DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 12/1891 str. 4 <-- 4 --> PDF |
— 530 — Pabirci za šumarsku povjest hrvatsko-srbskih šuma. Piše vlastel. šumarnik Mijo Radošević. (Nastavak.) Osvrt na prednavedeno. Uzdajem se te gledom na prenavedene podatke napominjem i svoje nazore. Molim pri tom čitatelja, da pomisli na sve moguće pretvorbe, sbivše se u zemlji i nad zemljom od postanka svieta pa da ne vjeruje doslovce svemu, što .je u gore spomenutih pabircih zabilježeno, već da s obćenitog gledišta vlastitom sudu samo u pripomoć uzme okolnost, što su svi ti navedeni podatci bili povjestni ili prirodoslovni ovdje ili ondje u protimbi ili što su uzsliedili ^aglavci po piscu, koji se je samo lokalnih momenata držao i tada povjesti šumskoj temeljnu rješitbu zamrsio. 0 vrsti drva. Iz povjestnih podataka mogli smo čuti, da je bila hrastovina po Maloj Aziji već u najstarijoj dobi poznata, a kasnije da se govori 0 žirenju svinja po nekih otocih grčkih, kod Galla, zatim kod Germana i konačno da se to spominje i u Panoniji. Ako si predstavimo hrast po Semleru te po pođatcih iz parižke izložbe napram svemu, što se je medju narodi sbivalo; onda je moje uvjerenje, da je hrast isto tako u Europu prenesen, kao vinova loza, kesten i mnoge druge vrsti drva iz Male Azije i da je ondje njegova prava domovina, a da ga na- Jiodimo domorodna samo izmedju 30—40" sjevernog meridijana i toniu slično izpod ekvatora po svemu svietu i to po ravnicah i brežuljcih — da je po tom prenesen u Lombardiju, Mlietačku, Francezku i Germaniju, pa i u Panoniju. Kada bi povjesti vjerovati htio, onda bi još jedino dopustio, da je domorodan tek uz Po, a inače nigdje u Europi; al jer mi nitko čvrsta podatka pružio nije, da nisu Kelti ili Galli kadri bili isto tako iz Male Azije donieti žir kao hranivo ljudsko i životinjsko, te ga ondje usaditi kao cienjenu vrst drva poput Rimljana, koji su kesten, vinovu lozu i ine vrsti prenašali, to ne vjerujem ipak, da je hrast i ondje domorodan bio, već bi mu možda južna Španija pradomovina biti mogla. Mi smo vidili, da Grci hrastove šume vrlo slabo spominju, al obratno mnogo govore o crnogorici, a tako i Rimljani. Tek kasnije, kada su hrastici uz Pad već negdje ponarasli, spominje se, da se hrastovina rabi za plo.itbu u sladkih vodah, a za pomorsku plovitbu da je glavna vrst bila jela i omorika. Otok Phrygia, Hvar, Sardinija i ostatci šuma (ne pojodinih eksemplara) po današnjoj geografiji bilinstva jasni su nam dokazi, da je u našoj domovini domorodna bukva, jela, omorika, javor, tisa, jasen, briest i t. d., al ne hrast a niti bor, p ove dvie vrsti nisu domorodne niti po Njemačkoj niti po Austriji. Da nije hrast u nas domorodan, to nas poučava njegovo životoslovje. |