DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1891 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 497 — Poznato nam je iz geografije bilinstva, da je bilo šuma širom svieta osim ledenih polih, te sniežnih visinah, i na velikih planinah, pa ako si stvorca mudro predstavljamo, ne možemo niti smjerno pomisliti, da je šuma prirodnom razvoju organičnom i neorganičnom svietu na putu stajati mogla. Pomisliv si nadalje postanak svieta po ovoj ili onoj teoriji, ipak stoji to, da su šume nastale istodobno onda, kad su postale i druge biline. Tad su i čovjek i životinja postali, jer bez bilinstva nema života ni životinja. I iz predpotopne dobe sačuvaše nam se ostanci iz bilinstva i životinjstva, a ostanci te dobe jasno svjedoče, da je bilo i ogromnih šuma. Ako je istina, da je iz gladke kruglje naša zemlja tek pomoću vulkana postala hrapava t. j . bregovita i s ravnicami i dolinami izpresjecana, onda je već prije dizanja tla na našoj svjetskoj kruglji moralo biti svagdje meke plodne zemlje, na kojoj su i šume biti morale. Dopuštam, da je u toj dobi moglo biti sve močvarno, nu kad je to bilo, to nitko znati ne može. Ali čim su se sve oborine mogle spuštati niz brežuljke i bregove kao potoci i rieke u nastavša mora i jezera, odmah je tada i potok i rieka sebi za kratko vrieme izdubila dovoljno korito. Jezera bilo je u davnini valjda više, nego danas, jer sabrana voda u nepropustnih kotlinah mogla e ovdje samo dotle u jezerim ležati, dok nije težina te vode zgodan propust našla, kako se to misli i o Sahari i t. d. Močvare pak uzduž izlaza kojega potoka ili rieke vazda su bile u njekom savezu sa haranjem šuma na vrelih. Za dokaz, kako si je primjerice Sava ili Drava brzo korito u pradavnini izdubsti morala, valjda nam ne treba primjera. Neka zaplovi silna množina savske vode u proljeću ili jeseni, kad je zemlja u ravnici kišom razkvašena, ne će trebati za novo korito niti mjesec dana. To svaki, koji je snagu vode vidio, nedvojbeno pojmi, a pred hiljadu godina, prije nego su Slaveni došli, mogla je Sava i te kako svoje korito duboko izdubsti, kao što Dunav do Demerkapije ili do sličnih klisura. Prema tomu možemo baš stalno tvrditi, da nisu ni ravnice oko Nila, Eufrata i Tigrisa bile izvržene takovoj poplavi kao danas i to sve do onda, dok su se na izvorih ovih rieka prašume zelenile. To se može reći i za naše savsko i dravsko poriečje. Doduše spominje se već oko 1000 god. pr. I., da je kod SKitah vladala oskudica na drvu a to bi bio dokaz, da su već prije Skita tuda mnogobrojni narodi bili, dakle prije 1000 g. pr. I. a možda i onda, kad se već za Indijce i Egipćane znalo. Ako je tomu tako, onda je domovini Skita samo ratarstvo moralo šume izsjeći, jer se zna, da šuma mora pred ratarstvom uzmaci Vrativ se na predmet, možemo dakle kazati, da su naši djedovi Skiti i Sarmati zapremili najljepše ravnice za ratarstvo, jer su još onda za stalno i oranice na mladjih krčevinah stajale, i jer se je uprav prastaro pučanstvo slavensko, kao ratarski narod, po Panoniji tik rieka ponajviše naselilo za dobe Bimljana. |