DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1891 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 544 — III. Od drvlja plaća se 5 postotaka, a od ostale robe, koja se iz zemlje kneževe vozi u Mljetke, plaća se jedan i jedančetvrt dukata po stotini. IV. Svaki mljetaćki brod prost je od lukarine, ako bi pako krcao vesla, plati 15 postotaka. V. Od robe, koja se vozi u Brinje i Modruše za domaću porabu, ne plati se na vratih senjskih ništa; od papra, pamujSne tkanine i druge robe plati se na Vratniku i Brinju 10 solda. VI. Od svake stvari, koja se vozi u Senj te se ondje proda, plati se ako se 3 trgovanom („targouan") drugčije nepogodi, desetina. VII. Od običnog vina plati se l´/a od malvasijskog 4, a od romanjskog 2 solda po staru. VIII. Od željeza i drugih kovina, što se iz Mljetaka voze u Senj, ne plati se ništa; od prostoga sukna plaća se na vratih senjskih jedan groš ili 32 mala. IX. Od svake robe plati se u Brinju 20 solda i 2 mala, a u Modrušah četrdeseti dio od onoga, što roba u Mljetcih stoji. X. Ako bi Mljetćani i mljetački gradjani stanovali u Modrušah i njihovu kotaru, prosti su od svakoga tereta, robote i od svake daće, te slobodno mogu voziti svoju robu u Mljetke. XI. Od dinja („maluntie") i naranča („romanie"), što idu iz Mljetaka na prodaju u Senj i u Modruše, plati se po bačvi na vratih senjskih 32 mala, isto na Vratniku, u Brinju pako 10 solda, a u Modrušah četrdesetina. XII. Mljetački trgovci, živući u Zagrebu ili drugdje, prolazeći robom putem Modruša u Senj i dalje, ne plate u Senju ništa, samo u Modrušah od četrdeset po jedan, natrag ju vozeći plate samo za osobu 5 solda u Brinju, jedan na Vratniku, a jedan na vratih senjskih; ako robu proda u Senju, plati desetinu, ako se s trgovanom ne pogodi. XIII. Ako bi jedna stranka u zemlji druge koju znamenitiju povlasticu uživala, nego što se u ovom ugovoru navodi, tada ima dotična stranka upitnu povlasticu točno držati. (Dotle dospješe Talijani! Dakle Senjani upravo mamiše Mljetčane u svoj kraj!) God. 1488. dozvolio je kralj Matija u Beču gradjanom senjskim, da si slobodno sieku i pile daske i grede za gradnju kuća u obližnjih šumah brinj skih i modruških. Kako je počeo u Senju gospodovati austrijski Njemac, morali su svi da se češće tuže. Medju ostalim potužiše se na ugarskom saboru god. 1630., da njemački častnici povrjedjuju gradske medje i pravice, te po pogodbah s Mljetčani šume izkrčuju , našto bude i car Ferdinand II. zamoljen, da tu tužbu odmah uvaži. Već oko godine 1683. izazvala je Senjane u svakom obziru samovolja njemačkih častnika, te se kralju Leopoldu I. potužiše i ovaj to uvaži. Izmedju inih povrjeda navedoše i to: da im se gradske šume po volji sieku, te udaraju nezakonite daće, protive se i privilegijem i t. d. God. 1706. potvrdi kralj Josip I. gradu Senju ponovno sve stare privi |