DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1891 str. 36 <-- 36 --> PDF |
— Sl4 fiakapanjem tla i nuždnim očistivanjem silnog stepnog rašća s njegove površine), ona bi se neodoljivo pokrila šunaom. Ponjatno je i to, da proizraslu šumu posije naporna truda ne treba prepustiti silama jedine prirode. Takovi pokušaji činili su se do sada (pisano god. 1880.) samo na pomanjim prostranstvima za razvedbu vrtova, ili česa sličnoga. Nu je li moguće podhvatiti razšumljivanje cieloga kraja? Borba sa snažnim klimatičkim prilikama nije ljudskim silama primjerena, ili treba da bude neobičajno postojana." Ovo posljednje jedva da će tko stati da oprovrgava. — Skupivši sve, što smo gore razmatrali, dolazimo do zaključka, da pitanje: „da li je u historičko doba bilo šuma u južnoj stepnoj Rusiji", još na daleko nije moguće smatrati konačno riešenim, nu hvala trudu ljudi, koji se njegovim izpitivanjem zanimahu, utrven je put. Tim putem idući polučit će budući iztraživaoci nesumnjivo podpuno udovoljujući odgovor. V. Sobičevskij (Lesnoj Journal.) Trgovina i industrija drva u Bosni. Pod gornjim naslovom donosi „Bosnische Post" u svom broju od 30. svibnja ovo izvješće kr. talijanskog konsula u Sarajevu: Poznato je, da je površina Bosne još preko polovice pokrivema šumama; od 51.100 km.´^ odpadaju 26.793 km.^ na šume, a bilo bi ih i više, da se nije pod otomanskom vladom haračilo bez reda i pravila. Početkom ovoga stoljeća bila je obala Save opasana gustim hrastovim, jasenovim, briestovim i bukovim šumama; nu spekulacija podupirana udobnim vodnim transportom, ne poznavaše obzira, te šume popadaše pod sjekirom cjepača i pod pilom industrijalaca. Krasne šume, kojima se putnik divi onamo na lievoj obali Save u bivšoj vojnoj Krajini, onakve su, kakove nekoč amo na drugoj obali bijahu. Takovih ima sada tek u gorskim predjelima Bosne; na sjeveru pretežniji su hrastovi, jele i bukve, na jugu i zapadu ponajviše bukve i četinjače. Izraba šuma počela je oko god. 1830. na Savi. Izdjelavale su se izključivo hrastove dužice, jer za njihovu proizvodnju nije trebalo niti skupih etablissementa, a niti uredjenih cesta. Te dužice dovinuše se na izvanjskim tržištima naskoro do stalnog renommee-a. U Francezkoj su poznate pod imenom ,merrains de Bosnie", pa i danas još sve dužice, uvezene u Englezku iz austrijskih luka, nazivlju se „bosnian staves." Iza kako su bila posječena veća stabla u ravnici, stalo se rušiti manje sastojine i po brdinama, i to poglavito u blizini vodenih putova, kao što su: Bosna, Una, Ukrajna i Krivaja, koji direktno ili indirektno teku k Savi. Drvo se tako prevozilo na ladjama do Siska i Karlovca, a odatle kolima na jadransku obalu. Kao malo ne svuda, tako biva i u Bosni, te hrastova ima najviše u brežuljastim i bregovitim predjelima; riedkom iznimkom ima ih i na nekim mo |