DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1891 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 546 — Luka Tomac iz Fužine i Martin Polić iz Kraljevice na račun francezke kuće Antuna Bonneta. Kasnije trgovahu sami za sebe sve do god. 1857. i to uviek s dobrim uspjehom i dobro situirani pod imenom: Tomčeva kuća u Kraljevici. Ovoliko znadem o trgovini drva u Bakarcu i Kraljevici s dodatkom, da je od god. 1847.—1857. prispjevalo godimice u Bakarac mnogo hiljada bordonala na račun Mate Polica, a odavle po moru u Bakar za ukrcavanje u velike jedrenjače. Trgovina s drvom bila je u Bakru sve do otvorenja Lujzinske ceste iz Karlovca oko god. 1820. mrtva, nu otvorenjem te ceste postade Bakar ujedared veoma važan imenito s prometom hrastovih dužica, koje su iz Karlovca dolazile najviše za trgovačke kuće na Kieci kao Scarpe, Ciotta i Bakarčić te za francezku kuću A. Bonnet. Velika i živahna trgovina u Bakru bila je od g. 1840. do 1856. U to vrieme nije bilo ništa neobična, ako se je vidjelo kojega ´dana po 20 a i više brodrova jedrenačkih i toliko trabakula, privezanih uz rivu, gdje svi najedan put krcaju dužice, bordonale i trenice a nješto i bukovih šlipera za francezke luke: Marseille, Cette i Bordeaux. Istodobno digoše se na glas velikom trgovinom s bordonali, trenicami te inim liesom domaće kuće iz Bakra kao: Mate Polica i braće Medanić. Sva ta drvna roba kretaše u Algier i u ostale Afričke luke, a za vrieme Krimskog rata i u Carigrad. Trgovinom uglja počevši od god. 1840.—1849. bavile su se kuće: Stjepana Kopajtića, Vicenca Zmaića te Mate Miloša iz Bakra. Vidjelo se tuj velikih jedrenjača te po 20 i do 30 trabakula, koji su tovarili ugljen, drvo i lies. Držim da je takodjer vriedno da ovdje spomenem kuću Franje Ratka iz Bakra, koji je u razđobju od god. 1825. do g. 1835. natovario mnogo holandezkih brodova s velikimi jarboli te ih za Genovu talijansku luku odpremao. Kaki je uspjeh polučio, ne znam. Trgovačka kuća Giov. Franković na Rieci razvila je od g. 1830.—1870. golem promet s jelovimi bordonali, liesom, trenicami i bukovimi dužicami. Dobivala ih je iz šuma Paravića Čabarskoga (današnja gospoštija Ghyczy), a odpremala ih u Marseille, Genovu i Grčku. Dapače moglo bi se uztvrditi, da je imala sa svakom vrsti liesa toliki promet, koliko svi ostali trgovci. Sve ovdje spomenute trgovačke kuće radile su neumorno, nu kojim uspjehom? Izuzevši jedine skoro svjetske kuće Vranycany i Bakarčić, ostale su se survale bez traga u ponor nesmiljene trgovačke sudbine. Sve do otvorenja željeznice Zagreb-Zidanimost-Trst spominjalo se i čitalo se o njih, nu od te dobe počele su nazadovati. Sve ove kuće bile bi se još i uzdržavale, da se je god. 1860/61. po osnovi i želji bana Šokčevića mogla izgraditi projektirana željeznica: Rieka-Bakar-Kraljevica-Senj u Karlovac pa do Zemuna. Pri svom početku crpila se trgovina drvom i ugljenom u Bakarcu najviše 1 jedino iz gospoštije fužinske, a tečajem vremena protegla se i do šumah gospoštije brodske, vrbovske i vojničke Krajine. Spominjem napokon, da sam potražio stare spise kod šumarije u Bagu, |