DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1891 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 538 — Sada neka mi je dozvoljeno opisati, kako i kada se je to dogoditi moglo. Već sam prije spomenuo, da se slažem glede poviesti o Slavenih u davnini s mnienjem Nestora samo s jednim dodatkom. Dopušta li povjestničar naime, da su u pradobi veliki narodi zasjeli porječja kao Nil, Eufrat, Tigris, tad su i vrlo mnogobrojni Slaveni ne padajući iz zraka, već se prirodno radjajući takodjer u pradobi svakako i prije 1000 god. pr. I. ma pod imenom Scyta ili Sarmata, ili pod kojim mu drago imenom uzduž Wolge, Dona, Dnjepra, Buga i Dunava zauzeli ovuda sve ravnice, i tuda se bavili ratarstvom, možda i prije nego Egipćani i Indijci. To bi izvoditi mogli i odatle, što su Slaveni u obće, od kada ih povjest poznaje, poglavito ratari i to izvrstnl ratari bili. Eatarski pako a ne pastirski ili lovački narodi bez dvojbe su šume najvećma krčili i tamanili, a jer si predstavljati moramo, što je i najnaravnije, da prvobitno poplava i močvara ne bijaše nigdje uz navedene rieke, to je i ovdje ratar bez zaprieka krčiti odpočeo. Maleni pako narodi kasnije su na brežuljcih i briegovih krčiti odpočeli, al pastirstvom bavili su se još svi stariji narodi uz ratarstvo, a to nam pokazuje povjest Grka, te osobito povjest Rimljana. Egipćani tada još ne oraše, već sijahu na Nilskih poplavinah, a Grci i Rimljani imali su još takove drvene plugove, da će mi svaki gospodar dopustiti, da se ovimi nije oralo niti 3—4" duboko. Svakako su tako orali i Scyti ili Sarmati pa i drugi narodi sve do dobe, dok se nije željezo jeftinije proizvodilo. Željezo je u ono doba vriedilo poput zlata, te nitko pametan ne može niti da misli, da su bili u porabi željezni plugovi. Nova krčevina, počevši od kaspičkog ili crnog mora, uzduž navedenih rieka ne imajući naplava, ako je uz spomenuto oranje i dugo rataru unosna bila, to svakako više od 20 godina nije mogla biti, osobito i za to ne, što uz tjeranje pastirstva i djubra ne bijaše. Uzrok te težatbe je bio, da su narodi počevši krčenje od utoka rieka napram vrielu morali krčiti sve to veće površine. Ovdje je već kiša brže oslabiti morala i onako slabije bivše šumište. Šireći ovako svoje oranice bez plana, bez statistike i bez narodne ekonomije a ne poznavajući još tada niti ugara, morali su na brzo i šume utamaniti, te je došlo vrieme, da bijahu neko doba po domovini naših djedova zapuštene ogromne oranice, koje ležahu još nepoplavne te ih tek pastiri uživahu. Svoje šatore ili kolibe, jer kuća ne bijaše, pomakoše na brežuljke ili u obće iz podpunih ravnica na podnožja istih, a već mnogi si iskahu sve još iole prikladne položaje za oranje ili kopanje po najviših naših briegovih. Šuma bilo je onda tek malo. Svaka životinja seli se lih radi hrane, pa tko i onda nebi i vjerovao, da je upravo u onoj dobi, kada je šuma nestalo, a oranice neunosne postale i svaki narod pomišljao na selenje. Slaveni dakle prvobitno doselivši se u Evropu i recimo našavši prašume uz pomenute rieke, morali su negdje tuda vele mnogobrojno zastirati ravnice te se egipatski kralj Sesostris g. 1400. pr. I. niti moćni Gyrus g. 1529. pr. I. niti Alexander grčki ne usudiše da na njih navale. Budući se je pako ovuda |