DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1892 str. 19 <-- 19 --> PDF |
^ 19 — ; " Mato Jurković iz Eavnegore posjedovao 1 vodenu-,pik´sa 1 -rerom MatoGeber iz Ravaogore ´ . ^ . 1 „,„„!„ ^ Josip Tiirk iz Čabra . . . . ´ „ 1 ,^ ^^ « « 1 » Vincenco Velasti ia Ljubljane ; . ^ 1 n » » 1 ^ ´ . tomu dodajmo osim toga još i one glavnije trgovce hrvatskog poriekla do novijeg vremena, a ti su: Ornković Martin, Polić-Minak i Morović na Kieci, Srića iz Novoga, a nevjerno zaboraviti ni našega Vraniczanja, Scarpu i Ciottu iz Eieke, te Francuza Bonetta, Henrva i Guena iz Marsiglie. ..U-trgovini sa francuzkom hrastovom dugom i ostalom gradjom ufiiniše se zaslužni;.Ivan Nep. Turković, Franjo Tiirk, Kovačić stari. Davila, .Dadić, Ladjević, Eogović, Lukši<3 pa ..... svi iz Karlovca;´ nadalje Kotur i Viđali iz Siska´; Franković, Burgstaller, Ciotta i Šimat naEieci, Bonetti,´ Bauer´i*drugi, Kasnije započeše trgovati Janković, Veselinović, Šipuš, Morović, Gašparac, Dražić, Miškid, Sepić, Gumbersbach, .Aleksander ´Weiss, Makso Pollak, Albert Eechnitzer,, Franjo Gamiršeg, Eužička, Hartl, Hermann, Blažić i ´t. d. Za trgovino sa njemačkom bačvarskom gradjom znamenite su ove naše kuće: Stevan.,Petrović kao najstariji u Slavoniji, Eužička Njerš, Kudi,,Banheger i t. d., a inače inozemci kao´: Schmit, Hermann-iz Eegensburga, Vuk i Sin iz, Budapešte i t. d. Iz gore navedenog ogromnog broja naših trgovaca Iako ćemo razabrati, da je bilo dovoljno pregalaca, koji su nastojali, da se naša trgovina s đrvi što bolje podigne, a tomu nam je pripomogla i bečka izložba god. 1857. osobito za hrastovimi. Odkad je unapređjena slobodna trgovina i odkad je po cieloj, .domovini .šumska služnost razriešena, od onda može ^ svaki šumovlastnik^ na temelju gospodarske osnove suviške u svojih šumah prodati, a sve to podiglo je kod nas-i trgovinu sa šumskim! proizvodi. ´^ Kod uredjenog gospodarstva nemože se ni pomisliti trgovca bez šumara, kao niti kod gojitbe ili čuvanja šuma lugar bez šumara. Da su Hrvati doista već od god. 1862. do 1873. trgovačku zlatnu dobu dočekali, zasluga je obćenito našeg cielog naroda, koji je godine 1860. podigao križevačko učilište i od tada stekao uzpoređ oko 287 drv. trgovaca i do 267 šumara, te do 1435 lo gara, a naša trgovačka učilišta uz trgovačko obrtne komore idu nam ruka u u ruku i tako dospjesmo do godine 1873. Prije, nego li progovorimo o razvitku trgovine poslie god. 1873. moram primjetiti, da su po današjoj mođruško-riečkoj županiji ponajviše za trgovinu mnoge ceste izgrađjene, i to ceste: Žute Lokve u Senj godine 187^3«, Janjča ^Sitnica god- 1860., a u tom razdobju cesta: Novi-Zavalje, Priboj-Otočac; pri-morska cesta: Senj, Povilje, Novi, Selce, Grižane-Kraljevica, Bakarac, Bakar, ´Eieka,; vinodolska cesta: Novi,-Bribir, Grižane, Križište; konstrenska cesta: Sušak, Kostrena, delnička cesta: Delnice, Brod; gerovska cesta: Gerovo, Mrzla |