DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1891 str. 37 <-- 37 --> PDF |
- 663 su tragovi munje specifično drugačiji nego na topoli; pravilnosti nalaze se i ovdje, koje se uviek ponavljaju. Hrastovi su u obće jačeg izrasta krošnje, no topola i mnogo jače razvijenih grana, koje rastu do najvišeg vrhunca. Dok vrhunac pogodjene topole sasvim zdrav ostaje i dalje se zeleni, suši se pogodjena hrastova grana na skoro. Pukotina počiraa već visoko na vrhuncu, i proteže se na više decimetra širine prema zemlji i ostavlja iza sebe ogoljeni trag, koji stablo svrdlasto obavija. Po prilici u sredini ogoljene partije nalazi se često do 10 mm. duboka žljeba, a ova partija ide tačno usporedo ličnim trakama stabla. Lik 2. predstavlja dio jednog munjom pogodjenog hrasta. Na korenu ogranka (A) prave trake zavoj, komu sliedi i izdubina (a). U liku predstavlja (c) trake, kod (b) vidi se upravljenje nove kore. Pod starom korom rastući cambium prevuče i zacieli naime vremenom t. j . u teku više godina napravljenu ranu tako, da se ciela pruga ili streka za nekoliko godina opet zatvori. Osvjedočio sam se više puta, da munja rado udara u hrast. U maloj šumici Jasikovcu n ličkoj županiji, od koje ´/* sačinjava 3amo hrastovina, vidio sam više primjera, gdje je munja udarila u hrast. Najviše je udarala u hrastove koji se nalaze na okrajku. Bilo jih je, koji su se i osušili, a i takovih, koji su zdravi ostali. Vidio sam, gdje je munja napravila na hrastu samo jednu žljebu. i to malo niže izpod vrha, pak malo ne u jednoj liniji okomito prema zemljii Pobliže 0 tome ne mogu da kažem, jer me onda, kad sam ovo u Jasikovcu gledao, nije dalje interesovalo, a i bio sam još mali. Tamo vrlo često grom udara u razno drveće, o čem bi znao moj poštovani kolega gosp. nadšumar K 0 z i a k više pripovjedati. Colladon nabraja više primjera o svojim promatranjima, gdje dokazuje, da se riedko koji slučaj dešava, koji se nebi sa gore navedenim primjerom u glavnom slagao. U jedan hrast udarila je munja oko duhova godine 1889. kod Leipziga. Drvo je bilo najviše u cieloj okolini, i odlikovalo se je od ostalih drveća, što je imalo ogromnu krošnju. Objam stabla bio je 0-5 mtr. na 3´3 mtr. visine od zemlje. Munja je napravila široku prugu, koja se je svrdlasto oko stabla vijugala. U liku 3. vidi se dolnji dio iste. Širina oguljena mjesta jest 20—30 cm. Već spomenute izdubine išle su uporedo i drvenim trakama paralelno. Lik 5. predstavlja jedan dio prereza na drvetu u visini f. d. Polukrugov, kod 1, 2, 3, predstavljaju žljebe. U liku 3. sa tri označena žljeba proteže se djelomice izpod kore. Na mjestima na pr. izmedju a i b lik 3. vide se na kori duge pukotine; drvo je na ovim partijama žljebe u dugačke fine trake podie- Ijeno. Nutarnji dio kore bio je na ovim mjestima izsušen. Drvo nije nigdje bilo pretvoreno u ugljen. Ovo i ne biva nikad na zdravom drveću, jer velika množina vode u mladu drveću neda da se drvo u ugljen pretvara. Samo se to na rulom drveću dešava. Osobitu zanimljivost pobudjuju još i razne vrsti smreke, koje opet sasvim |