DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1891 str. 34 <-- 34 --> PDF |
- 512 — karakteriše šumske glinjače, većim dielom (po iztraživanjima Nižegorođske gub.) ostaje nedirnut i usljed toga mogućno je iztraživanjem oranica priličnom toč nošću opredieliti, da li su te zemlje bile ikada pokrile šumom te sljedovno ustanoviti i granice bivših šuma. Takim načinom iztraživanje strukture tla pruža bolje i vjernije sredstvo riešenju promatranog pitanja: da li je bilo šuma u stepnoj Rusiji? Profesor Dokučajev pokušao je, da tu metodu primjeni u južnoj česti Nižegorođske gubernije te u Pollavskom okrugu. Pokazalo se, da šume u Nižegorodskoj guberniji, gdje u sadanje doba ne sačinjavaju više od 25"/o svega prostora, prije zauzimahu ne manje od 80*/o. Upravo je tako i u Poltavskom okrugu, koji u obće imade stepni karakter na obima obalama rieke Vorskle, gdje no je sada jedva 12.000—14.000 desetina šume, bilo je prije minimum 60.000 — 70.000 desetina, t. j . 5—6 puta više, akoprem narodna tradicija, a djelomice i historički podatci, suglasno svjedoče, da su ta prostranstva u obće vazda bila stepama. Nu nije sama struktura tla, kojom se razlikuje stepno tlo od šumskoga u Poltavskom okrugu. U podzemnici ove posljednje nema krtovina, a po iztraživanju A. S. Georgijevskova, „u području drevnih šuma ne nahodi se ni jedan grobni humak, ni jedna drevna mogila, kojih je na stotine razsipano po susjednoj crnozemnoj stepi." „Grobni humci poput kordona šumskih stražara okružavali su nekoć dohistoričke šume. Jasno je, da je tamo, gdje su grobnni humci bili ponačinjeni, šuma već bivalo i vjerojatno ne jedno stoljeće; a medju tim sami grobni humci ili barem velika čest ih pripada dohistoričkoj, a djelomice pače i kamenoj dobi. . . Toliko je i sbilja davna starina poltavskih šuma i poltavskih šumskih zemalja!" Iztraživanja tla, što su ih do sada izveli u drugim okruzima Poltavske gubernije, pokazuju, da se takove tipične šumske zemlje nahode u Lubenskom i Horolskom okrugu te imadu prelazni karakter, a u južnijem Kobeljakskom okrugu, gdje ima dosta znatnih hrastovih šuma uzduž Vorskle kroz cieli okrug sve do Dnjepra, drevne šumske zemlje nema. Prof. Dokučajev dovršava svoju veoma interesnu studiju ovim izhodom: ,ako li se želi, da se poluči točni odgovor na pitanje: a) da li je bilo šuma u južnoj stepnoj Rusiji i b) kakovu su imenice površinu tamo zauzimale, — neobhodno je potrebito, da se što točnije i što detaljnije iztraži rusko tlo u obće, a južno-rusko napose; pružena pak (t. j . tlovida) metoda može da posluži najvrstnijim sredstvom za izpitivanje i svih ostalih više označenih putova." Žalibože iztraživanje tla naše domovine samo tek poeima i usljed toga vjerojatno je, da će proteći ne jedini desetak ljeta, prije nego li pedologički metod iztraživanja konačno rieši pitanje, koje nas zanima. Da dopunim ono, što je prof, Dokučajev priobćio, pokazat ću jošte na jednu metodu dokaza o vajkadanjoj šumovitosti naših južnih stepa, a to je prirodno- historička metoda, što ju je izpostavio J. U. Palimpsestov, a može se nazvati botaničkom. To je iztraživanje „ostanaka šumskih rastlina, posebice — \ |