DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1891 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 539 — izcrpljena oranica i za 20 godina razširiti morala, to su već možda drugih 20 godina bili prinuždeni, da i znatno veće prostore šumske izkrče. Čim dodjoše na brežuljke i briegove, bijahu već probitno i prostori peterostruko veći, jer toliko i neplodniji bijahu, a bukva je poznata kao najprikladnija vrst drveća za krčenje. Širenje tih oranica bilo je i uzrokom, što su se Slaveni razprostirali. Čim doprieše do vriela, odpočeše i poplave a odatle i močvare. Za to je moje tvrdo uvjerenje, da se mora kopanjem na svakoj naplavnoj zemlji uzduž spomenutih rieka, pa i većim dielom po današnjih barah naći ma koji slog, koji će dokazati trag bivšeg ma i plitkog oranja. U dobi, kad no su Rimljani u Panoniju došli, bijaše sve pristupnije za oranje ili zapuštena ili težatbena oranica, a ova posljednja već od rieka znatno odmaknuta, te ovuda ne nadjoše oni mnogobrojne narode već narodiće, koje im i lasno bijaše podjarmiti. Rimljani već tada poznavajući sve kulture, pa imajući stalne zakone za čvrstu i trajnu upravu, održaše se ovuda kako smo već čuli više stoljeća, a jer je nužda i samo nužda upravo Rimljane u inače manje ratarskoj Italiji prisila zamišljati uporabu djubra marve, pepela, pa jer su i ugar poznavah, bijaše istim i moguće već zapuštene, al liepe ravnice i opet za oranje upotriebiti, al daleko primitivnije, nego li se to danas kod našeg seljaka ma igdje vidja. Rimljanin je u Italiji harao šume, jer to zahtjevaše mornarica i druge uporabe, al je i težko osjećao nestašicu šuma već prije došašća u Panoniju. Znao je, a i morao je skrbiti za šumske uzgoje kao narod, koji se je privezao na prostor, gdje je jednom sjeo, kao nijedan poznati nam narod. Tako je, kako nam to Seidenstiker pripovjeda u Italiji uz svoja imanja sijao čisti hrast i pokazao se vrlo vještim uzgojiteljem mladog drveća u svojih arbustumih. Prepredeni Rimljanin, ako i nije ovelike šume po Italiji umjetno sijao, što je ipak moglo da bude za njega unosnije, nego da umjetno sije hrast, poglavito radi ploda i radi goriva drva a ne radi gradje po Panoniji? On je hrastovu gradju za mornaricu tek mnogo kasnije rabiti počeo nego crnogoricu, al je osjetio podloživši si Galle uz Pad, kohko je hrastova šuma vriedna za žirenje, odkako je stao odatle uvoziti svinje. To ga ponuka ovuda sijati kesten, hrast i vinovu lozu. To je on sve izvrstno umio, a to je u toli zapuštenih priedjelih i morao učiniti kao dobar gospodar, da tako nove provincije unosnijimi učini. I tada tek se spominje uvoz svinjetine iz Panonije, a zašto ne prije ? Pomislimo si samo odaljenost još tadanjih bukvika bez hrastika ili po Ugarskoj ili po Slavoniji! Zar nije morala obstojati silna skupoća goriva, kada si je Sriemac morao potrebno nabavljati primjerice iz Dilja oko Broda ili iz bukvika oko Mohača? Ta već ova jedina potreba morala je Rimljana siliti na kulturu hrastika. Suma zasadjena na bivšoj oranici prije donosi ploda, nego li na šumištu, osobito ako se nešto redje sije, a to su već Rimljani prvobitno i radili, da manje žira iz okolice Pada uvoze. Tako su ovi već za 30—40 godina mogli u |