DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1891 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 547 — kod kr. šumarskog ureda u Otočcu, kod lučkog ureda i bivše sanitetske-agenture, nu nigdje ne nadjoh tragova čemu osim toga, da je doista u staro vrieme postojalo drvno skladište u Bakarcu, upravljano po komorskom šum. uredu u Fužini; da je bilo uz čitavo krajiško podgorje na moru drv. skladišta kao: u Povilah, sv. Ambrozu kod Senja, Sv. Jurju, u Jablancu i u Karlobagu; Jablanac da je osobito mnogo s jarboli tržio, dakle prije sto godina; u sv. Jurju da se izticaše trgovac pokojni Mate Vidmar; a u Stinici da je trgovina liesom tek god. 1860. odpočela. Gornje mienje g. J. Polica popratio je velezaslužni tajnik trg. obrtničke komore Senjske g. Cihlaf ovako: 1. U hrastovih dugah stoji radnja Senjskoga tržišta na prvom mjestu, ne samo u pogledu vremena, već i u pogledu množine izvoza. 2. Za Senjem ide Bakar, pa onda Rieka. 3. Kraljevica se iztiče osobito u drugom liesu. 4. Bag dolazi tek u zadnje redove, a u hrastovini nije radio nikad, kao što nije bio nikad ni izvozištem za Bosnu ni tržištem u medjunarodnom prometu. 4. Doba najnovija stvara luke Bakar i Kraljevicu samo izvozišti za drveni ugljen, a iztiču se izvozom bukove i jelove gradje i drva luke: Novi, Sv. Juraj i Stinica, koja je spojena liepom umjetnom cestom sa Stirovačkom paropilom. Još doznajem, da je Ambroz Vranyczany priveo u svoje vrieme u život veliko akcijonarno družtvo za eksploitaciju hrastovih šuma bosanskih i hrvatskih, kojemu je bila osjegurana podpora države ugovori na 20. godina; ali se je družtvo odmah na osnutku razišlo, kako je banula zla poruka iz Francezke od haranja filoksere. G. kr. nadšumar Straža k pomagao je preslušanjem o uporabi njemačke (bačvarske) gradje najstarijeg drvotržca Stev. Petrovića, koji ovo izpovieda: „U godini 1842. odpočela se njemačka bavarska gradja u slav. šumah proizvoditi u neznatnoj kolikoći od 1—2000 akova i to za prodaju po Banatu, a ne dalje. Ciena je bila tada 33—50 konv. vr., a izradba 6 kr. Godine 1850. podigoše izradbu te gradje i to: Njerš iz Bošnjaka za Schmitta i Hermanna iz Eegensburga, Knoll iz Komletinaca za Ganzera iz Beča, Teuš za Fischla u Regensburg i t. d., a neki Klopfinger iz Budimpešte da je kupovao bačvarsku gradju od vlastelina u susjedstvu Osieka. Tek posije god. 1850., im stadoše njemačku bačvarsku gradju proizvadjatiu većoj množini po doljnjo-posavskih šumah: Teuš iz Mitrovice, Knoll iz Komletinaca, Banheyer iz Vukovara, Njerše iz Bošnjaka i t. d. Tako je dokazao isti Petrović uz starca trgovca Dražica rodom Ličanina, koji se sbog trgovine naselio u Vrbanji, da je francezku dugu odpočeo raditi Kotur iz Siska te Vranyczany iz Karlovca godine 1842. na vlastelinstvu grofa Erdodija u Moslavini. Do god. 1849. proizvadjaše i ovdje godimice 7—800.000 kom. franc. duge uz šumsku pristojbu 12 for. konv. vr. po 1000 kom. Izradba stojaše 6—7 for. a izvoz od 5—10 for. konv. vr. |