DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1891 str. 66 <-- 66 --> PDF |
^^^^nem e vegetacije su ove štete mnogo znatnije. Cesto se đogađja, da ovakoTO šume Izumru ili postaju sasma nesposobne, akoprem je korienje u, tom slučaju često podobno, da tjera mladice, pak će ih i potjerati, nu oTe ne će ipak postići dobu, u kojoj bi se mogle nazvati „visokom šumom«. Nu bit će sasvim zgodno, da se kao guljače za treslovinu, ili kao drvo za ogriev odgoje i upotrebe (vidi br. 3. e, 5. c i 9.). Stari zdravi hrastovi sa jakom plutastom korom uz obične, prilike požarom malo štetuju. OMeni prizemni požari, koji se možda ne povećaju ležikovinom, ili inimi gorivimi tvarmi, koje se u šumi nalaze, obično prolaze a da ne učine nikakove štete. Samo jaki požari, nastali u vrieme kolanja sokova u đrvetu, mogu osjetljive ozheđe nanieti. Stabla, koja sadržaju truleža gore dotle, dok toga truleža ima; zdravi pak dio ovakovih stabala ostaje uviek neoštećen. 2. Bukva. Ovu vrst drveća požar u svako doba veoma oštećuje. Dapače je i malena vatra pogibeljna tjenici, što se u kori nalazi i što no je na istu sunčanu toplinu osjetliva. U bukovim šumama požar je još pogibeljniji, nego u hrastovim, jer je intenzivniji, budući da se u njima mnogo više suhog lišća i sušnja nalazi, nego li u onim prvima. Mladikovinu uništuje ovdje požar sasvim. Ovi požari škode mladim deblima, te ona doskora izumru ili bar obole (vidi br. 13. i 14,). Oštećuju i staro drveće tako, da ako i ne pogine odmah, a ono u vrlo kratko vrieme postane nesposobnim za uporabu.: (vidi br, 10., 11. i 12.), Dočim požarom opaljeni hrast, kako prije vidjesmo, u svako doba manje ili više mladica potjera, to je reprodukcija kod bukve mnogo manja, pak ako ona i potjera mladice, one se nikad tako bujno ne razviju, kao što to kod hrasta biva (vidi br. 15). Uslied velikih požara, koji su se godine 1874. u hrvatsko-slavonškim šumama dogodili, prdpadoše veliki dielovi bukovih porasthna već nakon đvie godine; neke propadaju postupice, dočim druge danas tek životare, pak su slabe i daju vrlo malo koristi. Pogrieške na bukvama, što su preostale od spomenutog i još od kasnije tiastalih požara, danas se ovako imadu: a) ili se panj djelomično posušio (vidi br. 10.), b) ili je nastupila trulež na panju i u srcu (vidi br. 12., 13. i 14.), koja c) sukcesivno u stablo i grane prelazi (vidi br. 11.). U većini bukovih šuma, što no su požarom spaljene, često su ^/4 sta balja oštećene na način, što ga gore spomenusmo. Kako je mnogo propalo drveća, dokazuju najbolje primjeri (vidi br 10., 11-, 12., 13. i 14.). Nemoguće je prirediti iz toga drveta lies ih bolje gorivo. Malo ne bezimimno upotrebljuje se drvo ovakovih šuma u ciglanama, ili se uz vrlo malenu cienu prodaje, bud za ogrjev lošije vrsti, bud za pougljenjivanje, ako se u´ obće za nj ma isto dobiti može. Na mnogim mjestima naših šuma ne može |