikazuju, netrebamo iztaknuti obilježja privatno gospodarstvene naravi^ naime,
da šumarstvo napram ratarstvu manji nečistiji, ali zato veći cisti prihod ođ
jutra obeSaje ili tu okolnost, da je promet sa šumskimi proizvodi dosta tegotan
i naprilican, nego je dovoljno, da navedemo njeke osebujnosti obćenite važnosti,
kojimi se odlikuje svako šumarenje.


Ponajprije u .. pada, da je rast šumskih biljka spor, koja se okolnost
još bolje iztiče, ako spomenemo, da se glavnica u šumu kroz mnogo godina
ulagati mora, dok se od nje očekivati može ikakav racionalni đohohak i da se
obzirom na to, što se šumska glavnica lakše načeti može, svakako poželjeti
ffiora/da šume budu u rukuh konservativnog posjednika; nadalje, da u šumarenju
narav kao takova znatni upliv ima, sbog česa je dioba radnje od manje
produktivne važnosti za to, što šumarenje više extensivniffi, a manje reskantnim
čini.


. tomu dolazi još i to, da se za uzgoj šumskih biljka u obće lakše naći
može prikladna tla, nego za ostale kulturne biljke i da imade takovih vrsti tla,
koje najveću privatno gospodarsku rentu samo onda dati može, ako se pošumi
(absolutno šumsko tlo) u kojem slučaju se privatno gospodarsko i narodno gospodarstveno
stanovište, ujedinjuje; napokon da šumarenje zahtjeva obsežne
površine.


Zakonodavna vlast morala je prema naveđenimi načeli svoj rad upriličiti
već s toga razloga, da se proti nadzoru šumskog gospodarenja i inimi propisi
za promicanje šumske kulture neprovocira odviše veliki ođpor u javnosti sa gledišta
slobodnog uživanja koristi, jer bi mogao takav ođpor u pitanje staviti
svaki uspjeh zako33skih ustanova, kojimi se namjerava podići šumarstvo, kako
se je to u starije doba jur dovoljno izkusilo.


Obćenito stanovište, koje je zakonodavna vlast odnosno uprava napram
šumarstvu zauzela, svadja se usljed toga na to: da se s hođnimi propisi stegne
takovo šumarenje odnosno, da se zabrani svako nerazborito šumarenje u šumah,
usljed kojega bi mogla nastati pogibelj ili šteta gradjanskoj zajednici´i da se
nastoji sve one zaprieke i od davnine uvriežene nepodobštine, koje napredku
šumske kulture smetaju, odstraniti u toliko, da bude svakomu šumaru prilika
pružena, da gospodarskom radinošću uspješne kulturne odnošaje i valjane dohodke
u šumah zasnovati uzmogne.


Prema tomu je svrha novijeg šumskog zakonarstva ta, da stvori pravni
i kulturni red u šumah, te da sbog promicanja državnih interesa uvede racio




ŠUMARSKI LIST 1/1892 str. 27     <-- 27 -->        PDF

....™- 27 -"


Nil ođkad Ku u našoj zQmV\\ u^ljed likirmća podanick^^ft-\ P-ndnlnot^ sustava
i iisljed inili ;^a)riasnih agrarnih reforma nastali u p;ospo(larskom i sceialnom
životu povoljniji javni ođnoSaji, moralo se je prema tomu takodpr žunisko
zakonarstvo obnoviti takovimi ustanovami, koiimi će ....^... biti pojedine zadatke
uprave rta polju šumarstva u hunnfe uspje.^no rieMti.


Dosta opai^anio, da se je na brzo šumsko zahouarstvo starije elja preinačilo.


Ove preinake ii šumskom zakonar^^tvu i/vedene sn po zakonodavno] vlasti
na taj način, da je nastojala postaviti ob{´´enite uvjete, potrebite za dainji napredak
n i^iimarenju obzirom na novo nasfavše promjene, koje se nizvis^^ n
šumsko-^jospodarstvenom i pumsko-y>ravnom smislu 5 ol)zirom na konkretno stanje
šumarske znanosti, koja se je medjatim bitno unaprictiila i nsavr^ila-


Sve ovo nastojanje iSlo je zatim, da se obći za^latak države: brinuti se
za uzdri?;avanje šuma u. zemlji, vršiti ima uz sudjelovanje oblasti.


Ako hoćemo dobiti pravu sliku 0 onom stanovištu, na kojem poHva novije
snmsko zakonarstvo, to se prije sve^a moramo (^svrnuti na sve ... činjenice
i osebujnosti šumarstva, koje se nisu smjele pustiti s vida. kad se je 0
tora radilo, da se ustanovi zadaća uprave na polju šumarstva odnosno način
njezine provedbe.


Dok se je s jedne strane razterećenjem sum=^koo: zemljii^ta imenito u ^..đjanskom
području Hrvatske i Slavonije podi-rlo privatno pravo pop;ledom na
šumski posjed, zadobile ?u s dru^e strane šume sve tu veću -^-rlednos^t u trfjrovačkom
svietu, jer se je bio započeo pokrenuti promet sa šum.skiini proizvodi.


Ovi pojavi naime, da se je sa šumskim dobrom mos"Io slobodnije razpolagati
i da je bilo sgodne ))rilike za Tinovčenje šumskih surovina — nadalje,
da je ziteljfitvo znajući, da imade u šn.mali stanovita prava, za tim te/iio. da
ova što bolje izcrpi — bili su sami po sebi dovoljni, da sn zakonodavnu ^^last
ponukali na osobitu brigu za uzdržavanje šuma.


Povrh toga nvidjaio se je sve to više opravđanos´ r.n0;(? nazora, ih. šume
neimaju samo svrhu, da pokriju potrebštine na drvih, kako se je to u tadanje
vrieme mislilo, već da imadu takodjer u klimatičkom i zdravstvenom ]K)gledu
znamenito zvanje a prirodi odnosno, da imaju pruž:iti valjanu zaštitu napram
elementarnim uništujućim nezgodam.


Prema tomu nastala je potreba, da se privatno pravo na šumski posjed
ograniči u toliko, u koliko to zahtievaju obziri na postojeće privatno pravne
služnosti i na javnom pravnu, stegnu u interesu racivonalnijeg rJ:ivanja i uspješnije
gojitbe šuma.


Jer kad uzmemo na um zadaću, koju je narav namjenila šnmam, kad se
sjetimo na dugačko vrieme što ga šumi treba, da poraste, kad uvažimo potožkoće,
s kojimi se boriti valja kod pošumljenja jednoć poharanih šuma, jednom
rieči: ako smatramo sa višega gledišta., koiiko je šrima koristna i ]}ot"re]>ita za cielu
zemlju, to neima dvojbe, da je šuma ogrnničena svojina i cbće dobro, koje ostari




ŠUMARSKI LIST 1/1892 str. 26     <-- 26 -->        PDF

u starije doba vršio se je vrhovni nadzor na taj način, đa se je .....skimi
ustanovami i inimi propisi zabranilo samo sve ono činiti, što bi po uz^
državanje i gojenje šuma štetno biti moglo, be^ đa se je mislilo, kako će se
ti propisi provesti ili njihova provedba nadzirati.


^ U ovom nastojanju o uzdržavanju i gojenju šuma nije se državna vlast
zadovoljila samo tim, đa je zabranila ....... i nerazborito izrabljivanje šuma,
ne^o je i dalje išla, pa je u svrhu, da čim bolje osjegura potrajnost šumskog
doliodka, izdala razne šumsko-gospodarstvene upute, koje se ticahu koli pojedinih
slučajeva, toli obćih pravila o tehničkoj provedbi gospodarskih poslova u
šumi. Tako nalazimo već u najstarijih šumskih ređovnicih razne propise, kojim
se određjuje, kako se ima obđržavati sječni red, koja se obhodnja usvojiti ima,
u koje se vrieme sječi smije, koje orudje pri sječi i izradbi drva rabiti valja,
kako postupati treba, Vad se panjevi i stabla krče, te sličnih takovih gospodarskih
uputa.


Premda je n dotičnih zakonih vrlo strogih ustanova bilo, to se ipak nije
razvila ona djelatnost, koja je nuždna bila za postignuće bar većeg uspjeha u
promicanju šumskih prilika.


Šumski redovnici sadržavali su opet suvišne i preobsežne propise, koji su
dopirali do najsitnijih uputa o šumsko-gospođarstvenib pravilah i koji se u više
slučajeva nisu mogli provesti.


Usuprot tomu nesmijemo način, kojim se je u starije doba mislila postići
svrha vrhovnog nadzora nad šumami, tako strogo odsuditi, ako uvažimo, da je
šumarska revnost _ na vrlo primitivnom stanovištu bila i da nije na čelu šumarske
uprave bilo naobraženih šumara, nego su šumskom upravom rukovodili
kameraliste, koji su imali glavnu zadaću, đa zastupajuć merkantilni pravac u
gospodarskoj politici, očuvaju upliv države u svih granah narodnog gospodarstva,
p


Da se je šumsrstvo tom prilikom umalovažilo odnosno zanemarilo, pa nije
bilo vrelo za državne dohodke, netreba podvojiti.


Svakako priznati moramo, da je smjer i sadržaj odnosnih propisa posvema
odgovarao tada vladajućiml nazorima o šumskom gospodarenju i narovoslovnim
stečevinam te dobe, te da bi jamačno obuhvaćao sasvim druge ustanove, đa se
je za ODO doba znalo, da će se za drvo pronaći surogat u kamenom ugljenu
ili da će se tečajem vremena izgraditi takova prometna sredstva, koja će danas
sutra kadra biti izjednačiti razlike u pogledu drvne zalihe, koja se je u pojedinih
krajevih sbog nepristupnosti nagomilala.


Starijem šumskom zakonarstvu dakle nemožemo mnogo prigovoriti već
s toga razloga ne, što je ipak bolje bilo, da se je u ovakovimi okolnosti državna
vJast pobrinula za uzdržavanje šuma, bilo to ma kako još nesavršeno,
nego da je posve s oka smetnula tu pomnju, te nehajno gledala, kako se šume
bezobzirce sieku, buduć se kobne posljedice takovog propuštaja nedadu više
s lahke ruke popraviti,




ŠUMARSKI LIST 1/1892 str. 25     <-- 25 -->        PDF

.^- 25 --^-.


svesrrana korist i znaiTienitost Suma. Nije medjatjm proteklo puno vremena, te
se le osječalo, đa Sumft sbog ljudskog´ nehajstva sve to više ponestaje i đa će
javno blagostanje trpiti, ako se neosjegura potrajna potreba na drvih za dalnju
budućnost.


Ta nedaća Jmruirstva imenito zabrinutost sbog sestaSice drva i da će
sboR toi>a ifita vrlo poskupiti, ponukala je na^e državnike, da sbodnin)! uredbnmi
zapriece, da se nepobaraju šume, iz kojih niču svi uvjeti kulture odnosno.
koje su korjen narodnoga života i blagostanja.


U iiovili uredba, koje su smjerale na to, da se š\ime od zatora občuvaju,
nalazimo začetak i^uniskog zakonar.stva.


Ako promotrirao šumsko zakonarstvo n raznih razđobjih, naći ćemo dosta
velikih ......... Ove promjene prikazuju nam se u prvom redu u načinu, kako
je zakonodavna vlast shvaćala svoje stanovište, koje je imala zauzeti oapram
šumarstvu, u drusrom redu u intb historickih pojavih, koji su u državnom
sustavu pokrenuli bili zamašna preustrojstva pogledom, na narodno-^ospodarstvene
i upravne odnošaje, U svako doba pofam. od najstarijeg pa do najnovijeg
zakona stajalo je šumsko zakonarstva na tom stanovištu, đa je đržavua
vlast preuzela u svoje ruke vrhovni nadzor nad sumarni, buduć je samo u tom
načinu nazrievala valjanu podloga, na tem.elju koje će uspješna provedba dotičnih
propisa osjeg´urana biti.


To pravo nndzora imalo. je, kao Sto i svako dnif^o pravo, svoje granice,
ali ipak bje vazda prilagođjeno koiturnorn stanju i vladajućimi narođno-gospođarstvenimi
potrebami,


U nas, gdje je razsipnost u potrošku s drvom postigla bila svoj najveći
vrhunac i gdje sn kulturni i narodno-gospodarstveni odnošaji usljeđ postojećeg
podaničkog i feudalnog suataN-a zamršeni i u svojem razvitku zaostali bili, moralo
se je područje ovoga vrhovnoga nadzora tečajem minulih stoljeća na šire
granice protegnuti.


Ako posmatramo, kako se je taj vrhovni nadzor u obće vršio, to ćemo
se uvjeriti, đa je u tom pogledu državna vlast postupala ili negativno t. i. da
je zabranila krčenje i haranje šuma ili da se je u poaitivnom pravcu skrbila,
da se u šumah valjano i razborito gospodari ili napokon, da je nadzor vršila
u tu svrJm, da si osjegura ..... fiskalne probitke iz šuma, kao n. pr. da imade
prvenstvo kupovati drva, koja treba za mornaricu, za ruđokopja i t. d., koji su
se probitci poznavali pod imenom šumski regali.


Tko razvoj šumskog zakonarstva s ovoga gledišta posmatra, opaziti će,
da je u gradjanskom području Hrvatske i Slavonije negativni nadzor prije
prcdrOj nego ii pozitivni, buduć je tamo veleposjed uživao razne polakšice. dapače
imao je viši nadzor nad šumami, docim je to u bivšoj vojnoj Krajini drugačije
bivalo, jer se je ovdje ponajpače pozitivni nadzor vršio, pošto je d.ižava
bila neograničenim vlastnikom svih šuma.


Način, kojim je državna vlast nastojala oživotvoriti vrhovni nadzor nad
sumarni, bio je u starije doba drugi, a u novije doba drugi.




ŠUMARSKI LIST 1/1892 str. 24     <-- 24 -->        PDF

^ 24-—


"-JnBezug auf Tarine md Fiehte finđet m Ktistenlatiđ, KraiB. u. Ktaten


w.ag. UMlches statt, wie in KroatieB hinsichtlich Stiel- und Traubenelcte, Der


Handel unterscheiđet ...... .. selten điese 2weigaBz verschleđenen Arten,


soBdem fast sie oBter đem gemeinsamen Titel: „Abete" zusammen, obwobl đie


Ficbte, uamentlich. in geschmttenem Zustanđe weit .... geschatzt rnid auch


theurer bezahlt wirđ. Die Kanfleute ^iehen selbe imter iem ...: steierische


und karatBerische Waare entschieden vor, ohne !. der Regel zn wissen, đass


sie da die Fiehte, đagegen in đem wejliger geachteteten krainerischen Produkte


đie ..... ... sieh baben.


An Qualitat stehen die Nađelholzer đieses Gebietes đurchaus nieht hinter


đeBJetiigen đes kroatischen Gebirges-......; ja die aus đeii Hochbergen stann


meiiđe Fiehte tibertrifft sogar ofter die kroatische an gieichformiger Dichte


(FeiBJahrigkeit). Nur sind đie KieseBbaume beteits sebr selten geworđeB, seit


ihre elgentUche Helmat — đer Urwaiđ — in đen illirischeo ProTiDzen bis auf


irabeđeTiteBđe Eeste versch^unden ist.


Die Eicbenholzer đieses Gebietes siBđ ... vorzltglicher Gtite, und iibertreffen
1.. AllgemeineB đie kroatisch-slavonischeB. .... m Illiriert haben wir
es "weit iiber"wiegeBd niit der keraigen quercus sessiliflora zu tbun, und selbst


đie BebeBbei vorkommenđe Stieleiehe bat vermoge đes ungleich weBiger tippigen
StaBđortes gegenllber ihrer auf đen slavoBišeben Marscbbođen sehwelgeBđeB
Schwester, eine entscbieđen festere Fieber.


´ . , Im EtIstenlaBde tritt sogar eine Eicbe IB beachten.swerther Menge, uBd
EBtivicklung "auf, welche selbst đie Sessiliflora beđeutetiđ iihertrifft, unđ an
Harte und Festigkeit đas non plus ultra đes osterreichischen Eichenhobes liefert;
w ..1... da die Quercus pubescens."


Čudnovate pređsuđe o vrstnofi duge iz hrvatskog drva ..... su širiti
francuzki trgovci i to od oBog ......., odkađ je Pareote i Morpurgo počeo
sjeći u Bosni do 70.000 hrastova svake godiue i đo 30 milijuna duga proizvađjati.
Sada se samo brdska hrastovina traži, a u Slavoniji tako zvani „gross6"
što naši žkartiraši „bedak" zovu, a to će reći duga, koja ima po koji god, koji
je deblji od 5 milim. Takove duge mogu biti inača- najliepse i najzdravije.


Nu nadajmo se, da ni-takozvam „grossisti" neće dugo pobjeđosno klicati,
a niti ćemo mi naše steževine na polju domaćeg obrta i trgovine s đrvi njim za
volju žrtvovati ´ (SvrEt de ..,)


I Razvoj šumskog zakonarstva. ^
Piše Robert Fisclibaci, kralj, šumarski povjerenik/ ,
Kad je naša zemlja imala šuma u izobilju, i kad je slabo napučena bila
te je svatko mogao dovoljno namiriti svoje potrebe na đrvih, nije se., uvažila


* Mi ^... pnob<5iti po redu .. rasprave, koje bi bile ......... .
........! jubiUrBe go.podarsko-šnniarske izložbe u ´zagrebu .. posebnoj kmid-sp;™eBici
da mje bdo razulh sepredvidljivib aaprieka, Uredm^tvo ´ ´ ´