DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1891 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 485 — Hrastove šume bilo je na sjevero - iztofinih obroncih rimskih i etrurskih Apenina u hrpah izpod kestenika. Kestenovih šuma bilo je povrh hrpimičnih hrastika na Apeninu a nad ovima bukvići, te u Portugijskoj kod Monchique. Cedara bilo je po Libanonu a bora uz rieku Jaxartes kod Scyta. Pinjola kao i p. halepensis bilo je na zapadnih obroncih Libanona, a bielog bora po Španiji. Umjetne čiste šume. Uljikovih šuma bijaše u Paphlagoniji, pa i na otoku Cipar, što dokazuje Strabo, a tako i po Kalabriji. Hrastovih šuma bijaše u Italiji, što dokazuje pisac Virgil, koji je živio god. 70—19. prije Isusa. Pomptiuske močvare bile su u prađobi vrlo plodne i napučene, a iza naplava postaše močvarne, pa bijahu odvodnjene, te je iza toga čisti hrastik umjetno zasijan. (Primjer za naše močvare posavske i podravske). Kestenovih šuma bijaše po Italiji, što isti Virgil dokazuje kao i to, da je bilo i umjetnih vrbovih šuma. Šuma od naranča bilo je i po Kalabriji. Državne šume. Državna dobra t.j. šume i rudokopja ostaše sada kao i prije svojina careva u istih odnošajih. Obćinske šume. Takovih šuma u tom razdobju za careva u Rimljana ne bijaše, pa se za nje ni kod inih naroda ne zna. Privatne šume. U velikašah bijaše i tada mnogo takovih šuma, a znamenit je perivoj umjetno zasadjen od cara Nere pa i Galbe. Perivoj zvani gSilva barbarica" ili „Conseminea" država je po tvrdnji Colomella uz veliki trošak podigla, a Rimljani su za to u jesen potrebito hrastovo i drugo sjeme sabrali, a tada zasijali. Po Liniusu bilo je privatnih šuma od cimetovog drva u Aethiopiji, a u Arabiji tvrdjava i gradina na bregovih, koji su takodjer šumom zaokruženi bili. Privatnih slobodnih imanja i šuma imali su i Grci na Attiki, a dakako i u Italiji. Za to Horac veli, da još u njegovo doba privatna vlastelinstva više posjeda imadu, nego ostalo obćinstvo. Po Caesaru proizlazi, da su vlastelini u Rimljanah izvanredno bogati bili, a za radnju upotrebljavahu podjarmljene gradjane i robove. Colomella pak tvrdi, da su imanja privatna toli velika bila za lov i pašu kod vlastelina, da ih ovi niti pregledati ne mogahu. Tek za rimskih careva, mnogo je takvih privatnih imanja za carski dvor confiscirano, kao stoje to činio car Constantinus Constantius. Privatna vlastela glavni dio svog posjeda uživahu za pašu i to ne po 500 jutara, nego vrlo velike površine. Kako u Rimljana, tako i kod drugih naroda te dobe bilo je vlastelina u posjedu šuma a osobito kod despotičnih vladalaca. Dapače se znade, da su kraljevi Albonaca u Maloj Aziji, te Iberaca takodjer velika kraljevska imanja posjedovali, |