DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1891 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 499 — Kovine su se mogle u pradobi tek ondje proizvadjati, gdje su skoro ciste na tlu ležale, kano kao što željezo u Africi, jer onda ne imadoše tehničkih sprema za razbijanje raznih ruda, a nisu poznavali niti današnjih methoda za talenje s pojačanom toplinom. Željezo bijaše u ono doba još riedkost, te je sa zlatom u u i^toj vriednosti bilo pa upravo za to do najnovije dobe nisu narodi tu kovinu u obrtu i gospodarstvu svestrano rabiti mogli, jer je još uviek preskupa bila. Tek u XV., XVI. i XVII. vieku počeo se učeni sviet lučbom baviti, te je uz hiljadu pokusa poslie toga divne obrete obreo. Ja ću samo njeke kovine spomenuti. Željezo su najstariji narodi naorali kasnije proizvadjati, nego zlato, srebro, bakar, kositar i olovo, jer se pomoću vatre medju ovima najlaglje izlučuje. Nema dvojbe, da su Egipćani i Indijci u prastaro doba za vrlo skupe novce željezo i nado razprodavali, osobito vojničtvu. Ovdje ćemo samo za primjer navesti, da su još Grci kod svojih najuzvišenijih oklada pobjednike nadarivali komadićem željeza kao njekim biserjera, dočim bi danas takav komadić željeza tek koji novac vriedio. Sigurno je, da su Grci kovače veoma obožavali, jer njihovi Kyklopi ne će biti drugo, nego zamazani kovači sa vezenimi naočali, što Grci pokrstiše 3. oko na čelu. Prem je željezo od pradobe poznato, nije se ipak moglo zadnjih stoljeća sveobće upotrebljivati, nego se još proizvodnja željeza tjerala kao mali obrt. Talenje ruda obavljalo se prije vazda gorivnim drvom, zatim drvenim ugljenom, a tek u novije vrieme kamenim i sivim ugljenom, akoprem se i danas znade, da je za talenje najvrstnijih kovina drvo i njegov ugljen najsposobniji. U XVI. stoljeću bile su još po Njemačkoj samo 2 mt. visoke talionice, ali su u tih morali još po koji put isto rudo opet pretopiti, da bude sposobno. Poslie gradiše 3—4 mt. visoke talionice, pa iza toga 5—7 mt., nu pri tom uzeše već u pomoć i puhala, te se već i željezo odciedjivati moglo i tako nastavljajući sagradiše u XVI. stoljeću do 20 mt. visoke peći, u kojih i najoporije rude pretopiti mogahu. Od to doba zače se veleobrt željeza razvijati. Englezi su počeli u svojih talionicah upotrebljivati puhala parom tjerana i time omogućiše uporabu slabijega goriva za talenje ruda pa odkada su u najnovije doba dapače i plin u pripomoć talenja uzeli, od onda se mogu po gotovo rude tahti i najlošijim gorivom. Vidili smo dakle, da su narodi u najstarije doba drvo i njegov ugljen za talenje ruda upotrebili, a kasnije Koaks, pa redom; nepougljena drva, kameniti ugljen, smedji ugljen, dapače i treset. Englezka posta najmoćniji veleobrtnik željeza osobito za to, što obilovaše rudom i kamenitim ugljenom. Buđuć da Englezka nema mnogo drva, to prisili Engleze, da oni mjesto iz drva sa proizvedenim željezom grade svoje kuće, mostove, tarace i štošta drugo. Taj veleobrt sa željezom biva drvu svaki dan sve jači konkurent, jer sve države napregoše svoje sile, da željezo što jeftinije i bolje proizvadjaju. Poslie željeza cieni se najbolje i nado, kojeg se danas u Europi samo po methodi |