DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1891 str. 74 <-- 74 --> PDF |
^ , 458-— Ijem n ob<5e, jer se bojim, da se ovako i na drugih mjestili kod obdržavanja lugarskih izpita dogadja. Sada nastaje pitanje, koji je tomu uzrok? Prvi je, što neimamo lugarnice, a drugi, što se pojedini, koji se žele sad por svetiti lugarskom zvanju, prijave po sadagnjem postojećem iiaSinu samo kod jedne šumarije ili lugarije, da moga prakticirati. Takovi Budu primljeni u vježbu, ali se niti sebi Biti svomu, za nje niti dotični šumar, niti sudrug lugar više ne brine, jer se takovi kao pomoćnici upotrebljivaju samo m čuvanje šume zo. onaj dan, kad doti<5ni srezki lugar hnde službeno pozvan kojoj oblasti ili k svojoj šumariji. 0 boljoj kakvoj uputi u enciklopediji šumarstva neima ved govora. Ovakav vježbenik niti što čuje 1 vidi, a zato se i nemože strukovno naobraziti. Sva njegova dvogodišnja praksa sastoji se u tom, da nauči sastaviti šumsku prijavnicu, onako, kako je vidio to od dotičnog lugara. I ovakove prijavnice sastavljali su kandidati na izpitu dosta kukavno. I oni kandidati, koji su svršili ratarnicu, takodjer su slabo praktički uvježbani. Buduč neimamo još uredjenib lugarnica, u kojib bi se pojedinac mogao teoretiČki i praktiSki za lugarsku službu uvježbati, to bi bar mi sami šumari nastojati morali o tom, da si odgojimo valjane i poštene lugare. NaSin je vrlo lagan, samo trebalo bi malo više mara i volje. Nova naredba visoke _kr. zemaljske vlade dobra je. Imademo i ^Poučnik" za lugare dobar, a uz vlastitu naŠu pouku odgojiti ćemo Uko valjane lugare. Ovako bi svaki somar raditi morao, pa neima dvojbe, da Če i izpitl posve drugi posljedak imati. Šumar bi imao vježbenikom držati svakog prvog lU drugog, a najkašnje tredeg mjeseca predavanja i zadati jim razne zadatke iz onih skupina, koje su za izpit propisane. Kad bude ovakav kandidat na ovaj način mogao sve proučiti i razumjeti, onda će ee moći lako podvrči propisanom izpitu, te ce onda moći uspjebom odgovarati na sva ona pitanja, koja mu budu stavljena. U našem eienjenom družtvenom organu, izašlo je puno liepib Članaka, koje su štovani gg, pisci napisali o svih dobrih i liepih svojstvib, koje lugar posjedovati mora, —^ Ali u tih člancih nije se pisalo, kako če si lugar ta svojstva prisvojiti? I pitanje o ustrojstvu lugarnice bje iztaknoto, ali je do sad ostalo i to pitanje neriešeno. S toga mislim, da se započme bar ovako, kako sam razložio, i to sve dotle, dok se jednoČ neuredi naša clela šumarska obuka i njezino ustrojstvo, a svakom strukovnjaku šumaru biti če dika i slava, ako si bude mogao svojim vlastitim trudom -uvježbati svoje čuvarsko osoblje; jer će mu ovo mnogi teret u vlastitoj službi olakšati. Takovo osoblje biti ee svom šumaru i odano i vjerno, kao učitelju, koji mu je svojim trudom potrebito znanje pribavio i uciepio. A< JanČikovič, kotar šumar. l^ješto iz 1 ugarske prakse. Da su šume veliko narodno dobro, o tom je svaki razuman čovjek uvjeren, ma i nebio strukovnjak ili učenjak. Imademo već bogu hvala dapače i pojedinih seljaka^ koji pojme, da nam šuma — osim svakdanje potrebe za gorivo i tvorivo — donosi i druge koristi, te da od šumskih površina zavisi vlaga, koja je potrebita za sve bilje, što si ga seljak gospodar obradjuje. Na takovi su seljaci danas jost riedke biele vrane. Pa upravo s toga, što ogromna većina našega puka neshvaća i nepojmi svih obdenitih koristi, što ih od Suma imamo, nego . samo očima gleda na hražde i bukve, te jih pohlepno uništuje. Odatle nastaju prečeste šumske UQtQ. — Nu čim je veča pohlepa za haranjem šuma, tim više treba brižnih čuvara, koji bi svim marom morali nastojati, da to obče dobro od aulumčara čuvaju. Svaki lugar treba da zna, što mu je činiti u njegovoj službi. Kako se šumski kvarovi prijavljuju, to je točno propisano. |