DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1891 str. 33 <-- 33 --> PDF |
- 511 a) Prvi sloj — tamnocrao šumsko nadstrešje — sastoji poglavito iz mase izpregnjilog stabaljnog lišća, sučja te osobito odumrlog i živog travnog korenja, medju kojim se pomalo nahodi tamnocrnih mineralnih grudica i zemlje sitnice. Taj je sloj debeo oko dva palca, na mjestima se oštro razlučuje, nu većim sa đielom slieva neopazice s nižim slojem. b) Drugi sloj debeo 8—9 palaca prikazuje jednorodnu slabozrnatu masu, tamnu u vlažnom stanju i tamnosmedju u suhom stanju s jedva opazivim plavkastim osjenkom. U njem ima 30,4« 7o gline, 4,49"/o đjubrišta, a na ovršnoj mu česti travnih korenčića. c) Treći sloj — orahovasti, debeo oko jedne stope, pepeljasto smidje boje s plavkastim osjenkom, skoro sav se razpada na oštro označene orahe — grudice nepravilne forme s oštrim krajevima i uglovima; jedni su tamniji, drugi svjetliji. Ta originalna struktura i osebitost pepeljaste boje, brašnasta tvarina koja s vana grudice pokriva i plavobiehm žilicam prodire — izključno su svojstva samo šumskih zemalja, pa ih se nikad nije opazilo u više ili manje tipičnom crnozemnom tlu. Prelaz iz drugoga sloja u treći podpuno se ne opaža; treći pak prelazi u sloj, koji pod njim leži nepravilnim i prekinutim granama. U orahovastom sloju ima i svježe i usahnule drvne kore, a sastavljen je od 32,.ii5"/o gline i 2,2i<´/o đjubrišta. Napokon d) četvrti sloj — podzemnica, koja sastoji od vanredno krupne i veoma glinaste žutosmedje mase, izšarane mjestimice bielim žilicama. U njem se našlo dva — tri kremenasta odlomka; sastavljen je od 44,09 "/o gline i 0,53 đjubrišta. Takovu sastavbu imadu i druge šumske glinjače vrlo razprostranjene u jugo-iztočnom dielu Nižegorodske gub., kako su to pokazala mnogobrojna iztraživanja, preduzeta na troškove zemstva prigodom sastavljanja tlovide karte. Ta iztraživanja omogućila se, te su se sravnile gore opisane šumske čiste zemlje sa crnozemnima, pa se pri tom medju njima pokazala sliedeća različnost: Boja crnozemnog tla (drugoga sloja) je tamna, u vlažnom stanju skoro crna; boja šumskih zemalja je tamnosmedja s kestenovim ili plavkastim osjenkama. Srednja debljina (toga sloja) kod prvih giba se izmedju 22 i 27 palaca, a kod drugih izmedju 15 i 17 palaca. Đjubrišta ima kod prvih 6,63% do 9,9? "/o a kod drugih 3,2070 do 4,^0"/„, nu u pojedinim slučajevima pače do G´/o i nešto više. 4. Napokon četvrti tip šumskih zemalja, pjeskovito — ilovasti, karakteriše se osebnim podpepelnim slojem, koji približno odgovara orahovastom sloju glinastog tla. Ova tla takodjer se lasno razlučuju kao i šumske glinjače. Ako se pak šumsko tlo upotrebi u narodno-gospodarske svrhe, to se sva kako usljed obradjivanja njegova struktura promjeni. Pri običnom nedubokom oranju obćenito upotrebljavanim plugovima narušavaju se samo dva vršna sloja, koja svojom uzajamnom svezom sačinjaju obći plužni sloj, debeo od V« 1 stope, svietle ili tamnosmedje boje s kestenjastim ili bjelkastim osjenkom, vrlo rahle kadkada skoro brašnaste strukture. Treći — orahovasti — sloj, koji najvećma |