DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 11/1891 str. 37     <-- 37 -->        PDF

- 515


6varnim mjestima, što ih u zemaljskom jeziku zovu „lug". Bosanski hrast razlikuje
se od drugih time, što polagano raste. Treba mu 250 godina, dok dohvati
objam od 40 cm., riedko kada od 65 cm. Drvo mu je mekše i manje trajno
od slavonskoga, al za to je pregibnije i laglje se izdjelava. Stabla s promjerom
od 90—130 cm. nisu u Slavoniji ništa riedkoga; na desnoj obali Save
takih nema.


Kad su austro-ugarske čete g. 1878. prestupile u Bosnu, nadjoše šume u
blizini varoši opustošene, a one, što bijahu ođaljenije, lišene najljepših stabala.
Premda je i pod otomanskom vladom bilo zakona u zaštitu šuma, ipak neozbiljno
rukovodstvo pomoglo je, te je tlo opustjelo. Usljeđ toga je i ponjatno, da je
čuvanje i pazka šuma bila najpreča briga nove uprave, koja ju provadjaše
s oslonom na austro-ugarske zakone.


Racijonalna izraba domanijalnih šuma idjaše iznajprije putem adjudikacija.
Od tog sistema prešlo se k privatnoj prodaji. Kušalo se sklapati ugovore na
dulje vrieme, da se osigura stalni nepokolebivljiji iznos.


God. 1886. sklopila je bosansko-hercegovačka zemaljska uprava s tršćanskom
kućom Morpurgo & Parente ugovor na deset godina. Po tom ugovoru dobi ta
firma pravo, da u bosanskim domanijalnim šumama posječe godimice 25.000
najviše do 75.000 stabala. Ustanovila se minimalna ciena za hrastova stabla
s objamom od 50 cm. dalje gore te minimalna ciena za stabla s objamom od
45—49 cm.


Dužice se prodavaju ponajvećim dielom u mjestima blizu bosanske željeznice
ili u Sisku na Savi, koji je najznatnije tržište toga artikla. Odavle odašilju
se željeznicom na Rieku ili Trst, gdje se opet prekrcavaju za daljnje odredište.
Kupnja ide vazda per cassa. Fraucezki poslovači običavaju davati i predujam.
Ponajglavnije firme, koje se u Bosni bave trgovinom dužica jesu izim Morpurga
& Parente: Dragutin Schlesinger u Zagrebu, L. Blažić u Sisku i bosanskohercegovačka
narodna dionička banka u Sarajevu. Posljednjih godina industrija
se rapidno razvila. To proizhodi iz izvoznih podataka. God. 1886. eksportiralo
se: 2V2, 1887.: 6, 1888.: 8, 1889.: 14 i 1890.: 26 milijuna dužica. Računa
li se vriednost od 1000 komada pri izlazu iz Bosne sa 220 frc. to imadjaše
eksport dužica vriednost oi 550.000 frc. god. 1886, 1,320.000 frc. god. 1887 ,
1,670.000 frc. god. 1888., 3,080.000 god. 1889. te 5,720.000 frc. prošle godine.


Najznamenitija je importna zemlja Francezka. Ona konsumira tri četvrtine
bosanskoga eksporta. Za njom dolazi Italija, Algir, Englezka, Portugal i Španija.
Dužice za Italiju idu ponajvečma preko Trsta, a one za Francezku preko Rieke.


Ovom konsulovom izvješću dodaje pomenuti list sliedeće opazke: navodi
glede kvaliteta bosanskoga hrasta pođpuno su u redu; nu odlučno se mora
opovrći, kao da bosanski hrast samo riedko kad dohvati objam od 60 cm.
Stabla s objamom od 65 cm. nisu u bosanskim šumama riedka. Poradi pomanjkanja
statistike nije nam mogućno, da broj izvezenih dužica točno navedemo;
nu nazori dobro informiranih stručnjaka slažu se u tom, da je izvoz g. 1886.
iznosio najmanje 5, 1887. 10, 1888. 14, 1889. 24 i 1890. preko 30 milijuna.