DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1891 str. 4     <-- 4 -->        PDF

— 530 —


Pabirci za šumarsku povjest hrvatsko-srbskih šuma.


Piše vlastel. šumarnik Mijo Radošević.


(Nastavak.)


Osvrt na prednavedeno.


Uzdajem se te gledom na prenavedene podatke napominjem i svoje nazore.
Molim pri tom čitatelja, da pomisli na sve moguće pretvorbe, sbivše se
u zemlji i nad zemljom od postanka svieta pa da ne vjeruje doslovce svemu,
što .je u gore spomenutih pabircih zabilježeno, već da s obćenitog gledišta vlastitom
sudu samo u pripomoć uzme okolnost, što su svi ti navedeni podatci
bili povjestni ili prirodoslovni ovdje ili ondje u protimbi ili što su uzsliedili
^aglavci po piscu, koji se je samo lokalnih momenata držao i tada povjesti
šumskoj temeljnu rješitbu zamrsio.


0 vrsti drva. Iz povjestnih podataka mogli smo čuti, da je bila hrastovina
po Maloj Aziji već u najstarijoj dobi poznata, a kasnije da se govori
0 žirenju svinja po nekih otocih grčkih, kod Galla, zatim kod Germana i konačno
da se to spominje i u Panoniji.


Ako si predstavimo hrast po Semleru te po pođatcih iz parižke izložbe
napram svemu, što se je medju narodi sbivalo; onda je moje uvjerenje, da je
hrast isto tako u Europu prenesen, kao vinova loza, kesten i mnoge druge
vrsti drva iz Male Azije i da je ondje njegova prava domovina, a da ga na-
Jiodimo domorodna samo izmedju 30—40" sjevernog meridijana i toniu slično
izpod ekvatora po svemu svietu i to po ravnicah i brežuljcih — da je po tom
prenesen u Lombardiju, Mlietačku, Francezku i Germaniju, pa i u Panoniju.


Kada bi povjesti vjerovati htio, onda bi još jedino dopustio, da je domorodan
tek uz Po, a inače nigdje u Europi; al jer mi nitko čvrsta podatka
pružio nije, da nisu Kelti ili Galli kadri bili isto tako iz Male Azije donieti
žir kao hranivo ljudsko i životinjsko, te ga ondje usaditi kao cienjenu vrst drva
poput Rimljana, koji su kesten, vinovu lozu i ine vrsti prenašali, to ne vjerujem
ipak, da je hrast i ondje domorodan bio, već bi mu možda južna Španija
pradomovina biti mogla.


Mi smo vidili, da Grci hrastove šume vrlo slabo spominju, al obratno
mnogo govore o crnogorici, a tako i Rimljani. Tek kasnije, kada su hrastici
uz Pad već negdje ponarasli, spominje se, da se hrastovina rabi za plo.itbu u
sladkih vodah, a za pomorsku plovitbu da je glavna vrst bila jela i omorika.
Otok Phrygia, Hvar, Sardinija i ostatci šuma (ne pojodinih eksemplara) po
današnjoj geografiji bilinstva jasni su nam dokazi, da je u našoj domovini domorodna
bukva, jela, omorika, javor, tisa, jasen, briest i t. d., al ne hrast a
niti bor, p ove dvie vrsti nisu domorodne niti po Njemačkoj niti po Austriji.


Da nije hrast u nas domorodan, to nas poučava njegovo životoslovje.