DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1891 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 501 — Talmizlato sastoji ponajviše od bakra. Olovo bijaše prastarim narodom poznato a proizvadjaše se tada osobito mnogo u Španiji. Kimljani upotrebljavahu olovo za popodjenje ladja i za raznovrstne cievi. Danas se tali u Španiji na 2,700.000 centi olovnih ruda a dvaputa toliko u Englezkoj, te je olovo iz Bleiberga još za dobe rimske kao i u Illiriji na glasu bilo. Uporaba olova za sačmu i drugo strjeljivo, te za cievi, žicu i t. d. obće je poznata. Kosita r je takodjer u davnini poznata kovina, a najviše se proizvadjao u Englezkoj i Španiji. Od ove se kovine proizvadja u Europi do 200.000 centi. Živo srebro bilo je već 700 g. pr. I. u Španiji poznato, a Grci su ga takodjer poznavali. Od XV. vieka započeše u Idriji živu proizvadjati. Srebro i zlato. Obje ove kovine bile su u pradavnim poznate, te je Španija srebrom osobito obilovala. Abraham je takodjer vrlo mnogo zlata i srebra imao, a tako Salamon i David. Bez dvojbe je,da su ove kovine najviše iz Indije dolazile, te kasnije iz Španije. U VIII. vieku imale su Šemnica i Kremnica najvažnija rudokopja, u X. vieku Joachimova dolina u Češkoj, a iza odkrića Amerike po Španjolcih našlo se najviše zlata u Kaliforniji. Cieli sviet proizvodi sada do 1,000.000 kilograma srebra. Zlato kopalo se je u pradavnim u jugoiztočnoj Ruskoj, Indiji, Africi, a njeko doba i u Arabiji i Španiji. Rimljani su imali najizvrstnije vrelo zlata u Ilirskoj. Sad se kopa ponješto zlata samo u Ugarskoj i Sedmogradskoj, te ga je inače po Europi nestalo. Na zlatu je sad najbogatija Amerika, Ura! i Sibirija. Proizvodnja ovih dviju kovina nije nikada na šumarstvo uplivala. Vriedno je spomenuti, da su Rimljani požežku dolinu pokrstili zlatnom ne stoga, što su okoVelike valjda zlato sabirali već stoga, što su po požežkom polju krčili, te im ratarstvo znamenite prihode donašalo. Lončari ja i porculan. Lončarija tjerala se skoro kod svih prastarih naroda u najstarijoj dobi, nu Grčka odlikovaše se u tom prva, a iza nje dostigoše i prestigoše u lončarstvu Rimljani sve narode: Posude, lonce, lampe, vrčeve i ino tvorivo iz zemlje pečeno satjeraše do savršenosti osobiti narodi iz Lydije, iz Jonije te grada Adrije u Italiji, te Cumajci iz južne Italije. Već rimski plemići nadarivahu svoje miljence kao najljepšim darom i to sa vrčevi iz Kasa, nu i Slaveni imali su u pradobi osebujno lončarstvo. Primjetiti nam je, da se kod ovog obrta glaziranje počelo u obće razvijati tek u XIV. stoljeću, a zato je osobite zasluge stekao Lucca della Robbia. Isti podigne lončariju u proizvodnju italskih majolika oko g. 1415. do 1425., a 1540.— 1560. popne se tvorenje majolike za vojvode toskanskog Guidobalda II. pripomoću slikara Rafaela do umjetnog proizvoda, koji se je vanređno skupo plaćao. |