DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1891 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 537 — ne slieđi, da su tamošnji hrastici i umjetno zagajeni, nego će prije biti, da su se malo po malo dalje širili. U tom me utvrdjuje i to, što su ove šume redom u svezi bez prekida. — Da to vjekovi mogu stvoriti, lakko je ponjatno, a to je u toliko laglje moglo biti, što su ovi predieli dugo vremena iza Rimljana, a možda i pod Rimljani, vrlo slabo napučeni bili te ne bijaše ni stoke, koja bi šumu mogla tlačiti i zatirati. U ostalom hrastove šume bile su u ovih krajevih i prije rimskog gospodstva, ako su ovim načinom postale, kako si ja pomišljam. U tom slučaju moglo je biti, da su Rimljani ovakove prastare šume (ljrwald) ovdje zatekli i odmah ih upotrebljavali za svoje potrebe i svrhe. Moglo bi mi se reći, da na gorah ne bijaše lužnjaka, a naši lugovi, da su lužnjakovi; nu to ne bi mogao biti nikaki povod sumnji: sve oblike hrasta — kao zasebne vrsti — nastale su usljed razoih fizioloških uslova, kao što se mienjaju i rodovi životinja, pa i samih ljudi. Kao što se vidi, ja se ne mogu složiti s tim navodom, da su naši hrastici potekli trudom Rimljana. Moguće je, da su oni tu i tamo pomanje komade i zasijavali žirom, ali da su oni naše hrastike zasnovali, to ne mogu nikada vjerovati. Neosnovano je nagadjanje, da se je hrast mogao naploditi naplavami, jer ako i dopuštam, da se ovdje i ondje može naploditi dokotrljani žir, to ipak naše prostrane šume nisu mogle nigdje tako nastati. Tko bi ih bio zasadio po nepoplavnih gredah, po brežuljcih i po briegovih ? Pa zašto upravo po planinah nalazimo izpod hrastika bivše oranice ili kopaonice, koje češće stoje poput oaze u sred bukvika, te zašto ovuda nije žir preplovio bukvik? Ja ću se za svaku svotu okladiti s gubitkom od 10: 1, da stari čisti hrastici, ma i pomješani bili sa krilatimi vrsti drva, ne samo u našoj domovini već i po Njemačkoj vazda kriju izpod sebe trag oranica ili kopanja. Okladit ću se i glede toga, da taki hrastik uz primjesu jele, omorike, osobito bukve (ta ovo su pradrveća) vazda ondje dolazi, gdje je iznad toga čisti hrastik, te gdje je na mješanoj stoj bini bio pašnjak. Taj položaj ili je jaruga ili urvina, ili u obće nikako nije bio pristupan za oranje ili kopanje. To ćemo isto naći i kod kestenika, a da je priroda to sadila, doista tih skokova ne bi bilo. Meni su priedjeli po Dilju, Krndiji i Papuku itd. poznati. Tamo gdje je čisti hrastik, sgodnije bi stojao s gledišta naših naučnih obzira bukvik, a imade i tomu protivnih položaja. Sjajno se pako pobija primjer kod Drine s ritovi uzduž Drave i Dunava, gdje se svagdje naravno naplodjuje jasen, briest, grab, topola, vrba i joha, a hrastika nema ni malo, akoprem imade u susjedstvu svakovrstnih drveća te ne manjka niti hrastika. Za Galla bilo je u Lombardiji i Mljetačkoj neizmjernih hrastika, pa i oko grada Ravenne. Potoci su ondje iza Rimljana nasuli jadransko more, dapače za više milja, pa zašto se tuda nije hrastik naplodio, gdje se umjetni pinjohk zasaditi morao. Ruske stepe imadu hrastika, nu te je usadio car Alexander Veliki, a vriela rieka, koje ovuda prolaze, ipak su bez hrašća. Takvih primjera imade mnogo. |