DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11/1891 str. 36 <-- 36 --> PDF |
— Sl4 fiakapanjem tla i nuždnim očistivanjem silnog stepnog rašća s njegove površine), ona bi se neodoljivo pokrila šunaom. Ponjatno je i to, da proizraslu šumu posije naporna truda ne treba prepustiti silama jedine prirode. Takovi pokušaji činili su se do sada (pisano god. 1880.) samo na pomanjim prostranstvima za razvedbu vrtova, ili česa sličnoga. Nu je li moguće podhvatiti razšumljivanje cieloga kraja? Borba sa snažnim klimatičkim prilikama nije ljudskim silama primjerena, ili treba da bude neobičajno postojana." Ovo posljednje jedva da će tko stati da oprovrgava. — Skupivši sve, što smo gore razmatrali, dolazimo do zaključka, da pitanje: „da li je u historičko doba bilo šuma u južnoj stepnoj Rusiji", još na daleko nije moguće smatrati konačno riešenim, nu hvala trudu ljudi, koji se njegovim izpitivanjem zanimahu, utrven je put. Tim putem idući polučit će budući iztraživaoci nesumnjivo podpuno udovoljujući odgovor. V. Sobičevskij (Lesnoj Journal.) Trgovina i industrija drva u Bosni. Pod gornjim naslovom donosi „Bosnische Post" u svom broju od 30. svibnja ovo izvješće kr. talijanskog konsula u Sarajevu: Poznato je, da je površina Bosne još preko polovice pokrivema šumama; od 51.100 km.´^ odpadaju 26.793 km.^ na šume, a bilo bi ih i više, da se nije pod otomanskom vladom haračilo bez reda i pravila. Početkom ovoga stoljeća bila je obala Save opasana gustim hrastovim, jasenovim, briestovim i bukovim šumama; nu spekulacija podupirana udobnim vodnim transportom, ne poznavaše obzira, te šume popadaše pod sjekirom cjepača i pod pilom industrijalaca. Krasne šume, kojima se putnik divi onamo na lievoj obali Save u bivšoj vojnoj Krajini, onakve su, kakove nekoč amo na drugoj obali bijahu. Takovih ima sada tek u gorskim predjelima Bosne; na sjeveru pretežniji su hrastovi, jele i bukve, na jugu i zapadu ponajviše bukve i četinjače. Izraba šuma počela je oko god. 1830. na Savi. Izdjelavale su se izključivo hrastove dužice, jer za njihovu proizvodnju nije trebalo niti skupih etablissementa, a niti uredjenih cesta. Te dužice dovinuše se na izvanjskim tržištima naskoro do stalnog renommee-a. U Francezkoj su poznate pod imenom ,merrains de Bosnie", pa i danas još sve dužice, uvezene u Englezku iz austrijskih luka, nazivlju se „bosnian staves." Iza kako su bila posječena veća stabla u ravnici, stalo se rušiti manje sastojine i po brdinama, i to poglavito u blizini vodenih putova, kao što su: Bosna, Una, Ukrajna i Krivaja, koji direktno ili indirektno teku k Savi. Drvo se tako prevozilo na ladjama do Siska i Karlovca, a odatle kolima na jadransku obalu. Kao malo ne svuda, tako biva i u Bosni, te hrastova ima najviše u brežuljastim i bregovitim predjelima; riedkom iznimkom ima ih i na nekim mo |
ŠUMARSKI LIST 11/1891 str. 37 <-- 37 --> PDF |
- 515 6varnim mjestima, što ih u zemaljskom jeziku zovu „lug". Bosanski hrast razlikuje se od drugih time, što polagano raste. Treba mu 250 godina, dok dohvati objam od 40 cm., riedko kada od 65 cm. Drvo mu je mekše i manje trajno od slavonskoga, al za to je pregibnije i laglje se izdjelava. Stabla s promjerom od 90—130 cm. nisu u Slavoniji ništa riedkoga; na desnoj obali Save takih nema. Kad su austro-ugarske čete g. 1878. prestupile u Bosnu, nadjoše šume u blizini varoši opustošene, a one, što bijahu ođaljenije, lišene najljepših stabala. Premda je i pod otomanskom vladom bilo zakona u zaštitu šuma, ipak neozbiljno rukovodstvo pomoglo je, te je tlo opustjelo. Usljeđ toga je i ponjatno, da je čuvanje i pazka šuma bila najpreča briga nove uprave, koja ju provadjaše s oslonom na austro-ugarske zakone. Racijonalna izraba domanijalnih šuma idjaše iznajprije putem adjudikacija. Od tog sistema prešlo se k privatnoj prodaji. Kušalo se sklapati ugovore na dulje vrieme, da se osigura stalni nepokolebivljiji iznos. God. 1886. sklopila je bosansko-hercegovačka zemaljska uprava s tršćanskom kućom Morpurgo & Parente ugovor na deset godina. Po tom ugovoru dobi ta firma pravo, da u bosanskim domanijalnim šumama posječe godimice 25.000 najviše do 75.000 stabala. Ustanovila se minimalna ciena za hrastova stabla s objamom od 50 cm. dalje gore te minimalna ciena za stabla s objamom od 45—49 cm. Dužice se prodavaju ponajvećim dielom u mjestima blizu bosanske željeznice ili u Sisku na Savi, koji je najznatnije tržište toga artikla. Odavle odašilju se željeznicom na Rieku ili Trst, gdje se opet prekrcavaju za daljnje odredište. Kupnja ide vazda per cassa. Fraucezki poslovači običavaju davati i predujam. Ponajglavnije firme, koje se u Bosni bave trgovinom dužica jesu izim Morpurga & Parente: Dragutin Schlesinger u Zagrebu, L. Blažić u Sisku i bosanskohercegovačka narodna dionička banka u Sarajevu. Posljednjih godina industrija se rapidno razvila. To proizhodi iz izvoznih podataka. God. 1886. eksportiralo se: 2V2, 1887.: 6, 1888.: 8, 1889.: 14 i 1890.: 26 milijuna dužica. Računa li se vriednost od 1000 komada pri izlazu iz Bosne sa 220 frc. to imadjaše eksport dužica vriednost oi 550.000 frc. god. 1886, 1,320.000 frc. god. 1887 , 1,670.000 frc. god. 1888., 3,080.000 god. 1889. te 5,720.000 frc. prošle godine. Najznamenitija je importna zemlja Francezka. Ona konsumira tri četvrtine bosanskoga eksporta. Za njom dolazi Italija, Algir, Englezka, Portugal i Španija. Dužice za Italiju idu ponajvečma preko Trsta, a one za Francezku preko Rieke. Ovom konsulovom izvješću dodaje pomenuti list sliedeće opazke: navodi glede kvaliteta bosanskoga hrasta pođpuno su u redu; nu odlučno se mora opovrći, kao da bosanski hrast samo riedko kad dohvati objam od 60 cm. Stabla s objamom od 65 cm. nisu u bosanskim šumama riedka. Poradi pomanjkanja statistike nije nam mogućno, da broj izvezenih dužica točno navedemo; nu nazori dobro informiranih stručnjaka slažu se u tom, da je izvoz g. 1886. iznosio najmanje 5, 1887. 10, 1888. 14, 1889. 24 i 1890. preko 30 milijuna. |