DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1891 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 502 — Talijane slieđiše Francuzi, a zatim i drugi narodi, osobito Englezi. Za majolikom unesoše Francuzi pa Njemci proizvodnju porculana, a prva tvornica je za to podignuta g. 1710. u Meissen-u. Poslije toga gradiše Španjolci, Francuzi pa i Talijani tvornice za porculan, a kod potonjih bijahu ove na glasu: u Dociji, Lenovi, Vieneufu i u Visti; a bilo je i drugih; to sve pako bje sagradjeno god. 1710.-1750. Kreč, cement i sadra. Za sve ove proizvode troši se takodjer mnogo drva, a spomena je vriedno, da su Talijani počeli cement praviti oko g. 1800. a sadru valjda već izmedju g. 1750.-1800. Proizvodnja sadre bijaše u Italiji industrialno vrlo obsežno razgranjena; Talijani su podmirivali do najnovije dobe skoro cieli sviet. To nas obzirom na trošnju goriva i drvenog ugljena iz hrvatskih šuma isto tako zanima kao i veliko tvorenje lončarsko i porculanske po Italiji i Španiji. Staklo. Još g. 1600. pr. I. bilo je narodom poznato staklo, a oko 1600. g. pr. I. imali su Egipćani vrlo velike staklane, iz kojih raznašahu po cielom svietu svoj proizvod, a osobito po cieloj Italiji. Već 200 g, pr. I. po6eše Rimljani staklo tvoriti, al bijaše onda tako skupo, da je car Nero za 2 6aše 1000 talira platio, nu već g. 2l0. poslije I. bijaše u Rimu jedan četvrt grada samih staklana. U staro doba proizvadjahu i Germani i Slaveni staklo. U V.—YII. stoljeću bilo je u Carigradskoj crkvi već velikih prozora, al tada i još g. 1573. na pr. u Englezkoj bijahu prozori tako skupocjeni, da se vidjahu samo u velikašah, a vojvoda iz Northumberlanda dao je u svom odsuću na svojem dvorcu sve prozore pospremiti, da ih smrzao i nevrieme ne pokvari. Tek mletačke staklane pojeftiniše taj proizvod tako, da su i siromašniji staklene prozore imati mogli. U Mletcih bilo je već mnogo staklara g. 1000., nu tek poslie g. 1383. pridigne se ovdje staklarstvo, kad je sve staklane i staklare samostalno i pod vlastitom upravom mletački senat sjedinio na otoku Murano. Ovdje se kao njeki posebni plemićki stališ ti staklari pod vlastitom upravom i uz strogo omedjašenje napram svietu tako razviše, da su malo ne sav sviet sa svojom robom poplavili, te se digoše osebujno časom, kako se je i mletačka republika podigla, al s njom istodobno padoše i ovi. I bilo je vrieme, da je živjelo na Murani 30.000 staklara uz 40 velikih tvornica, koji su od svog dohodka plaćali Mletkom 8 milijuna dukata; tada je Henrik III., kralj francuzki, iza jednog posjeta sve staklare mletačke zbog tog umjetničtva nadario. Poslije pada republike padne i broj tih staklara na 5000 duša, a dohodci padoše po gotovo, jer se u to doba odmah počele graditi tvornice po Češkoj, Štajerskoj, Koruškoj i Francezkoj po svoj prilici savjetom i poukom istih izseljenih Murana; nu od god. 1762. pokrenuo je dr. Salviati opet veneciansko staklo u umjerenih granicah na bolje, pa se još danas osobito vriednimi drže staklene mletačke perle, koje se izvažaju u Tripolis-Bombaj Calcuttu i Alexandriju, |