DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1891 str. 13 <-- 13 --> PDF |
- 491 ~ to ondje sbog izobilja drvlja nužde ne bijaše. Italija za to i nema toliko umjetno gojenih šuma. U tom razdobju bilo je u Italiji za gorivo dosta crnogorice a za pletivo vrbovine, te od klaštrenja dovoljno krme za marvu a kolja po šikarah i živicah. Najljepše su bile šume od buxdrva na brdu Cjtorus u Paphlagoniji, te crnogo rica za smolarenje u Bruttiji, a bijaše i mnogo šuma po Krasu. Po Kavkazu bilo je obilno šuma za gradju, al ne za žirenje, pa se je žir u Italiju dovažao. Pinjol su iz Male Azije Rimljani osobito za brodogradnje dovažali a ce drovinu i ciprese za gradnju kuća; odavle su kolari po Virgil. Georg. II. vers. 428—445. za svoju porabu takodjer drvo dovažali. U toj dobi poznavali su već Rimljani ljepote u Šumi, poznavali su uzroke poplava i vjetrova — nu prirast drva ne znaše još uvažiti. Sa Rimljani, koji su dakle toliko u šumskoj kulturi napredni bili, dolažahu i Germani u dodir, a po gotovo Panonci. U Germanskoj bijaše rimskih poslanika, trgovaca i drugih, a opet zarobljenih Germana po Italiji. Germani su za Caesara vojevali u Španiji. Germani su za obsadu došli u Alexandriju pod kraljem Ptolomaom god. 55. pr. Is. a iza toga dodjoše odavle u Epirus. Germanski konjanici vojevahu proti Caesaru u Egiptu a Germani su vojevali proti Germanom (Friesom) god. 28. po Is. pod vodstvom rimskim, te se pripovieda, da je jedan Frisan bivši u rimskoj vojsci sagradio vrativ se doma svoju kuću. Germani su dapače pod Vitteliusom god. 70. po Is. vojevali na Padu i tu vidili najnaprednije rimske kulture a bilo ih je, koji su u Rimu obavljali dvorske službe, te na dvoru Constantina sudjelovahu mnogi njihovi odličnjaci. Franci. Vadomar kralj Alemanah vojevao je uz rimsku vojsku god. 365. kod Nicaa u Maloj Aziji a god. 371. proti Perziancem. Iz tih dodira može se uztvrditi, da su Germani i rimsku šumsku kulturu proučiti mogli, i da su i Suevi po Tacitu i Am. Marz. kao bjegunci iz Panonije, gdje im je car Claudius oranica dao bio, oko god. 370. prebjegli u Italiju u predjele Pada i ovdje bili coloniste, te su odavle izvjestno sa svojom domovinom u dodir dohadjali. God. 282. pr. Is. podigao je car Probus voćarstvo i vinogradarstvo u Galliji te uz Rajnu, a osobito u Panoniji, ali se je u prvo nabrojenih predjelih već oko god. 100. pr. Is. mnogo vina proizvadjalo za trgovanje medju Germani. U toj dobi su Germani poznavati morali sadnju vrbe, tako i klaštrenje stabalja za krmu. U Germanskoj sbog izobilja šuma ne bijaše nužde za umjetne šumske gojitbe uključivo i hrastovinu, jer je i previše šuma hrastovih za žirenje bilo oko Rajna, Vesere, Dunava i t. d. Kod Perzijanaca bila je gojitba stabla prešla u narodni običaj, a Tatari blizu Georgije i Irana imadu i danas običaj, da mladoženja prije ženitbe 100 stabala zasaditi mora. U sjeverno zapadnoj Njemačkoj obstojao je slični običaj za nasadu hrastovine a to dovodi Seidensticker u svezu s time, što su i Germani došli iz planina azijatskih. |