DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1891 str. 11     <-- 11 -->        PDF

— 489 —


Stroj bari.


Strojbara u toj periodi bilo je takodjer po Italiji.


Pepel.


Pepel rabili su sjeverno od Pada za djubrenje.


Ugljen.


U Italiji trošili su mnogo ugljena, a hrastovo drvo za gorivo i za talenje ruda


Šumsko orudje.


Po Caesaru bilo je vještih drvodjelaca. Isti su rabili podužnu žagu (?),
koja je bila više lakata duga i zvala se lanima = sena. Pile su sa turpijom
brusili, pa sokom jedne mliečarice kvasili, kako Plinius tvrdi. Poznavali su
željezne sjekire, kline i malu žagu.


Iznašanje drva.


Drva su iznašali ljudi po marvi i splavom.


Unovčivost drva.


U to doba bilo je drvarskih trgovaca, koji su prodavali po Ibid. XVI. 40.
jedan jedrenjak iz omorike sa 80.000 sestercija.


U Atheni vriedio je magarski tovar goriva do 60 nov.


U Rimu i Jerusolimu prodavalo se drvo na vagu, a kockovne mjere još


ne poznavahu. Po Richnu mnogo se je ugljena izvažalo u Cairo.


Plod.


Po Ibid. XV. 23. 25. jeli su pržen kesten kao kruh, ali ga i svinjam davali.


Po Strahu su Španjolci iz Pireneja jaku trgovinu sasvinjskimi
šunkami tjerali, a po Ibid. I. §. 568., Galli su cielu Italiju
podmirivali sa suhom svinjetinom.


Po Ibid. I. str. 655. narodi Sequanci stanujući izmedju Seine i Rajne bili
su na glasu sbog kobasica šunka i debele slanine, te su sve to u Rim do vazali.


Po Pliniusu žirili su svinje i po Umbriji, Sabinskoj, ali već pomanje, nu
ipak su panonski hrastici za žirenje još glasoviti bili. (Do Pliniusa, koji je u
god. 23—79. po Is. živio, mogli su se davno hrastici uzgojiti).


Plinius vidio je i germanske šume, pače i umjetno uzgojene. U tom razdobju
već poznadu i gubu za vatru.


Paša.


Po Pliniusu odnosno po Strahu nomadizirali su još tada ovi narodi; Skyti,
Huni, Daheri, Massagetti i narodi sjevernog Kavkaza.