DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1891 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 496 — Mi znamo iz povjesti perzijske, grčke pa i rimske, da su mogli ovi i proti jačem narodu ostati pobjednici, jer su u to doba složnom svojom vojskom, navjestiv pravodobno neprijatelju rat, da se i on sabere, na njeg iznenada hajdučki navalili. Gota je brzo nestalo, a Huni nisu bili Slavenom prijazni, prem bi kao maleno pleme morali biti obzirom za svoju budućnost prijazniji. Znamo, da brojenih narodića nema više u povjesti, al Slaveni i danas još broje lOO miliona, a takov narod ne mogu niti sve sile svieta slomiti, pa što prije ne učiniše, to Ije ne će ni u buduće. Slaveni bili su od vajkada najveći narod, a to s toga, što se je slavensko pleme silno množalo, jer je od vajkada miroljubivo bilo, izbjegavajuć svako ratoborno nasilje i osvajanje. Taj dakle pranarod naš, doselio se on ma s kojeg mu dragog kraja Azije, bio je već oko 500—1000 pr. I. poznat kao ratarski narod. Samo veliki narodi bili su ratari, a manji vazda pastiri, lovci ili nomadi, a zašto? Jednostavno zato, jer narod ne može pomišljati na krčenje i oranje tla dotle, dok nije podpuno siguran u svojoj domovini, a k takovim pripremam gospodarskim treba decenija, a ne godina. Za prastaro doba pretežniji broj naroda vazda se je selio i tražio što bolju definitivnu domovinu, dočim se prolaznim narodićem jako i složno pleme oprieti moglo i kao takvo konačno zapremiti najplodnije zemlje, kao što Babilonsku, Egipat, pa ravnice južne Ruske i Austro-Ugarske. U tih krajevih moglo je imati ratarstvo svoj začetak kao i danas po ravnicah Njemačke i Francezke. Obratno mali narodi morali su se sakrivati po šumah, te ovdje od pastirstva i lova životariti. Povjestno se znade, da su se Europejski narodi ponajviše preko Pontusa, te Kavkaza na zapad i sjever iz Male Azije selili i da su svi jači narodi sebi tražili ne planine, nego ravnice, jer ih ovdje kao najstarije i najnapučenije, te najbogatije nahodimo. Nema dakle dvojbe, da su ti preseljeni narodi poznavali razlike izmedju ravnice i planine i to samo sbog ratarstva, koje se je njegovalo već 3000 god. pr. I. Za izseljene narode morala je biti najbhžja ravnica Volge, Dona, Dnjepra, Buga, Dnjestra i Dunava, pa tko je najjači od doseljenika bio, taj se Je konačno ovdje nastanio, dočim su slabiji odtud dalje potisnuti bili, te su toga radi francuzki, te njemački pradjedovi pred Slaveni na zapad i sjever uzmicati morali. Čim su starije bile pustare, zvale se one stepe, pješčare ili hajde, tim su prije bile lišene šuma, dočim su bare i močvare tek onda nastale, kada su pokraj vrela prašume izharane. Seidensticker nije imao pravo tvrditi, da su se narodi u Germaniji najprije po planinah nastanili i ovdje ratarstvo odpočeli. Tomu nije tako. Mi smo čuli, da su se upravo u prastaro doba narodi Egipta naseljivali na Nilu, a Babilonci izmedju Eufrata i Tigrisa, te Rimljani na Tibru, a Galici na Padu. |