DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1891 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 503 — Mletčani su prije kao i danas posve osušeno drvo za gorivo kod staklarstva trošili, pa tako i za perle, nu trebaju znatno i ugljena. Jer su hrvatske šume došle u osebujni dodir za pokriće staklana, to možemo pojmiti, zašto je u ono doba i silni ugljen i gorivno drvo u Mletke izvažano, a da vidimo, kada i zašto i dokle se je pepelarenje u šumah tjeralo, očitujmo i ovo. Mletački staklari ne trebahu pepeljike, jer im služaše za proizvodnju stakla jedna vrst morske biline uz pepel poglavito iz sodika sastojeći, al Česi ne imahu te biljke te odpočeše rabiti g. 1757. pepeljiku iz drveća u šumah, koja sadržavaše pepeljiku i od tada se poznavala razlika izmedju sodika i pepeljike, pa se staklo češko tako fiuije proizvesti moglo, a kako ćeske, tako i sve druge tvornice raditi počeše, te je već i šumah u mnogih predjelih nestalo bilo, a dovoljno pepeljike smagati ne mogahu, dok u velike ne otvoriše god. 1857. u Stassfurtu u Njemačkoj prostrane naslage raznih soli. Francuzi su do te dobe u pomanjkanju pepeljike i uslied previsoke ciene počeli raditi kao i Mletčani, a kasnije naučiše sodik proizvadjati iz morske soli. Englezi pak bijahu prisiljeni takodjer zbog pomanjkanja drva proizvadjati staklo kamenitim ugljenom i to s olovnim kisikom, te uspješe tim, danas se upotrebljuje mjesto goriva i smedji ugljen, pa i treset. Koliko je goriva trošila Mletačka republika njekoć iz hrvatskih šuma, to si možemo već iz toga predstaviti, da je tada obskrbljivala Belgiju, Austriju i Francuzku, a g. 1866. iznosila je proizvodnja do 200,000.000 franaka, tvornica Schreibera u Beču pako proizvadjala je te godine s 2000 radnika 10.000 centi bojadisanog stakla, 15.000 centi kristalnog stakla i u plojkah, te potrošila zato te iste godine 12.000 hvati goriva. Iz đosadanje količine pabirka možemo dakle obćenito zaključiti, da je kemičkim pokretom od XV.—XVIII. vieka znamenito ponarasla poraba drva u cieloj Europi za proizvodnju kojekakvih mnogobrojnih predmeta, al tek gradnja željeznica od godine 1850. i napried izazvala je obćeniti pokret u kulturnom smjeru. Hrvatsko - srbske šume spojene su željeznicom tek od god. 1861. naime prugom Sisak-Trst i od onda se na sve strane traže, a i znatno ih trošiše, i to osobito bukove šume već rimski gospodari za potrebit pepeo kod djubrenja i prije I. po cieloj Panoniji i t. d. Nu pravo reći hrvatsko-srbske šume imale su tek lokalnu porabu napram ratarstvu sve do XIV. stoljeća pokrivati, pa kako je italske lončarstvo g. 1415. do 1560. veliku množinu tvornica proizvadjati počelo, morale su već šume uz jadransko more na udar doći a osobito iza gradnje tvornica za porculan po Italiji od god. 1710.—1750. pa uz veliku proizvodnju cementa i sadre, a po gotovo iza fabrikacije mletačkog stakla od g. 1383.—1757. U razdobju dakle od g. 1415. do 1757. trošila je Italija goriva i ugljena iz svojih šikara za proizvodnju neizmjerno mnogo, te su u toj dobi morale i bukove šume u današnjem hrvatskom Krasu uz jadransko more najviše pripomagati, a kada, označit ćemo još kasnije. Pepelarenje za staklane neitalske, kako smo prije iztaknuli, na sje |