DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1891 str. 5 <-- 5 --> PDF |
mm. — 531 — Ove zime prokušavao sam više vrsti šumskog drveća gledom na uztrajnost proti naglom prelazu temperature postepeno od 0" do 3", i tako poskočio sam od 0"—18* i obratno i došao do uvjerenja, da je hrast znatno osjetljiviji od svih naših vrsti drva, dapače i od kestena i tuj mi se´ namiče pitanje, zašto ne samo kod mladog, već i kod starog hrastja, obično svake oštrije zime, nalazimo premrznute zadnjogodišnje grančice kao u drugih vrstih bilja iz toplijih krajeva donesenih, a zašto ne kod pravo domorodnih? Da je hrast unesen u Njemačku, to se vidi iz podataka Seidenstikerovih akoprem on to nieče i akoprem ne može ničim dokazati, da su tamo, gdje su hrastici i borici na bivših oranicah, ma kako davno stajali i prije oranja takodjer hrastici bili. Da su Germani upravo za dobe rimske kulture prenieli hrast na neunosne oranice, evo dokaza iz statistike Dr. Leo-a: U iztočnoj Pruskoj oko Konigsberga imade u šumah lo/^ hrastovine, isto tako u pruskoj Šlezkoj, oko Berlina So/,,, oko Ciislina i Štetina 7o/j oko Stralsunda 18>, po Holsteinu oko lOo/^ jednako i oko Magdeburga. Čim više pristupamo s istočnog kraja Njemačke napram zapadu i jugo-zapadu i tamo potražimo razmjerje vrsti drva, dakle čim smo bliži provincijam nekada velikog carstva rimskog, tim veći */o hrastovine nahodimo, tako da hrast zauzima po Westfalskoj i Hanoveru 207o, a oko Rajne, gdje su Rimljani gospodovali, već 20—40o/„, Tko inđi može, da to inače tumači? Žalim, da nemam statističkih podataka o vrstih drva austrijskih šuma, al nesumnjivo je, da će se isto takova razrajerja pokazivati sjevernije ili zapadnije, od Dunava napram Varšavi ili Kievu, ovdje ćemo manje hrastika susretati, izuzevši dobu Aleksandra Velikoga, koji je već po ruskih stepah hrastik saditi odpočeo, kako to sprieda označismo. Mnienja pako, da su klimatoložki uzroci krivi, da po Ruskoj više hrastika nema, nisu temeljiti, jer ako je hrastika moglo biti — tobože domorodno — po brežuljcih Bretagne i južne Švedske, tko onda može tvrditi, da toj vrsti ne odgovara klima po cieloj dalekoj europejskoj i azijskoj Rusiji ćak do Japana? U ovoj tvrdnji ne smeta me gdjekoji miniaturni historički spomen, kao grobovi germanski po luneburžkoj hajdi. Ta to su mogli donieti phonički trgove ćak iz Male Azije! Ne bi me smetalo, da kod te tvrdnje stanem, da je u na šem Syrmiumu nadjena ciela hrastova rimska ladja, kao što me ni to ne smeta, da su kod Vukovara nadjene hrastove rimske cievi, iz kojih, da je Rotschild dapače neke stolarske predmete napraviti dao, a ne smeta me, da uztvrdim, da su upravo Rimljani sve naše kestenike i hrastike umjetno po Panoniji i dalje ok() Hrvatske i Srbije zasadili. Mi u našoj domovini nahodimo hrast ili čist ili pomješan; Izvolite pogledati u naše sastojopise, te ćemo naći, ako otvorenim šumar skim okom pogledamo, da je uvjek čist hrastik na bivšoj oranici, koju za dobe Rimljana ne smetaše poplava. Ima li na takvoj uzvišenoj ravnici ili brežuljku ili briegu lužnjaka, kitnjaka, cera ili gradjena, pomješan je sa bukvom i— ^ to su bili bivši pašnjaci, — ili je izmedju nekadanjih medjašnika gdjekoja bukva ostala za sjeme od bivše prašume. |