DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1891 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 540 — umjetno gojenih šuma obilno svinje žiriti. Tako nastadoše hrvatski i srbski hrastici. Zlatnu požežku dolinu zatekoše Rimljani nedvojbeno ili kao novu krčevinu ili ju sami krčiše, a to bijahu prabukvici i za to ju tako prozvaše, jer je i naravno, ma i zlata ne imala, obilno ratarskimi proizvodi rađjala. Zašto pako danas aurora nije? Da je požežka dolina u našoj cieloj Slavoniji najkasnije krčena, to nas izim navedenog uvjerava orografički položaj, pošto je kao tvrdja ogradjena Dilom, Krndijom i t. d , pa tako je i za bivše narode po Panoniji nepristupnijom ostala. Tomu slično bivalo je i sa predieli oko Daruvara, Pakraca i Belovara. Tražimo li postanak hrastika lih sa šumarskog gledišta, to nas ovdje gotovo izazivlje stanje dobnih razreda, da se gornjem mnienju priključimo. Zar smije itko od šumara tvrditi, da su hrastove šume prašume? Ne, ne smije! — Mimo širom naše domovine pa ćemo doista naći po bukovih, smrjekovih i jelovih šumah ostanke prašuma i prave prašume. To nam dokazuju svi dobni razredi, a gdje to nalazimo kod hrastika, baš nigdje. Hrastove šume, što ih mi kao pi´estare motrimo, vazda su samo jedne dobe i tražeći im starosti, naći ćemo, da su od 150—300 godina, t. j . one po planinah na najslabijem tlu 150 godina, a kod Brodjana ili Prandau-a 300. Za čudo po cieloj domovini su te šume tobožnje prašume, suhobrke ili polusuhe, al 0 dobnih razredih ne može tuj biti govora, pošto nalazimo, da je na najgorem tlu hrašće 120—150 godina staro, a na najboljem tlu 250—300 godina, s toga se znadu točno tek neke razlike od 30—50 godina. Kako je poznato u pogledu kulture vinove loze za vrieme cara Pobusa, to možemo naslutiti, da je i tada hrastik sadjeu. Recimo, da je od onda do 2100 godina minulo, to bi te šume na najgorem tlu dovršile 14-tu obhodnju, a na najboljem tlu 7-mu. Pomislimo si jednog decenija zasijano šumu, prepuštenu svom vlastitom preporodu, tečajem 2100 godina i eto nam gotova dokaza, zašto mi većih razlika u godinah ne imademo i zašto nam dobni razredi manjkaju. Ino tumačenje nije dopustivo, ta svinje se žire po bukvicih i hrasticih, pa zašto ipak ima svagdje u bukvicih dobnih razreda, a drugih šuma niti si pomisliti ne možemo u staroj dobi. Tragovi oranju ili kopanju svagdje izpod čistih hrastika ili mješanih samo đrvećem krilatog sjemena, najtvrdji su nam dokaz umjetne kulture. Za čudo, da od Rimljana ma koje hrastove gradje pozitivno nigdje ne nalazimo, i akoprem obilno imade svih drugih spomena, akoprem vjerovati možemo, da je bar izpod zemlje u podrumih, ili pod vodom u bunarih, hrastova gradja potrajati mogla i 2000 godina. Svršujem s tim zaključkom o vrsti drva i držim, da sam dovoljno misaona povjestničara, koji imade bar obćenite pojmove o ratarstvu i šumarstvu, priveo do mog uvjerenja i time, da mi je dozvoljeno opetovati, da uz porječja Kupe, Save, Drave, Dunava itd. kuda se domovina Hrvata i Srba stere, i to po ravnicah već oko 1000 god. pr. Is., obćenito šume manjkahu, a da je ta nestašica |