DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1891 str. 47 <-- 47 --> PDF |
- 481 ™bridne) ili đvosječne igle, jer se s´njima i najdeblja koža prebođe. — Na vratu počima se od glave, te se, gdje je nuždno, još izpuBJava. Skoro svaka životinja - ima t. 2v. dvostruku kožu. To je ona što spaja stražnje noge i trbuh. — Za nju treba uzeti žicu, na koju se naraota kučina. Ova se žiea aapiie izmeđju stegna i trbuha, a na nju dođje´ ova koža, koja se pomoćju žice .po volji namjesti. — Sada još preostaje da se ušije stražniji dio. Pošto je sve gotovo treba još tielo pogledati, te ona mjesta gdje dodju udubine, kao što n; pr. slabine, pleća i t. d. utisnuti pomoću jakih igala, u obće još sve Mždno uzpostaviti, što će obzirni izpunjac sam opaziti. , Prestaviti životinju u ležećem položaju nije lahko, ,te treba izkustva radi položaja slabina i t d. — Za ovaj položaj treba uzeti za noge slabu izgorjelu žiCB, pošto će trebati noge jako saviti. Ako bude imalo tielo kriv položaj,, ondaga treba prema tomu udesiti. Dovršenje nadjevenih životinja. — Pošto smo se uvjerili, da je koža suha, to se povade sve igle itd., dlaka se izčisti sa klopanjem, zatim se izkefa ili očešlja itđ. — Poslie ovoga smatra se posao dogotovljenim. Nekoja opažanja o pbaru´´ godine f888«-™{89i Predzadnji put haraćio je gubar u Hrvatskoj-Slavoniji, ako se ne varam godine 1880.—1882., a nakom šest godina t j . 1888. pojavi se iznovice i to najednom na više mjesta, tako u Šumah kod Broda, Belovara i Siska, U tisuću krajevima opažen je grubar već u svibnju i lipnju godine 1888., u priličnoj množini, đočim seje u ostalim nekim predjelima nekoliko mjeseci kašoje i to u obliku leptira i jajašca (guba) sad u većem, sada u manjem broju pokaza<>. Od te godine pa do danas obišao je gubar na svom putu naarne cielu Hrvatsku i Slavoniju, i dok u jednom predjelu izumire t. j . ne staje, dotle u drugom najintensivnije ždere, a u trećem se opet prve njegove predstraže tek pojavljuju. I tako se je dogodilo, da je bilo predjela, koji su do gola obršćeni bili, a u sredi te goljeti našlo se otočića, koji su žirom rodni bili- Kako rekoh, pojavile su se gusjenice na više raznih jedan od drugoga priiićno razdaleko i gospodarstvom, a ponešto i temperaturom raznolikih mjesta, m sve do danas niesmo mogH saznati, koji je uzrok, da su se gusjenice baš na tima razđalekima šumama u isti^ ćas pojavile, uzme li se u obzir, da su se te godine osim gubarai mnoge ostale gusjenice (mali gubar, glagovnjak i t. đ.) ne samo kod nas, nego i u Njemačkoj (borov prelac),u .velikom broju pokazale, onda moramo godinu 1,888. kao izvanredno povoljnu po razvitak te gamadi zabilježiti. U sliedećem opisati ćemo u kratko razvitak i život grubara, kako smo ga rečenih godina u slavonskih šumah opažati mogli. Ocneria dispar. L. - |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1891 str. 48 <-- 48 --> PDF |
— 432´ — gasjenice izlegh sa se godine 1889. na 20. travaja; godine 1890. na 31. ožujka, a godine 1891. na 16, travnja. Kako se vidi, diferencija u ležeaju godine 1889. i 1890. iznaša tri neđelje dana; ta diferencija karakteriše najbolje temperature dotičnoga proljeća, odnosno sumu topline, kuju smo u to doba godine imali. Poznato je, da će se gusjenice (odnosno jajašca) i u sred zime poledi, ako ih metnemo u stanovitu toplinu. Izlegav se ostanu gusjenice 4—5 dana na svojoj gubi, te šu u taj čas veoma slične mravima. Promotriv ih pobliže^ može se opaziti, da ih ima, koje sn svjetlije i koje su tamnije boje; obično imade ih ovih zadnjih više, nego li svjetlijih. Ta razlika u boji biti će da karakteriše spol gusjenice i čini se, da su one s tamnom bojom mužkarci, a sa svjetlom bojom ženke, a to ključim iz toga, što u svoje vrieme mužkih leptira pnno više ima, nego li ženskih. Nakon deset dana oe stane kod gusjenica te razlike u boji. Gusjenice su od prvoga dana dlakave i mogu presti. Ojačav ponešto razidju se po cielom stablu za lišćem, nu vraćaju se još po 10—14 dana k svojoj gubi, gdje opočivaju; nu što starije bivaju, to si biraju sve skrovitije zaklone, kao što su to pukotine, debele zakinute grane i t, d. Brstenje traje od prilike 6 (šest) nedelja. Gdje imade izbora, tu se drže hrastovoga lišća, nu kašnje, kada sve to manje hrane biva, nema više biranja, nego se uništi sve: hrast, briest, grab, topola, jošovina, glog i t. đ. Pisalo se je, da u jesenovo lišće nije ni dirnula, nu ja sam vidjeo, da je u 50 godišnjoj sastojini i jaseniće obrstila, s druge strane opet moram priznati, da na čistu jasenovu sastojina nije udarila. Isto tako nije ni za klen mnogo marila, dočim sve ostale vrsti drvlja: hrast, briest, grab, jošić, topola, vrba i t. đ., padoše joj žrtvom. I to valja opaziti, da je rađje brstila u visokoj šumi, nego li u nizkoj mlađoj sastojini, i to valjda radi toga, jer nizka 5—10 godišnja šuma kao usljeđ kiše, tako usljeđ rose dulje ostaje mokra, a na mokro lišće ne ide gusjenica rado. U voćnjacih čini se, da su joj šljive najmilije, nu nije poštedila ni kruške, ni jabuke ni kajsije, jedine breskve i orasi ostali su čitavi, akoprem je ovdje ondje i na orahu brstila. Kada je list požđerala onda je bik i trava dobra; ali na travu udarila je samo druge godine svoga žderanja, t. j . kada je bila još posve normalna i u naponu snage. Po naravi svojoj brstila je gusjenica po noći, a danju bi opočivala; nu kada je nastala oskudica na hrani, onda se je brstilo i po danu i po noći. Zanimivo je i to, da su po dvie tri vrsti gusjenica (đispar, chrjsorhoeaneustna) na jednom te istom listu žderale, a da nije jedna drugu nikojim načinom u tomu priečila. Šteta, koju gusjenica svojim žderanjem šumi nanese, sastoji se u manjem prirastu; nu taj gubitak je u starih hrasticih tako neznatan, da je jedva spomena vnedan; pravi gubitak u tom pogledu morati će istom pokušališta |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1891 str. 49 <-- 49 --> PDF |
— 438 ™ (Vasiichsstationen) ustanoviti. Mnogo veću štetu poJiim gusjenica, što uništi žirovinu, a i šišaricu. Taj gisbitak na žlrovini tim je veći, što žir, kako je poznato, samo svake druge i treće godine rodi, pa trenii se, da gusjenice iste one godine brste, kada bi trebao žir da rodi, onda smo žirovinu izgubili na četiri godine. To m samo da je znatan materijalni gubitak, nego je i za kulture veoma neprilično. Taj slučaj već se je desio u nekih državnih šumarijab. U voćajacih šteta je još veća nego u šumi, jer ne samo, da je plod za 2—8 godine uništen, pouajpace šljiva, nego su se mijioge voćke, na kojima gusjenica po tri godine brsti, posušile a mnoge opet tako oboljele, da će se jedva oporaviti Što se tiče načina, kako gusjenica napred ide, odnosno kako iz jednoga predjela u drugi prelazi, to je nedvojbeno, da gusjenica svojim a nogam a iz jedne šume u drugu dopire; njezina energija i neumornost je tolika, da se može reći, da za nju ne ima zaprieke. Doduše, pojedine ponese i vjetar, nu uzme li se u obzir, da je gusjenica izvanredne čvrstih nogu i da se neda tako lako stresti sa lista ili sa kore, a napokon i to da se za vrieme bure zavuče u svoje zaklone, to će se uviditi, da nije vjetar, koji gusjenicu razprostire. Isto je tako i sa leptirom; ženka je, kako je poznato tako težka, da ni ne m.ože pravo letiti, nego samo lepeće s krili; ona sam-o puža po drvetu, dok si ne nadje sgodno mjesto^ da izleže jajašcae Puno puta nije ženka niti u stanju, da se izvuče iz pukotine u koju se je gusjenica zavukla i zakukuljiia; na takovima mjestima može se vidjeti: gusjeničjih kožica, praznih kukuljica, mrtvih ženskih leptirova i jaja, sve izpomješano jedno s drugim. Zakukuljivanje počelo je u godini 1889. u prvoj polovici mjeseca lipnja. dočim je godine 1890= već koncem svibnja; zakukuljuje se pako najradje u u pukotinama od kore, zatim pod grbavima debelima granama i to većinom u povećem družtvu, dočim su neke pojedince u dva tri zavezana lista upletu. Stadij kukuljice traje 10—14 dana. Prvi leptiri pokazali su se godine 1889. na 20. lipnja, godine 1890. na 18. lipnja, a godine 1891, na 1. srpnja, Predpostavili se, da je gubar godine 1889. normalno se razvijao, to se onda abnormitet t. j . degeneracija u godini 1890. i 1891. iz gore navedenih datuma najbolje uviditi može. Kako se čini, najprije izlete mužkarci; oni najživahnije lete (tumaraju) počam od pete ure popodne, nu vidjeti ih i u svako doba dana. U to doba t j . u drugoj polovici mjeseca lipnja mogao se je gubac vidjeti u sva tri stadija svoga razvitka: dok je naime jedan dio gusjenica još žđerao, dok ih je velika većina bila u obliku kukuljice, dotle su prvi leptiri bili već izletili. Iz toga se vidi, da se ne može točno označiti vrieme, kada pojedini stadiji gubareva razvoja nastaju. Za vrieme parenja (letenja) nije težko opaziti, da muškaraca više ima nego li ženka, a to posve odgovara Dar\inovoj theoriji, jer živahni, neprestance tumarajući mužak izvrgriut je uviek većim pogibeljim, nego li na mira sjeđeća ženka. Nakon parenja snese ženka 200—400 jajašca u veličini makovog zrna, u isti čas dok ih nese prevlaci ih žutkastom vunicoiu. U tu svrhu bira ona 26 , |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1891 str. 50 <-- 50 --> PDF |
, — 434 — je one nepravilne ađubiae na grabovu deblu i to one s južtie strane; na takovima mjestima znalo je po stotinu leptirova sve jedan do drugoga sjeme snesti, te su ta mjesta izgledala kao piest široka gnba. I u brazdama hrastove kore nosile su veoma rado; dočim je na hrastovima i ostalima vrstima drvlja sve to manje bilo ih vidjeti. Velika je riedkost, da bi leptir, dok je još normalan, dakle godine 1899., na suhom drvetu ili panju sjeme snesao. Akoprem se je moglo sjemena i na vrhu hrasta naći, to se ipak može kao pravilo izreći, da 9070´ leptirova u visini do 4 metra (od zemlje), docim ostalih 1070 U visim preko 4 metra sjeme snesu. Čim ženka zadnje jaje snese, krepa na svom ležaju i pade dole; godine 1889. bilo ih je toliko na zemlji, daše je sve bielilo kao izrezuckani papiri<5i. Izprvice žutkasto-crljenkasta vunica, poblieđi kašnje usljeđ upliva vremena; ona je tako žilavo sliepljena, da joj ni ista povodnja niti mehanično, niti inako naškoditi ne može. Ovdje, ondje može se ćuti i fcitati, da su dlačice na gubarevoj gusjenici otrovne, te da upaljuju kožu na čovjeku; ja toga ne mogu potvrditi, jer ne samo, da sam u vrtu na stotine i stotine gusjenica sgnjecio, nego sam danomice sjedio 1—2 sata pod voćkom, na kojoj je puno gusjenica brstilo, ali nikada niesam nikakove upale na sebi opazio, Bitiće, da tu upaluprouzrocujePh. bomb. proeessionea, koja se |e u ne znatnom broju u družtvu sa gubarom pokazala. Sgnječi li čovjek gusjenicu, koja je na voćki brstila, onda izađje iz nje zelena massa; usuprot kada sđropiš gusjenicu, koja je na hrastu brstila, onda je ta massa crnom tekućinom oblivena; ta croa^ tekućina polazi sigurno od tanina, koji se u hrastu nalazi. Sto se tiče protumjera i obrane proti tomu najopasnijemu neprijatelju naše hrastove šume, to do danas ne imamo žalibog baš" nikakova sredstva. Predloži i sredstva, što ih" nalazimo u pojedinih knjigah o čuvanju šuma ili su bezkoristni ili su neizvedivi; ta sredstva dala bi se možda upotriebiti u vrtovih i voćnjacih, ali´ n šumah. ma iste ne znam kako neznatne bile, jesu neizvediva. Koliko sam iz časopisa .čitati mogao, kod nas se je kušalo sa noćnimi vatrami, nu buduć da ženski leptir veoma malo ili nimalo ne leti, to je u najboljem slučaju samo jedan dio mužkaraca uništen, te je dakle i to sredstvo posve nesigurno.. U nekima predjelima mazao je narod voćnjake sa kolomazom, katranom i t d. onako kako Je to propisano, nu prije toga prodrmali-su dotično stablo (obično samo gljive), da time brsteće gusjenice dole sruše; na taj način sbilja je pošlo ovdje ondje bar u toliko spasiti deblo, da nije posve obršćeno bilo. Gusjenice padši na zemlju, pošle su naravski odmah penjati se na^ deblo,´ nu došavši do maza, ostale su pred njime neko vrieme, dok niesu izgladnile; izglađnivši pošle su natrag dole, da drugamo traže hranu. Osim Ichneufflona, kojih je u ostalom jako malo bilo, nema gusjenic a upravo nikakvoga neprijatelja; ja bar niesam mogao opaziti, a da bi ijedna ptica gubarevu gusjenicu žderati Mela. Usuprot kukuljic a gubareva ima u ptičijem svietu neprijatelja, a najglavniji je nedvojbeno čavka. Kao što sam i |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1891 str. 51 <-- 51 --> PDF |
— 435 -* iz novina razabrati raogao, i kao što yam i sara se OBVjedo&io, padale su čavke jatomice po voćnjacih u drugoj polovici lipnja i to punili 10-14 dana. Od stabla do stabla politaie au te ptice revidirajuć tako rekuć svaku grančicu, tražeći međju lišćem zapredene kukuljice, U tom pogleda izkazale su se čavke kao pravi kultivatori, ja to naglaSujem tim jače, što gubar kako već spomenuh nikakovog drugog neprijatelja imao nije. Početkom ^lipnja bavili su se i škvorci (brljci) sa svojimi mladići 2—3 dana po voćnjacili, nu oni su kako se čini tamanili kukuljicu od Gastropacha neustria i cbrjsorhoea, jer te su baš u to doba zakukuljene bile. Čast dakle i škvorcu, jer i one dvie vMi gusjenica znaju voćnjake do gola obrstiti Što se anorganične naravi u borbi proti gubaru tiče, to se može čuti i Čitati, da vlažno i studeno vrieme uništuje gusjenicu« Janiesam toga muienja; kako znamo, gubar se leže u travnju, a poznato je, da je travanj u Hrvatskoj i Slavoniji takav hirovit mjesec kao riedko koji: hladne kiše, koje po dva tri dana a i dulje uzastopce potrajati znaju, vihrovi, laki mrazovi, momentana žega, sve se to danomice izmienjuje, i u prkos tomu, da su gusjenice u to doba još posve malene, ipak su tako žilave^ da svima tima nepogodama vremena prkose; ja barem nisam mogao opaziti, da bi ikoja od zime ili kiše krepala, jer ako bi krepala jedna, moralo bi ih i više propasti, a to bi se svakako opazilo. Koliko sam ja opaziti mogao, neprijazno vrieme prieči ih, da ne rastu i ne napreduju onako, kako bi po uaravi svojoj morale, i to je sve. Veli se^ da im i vlažno lišće škodi, to je moguće, no lišće se kako znamo u jedan čas osuši; jedino ono u gustim mladim zabranama, kamo ne dopire vjetar kao u granje visokog drvlja, ostaje po dulje vremena vlažno, ali zato gusjenice ni ne idu tako rado na nizku šumu kao na visoku. Time smo krupnimi potezi orisali život gubara, kako nam se isti prikazuje u normalnomu svojemu razvoju. Sada ćemo jošte navesti nekoliko pojava, koji nam se čine dosta interesantni a da nebi bili vriedni spomena; nekoji tih pojava jesu u tiesnom savezu sa degeneracijom gubara. Najzauimiviji pojav svakako je ovaj: cio predjel šume od 500—1000 rali sav je obršćen, te izgleda kao usred zime, samo 1—2 hrasta ostala su zelena, da ih gusjenica ni dirnula nije; takovih hrastova bilo je jako malo, na lOOO rali mogao se je naći jedan, najviše dva. Kraj svega nastojanja, da saznam uzrok tomu pojavu, nije mi pošlo za rukom; zato liepo molim sudrngove svoje, da budu tako dobri, te da u „šum. listu" jave, jesu li oni taj pojav u svojim šumama opazili i jesu li mu uzroka našK? Ja sam taj pojav opazio ne samo u staroj, nego i u mladoj 50 godišnjoj sastojim. U toj stvari je i to intresantno, da je baš hrast a nikoja druga vrst drvlja ostao poštedjen Prelazeći na degenaraciju, to mislim, da joj je prvi uzrok to, stoje gubareva gusjenica polyfaga t. j . što ždere lišće maPne sviju vrsti drvlja; daljnji uzroci biti će, ona ogromna sila gusjenica, usljed koje se okaže i obole, zatim pomanjkanje hrane, najeđnaki broj spolova i t. đ. Degeneracija ae pokazuje se samo kod gusjenice, nego i kod ostalih stadija razvoja. Nekoji |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1891 str. 52 <-- 52 --> PDF |
-^ 4M, markantniji pojavi degeneracije jesu sliedeći: dok je gusjenica normalna, dakle u prvoj gođlEi svoga glavnoga žderanja, ide toli energično napried za branom, da ne zna za nikakove zaprieke; u drugoj godini već je ta energija na toliko popustila, da su se gusjenice umjesto da idu dalje za hranom tek nešto preko polovice odrasle već zakukuljile, a veliki dio istill nije se niti zakukuljio, nego se skupio u hrpe, koje su znale 0.50-1.00 hL velike biti, te su tako u hrpi zajednički pokrepale. U brdskoj šumi moglo se je opet opaziti, da su u nekih predjelih žđerale samo hrastovu šumu, a bukovu niti đirnule, a u nekih predjelih bilo je baS obratno- Bilo je i takovih slučajeva, da je gusjenica obrstila jedno stablo, recimo šljivu, te akoprem je tik do šljive nalazeća se kruška i jabuka još u punom listu bila, ipak gusjenica ne hćede na njih udariti, nogo se je nekud troma i umorna zakukuljila, akoprem nije još posve izrasla bila. Kod leptira opaža se degeneracija u tomu, da ne bira onako točno mjesto, gdje će jaja snesti, kao prve godine^ nego ih snese ma gdjegod: na ogradu, na zid i t. d. A sada ćemo jošte nekoliko obćenitih opazaka spomenuti. Svaka šuma, predjel, voćnjak, u koju je gubar uljegao, bila je triput po gusjenici obršćena i to tako, da su prve godine (u mojoj šumariji 1889.) obrstile 40—8^/0 lišća, druge godine (1890.) pobrstile su svu šumu još prije, nego U su podpunoma izrasle, treće godine (1891.) obrstile su većim đielom degenarirane gusjenice 10—30% lišća. Može-se dakle kao pravilo reći, da se gusjenica više ne vraća u onaj predjel, k 0 j e g a j e j e d n 0 m t. j. u d r u g 0 j g 0dini posve obrstila, nego napreduje nekim preduzetim. si pra v cem nap r e d. Buduć da je obršćeno lišće nanovo izraslo, to je šuma u ove tri godine, četiri puta podpuno i dva puta po polovicu listala, dakle u mjesto u tri godine triputa, morala je šuma svoje zelenilo petputa producirati: u tom višku, koji je na lišće izdan, sastoji se valjda manjak u drvnom prirastu. Svi mi, koji smo Sa gubarom imali posla, osvjeđočiU smo se, da je čovjek naprama tomu zarezniku nemoćan, zato smo upravo znatiželjni, kako će se dovršiti rat, koga su u Njemačkoj imenito u Bavarskoj proti borovu prelcu poveli- Koliko smo do sada saznati mogli, posjeklo se je tamo dosta šume u tu svrhu i izdalo se već preko stotine tisuća maraka, ali 0 kakovom uspjehu čini se da nije još ni govora, jer taj zareznik pojavljuje se neprestance u novih predjelih. U Bavarskoj ravna tim poslom šumarski nadsavjetnik Huber, te je on ciele „ratne osnove« proti gusjenici izmislio, nu kako se čini, doći će na posljedku i on do istoga uviđjenja kao i rni ovdje, da je najbolje gusjen^u prepustiti samoj sebi t.i d a s e uslj ed 0 gro m n e mn ož i n e sa m a sobom uništi, kao što se je uništila. Jer uzmimo, da nam je pošlo za o?´´;Ao^^´^ ´ "" drugoj godini uništili 80% gusjenica i time spasili recimo 20-30 /o hšća, onda bi time postigli samo to, da bi se ono 20o/o preostalih gusjenica, koje nismo mogh uništiti, normalno razvile, (buduć su imale dosta brane) te bi se sljedeće t^ j , treće godine opet u istoj ogromnoj množim pojavile. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1891 str. 53 <-- 53 --> PDF |
437 ~ I tako bi to išlo dalje, jer mjesto, daju ništimo, mi bi ju time gojili t. j . radili ono, što sama narav radi, samo u jačoj mjeri. Glasovita rieč prirodoslovaca: „da se narav ne briae za indiviđium, nego samo za vrst (ragu)" pokazala se je i kod gusjenice posve istinitom; radili mi dakle štogod mu drago, gubara mi sa svieta ne uklonismo. L K~c„ Suma Berce U departementu Sarthe« u „Izvjestijama Petrovskoj ZemleđjelžskoJ i Ljesooj Akađemii« G-od. XIL (1889.). svezku IL, str. 35—129 objelodanio je Nestorov čitavu seriju crtica iz francezkoga šumskoga- gospodarstva pod obćenitim naslovom: „Fraucezke šume/ Autor toga članka vrlo dobro pozna predmet, što ga posmatra, a budući se je obskrbio i bogatim statističkim materijalom, mogao je i umio je, da udesi sve, a da mu ilustracija onoga, što slika, izpane najpogodnije. U toj seriji crtica nahodi se i gore označena: „ŠumaBerce u departementu Sarthe", koja u sebi sadržava dovoljno interesa za svakoga, koji se šumskim gospodarstvom bavi. Mi ne ćemo ovdje izlagati sadržaja čitave spomenute crtice: „Šuma Berce", jer po kratkome izvadku i tako. nije mogućno suditi o svim njegovim vrlinam. Mi ćemo nastojati, da se samo dofcaknemo nekojih glavnijih pitanja, koji su tamo dosta reljefno prikazana. .A) Francezko šumsko gospodarstvo, toli privatno, koli i državno, životari´ dan današnji težke dane: odasvud tuže se na nizke ciene, te na opadanje dođobodka od šuma. Ciena gradjevne i priugotovljene hrastove robe, ako ju prispodobimo s cienom od nazad deset godina, bila je god, 1888, za 29% niža te i za 327« izpođ srednje mjere posljednjega desetgođišta. Pa akoprem se kroz to vrieme ciena gorivomu drvu stala ponekako podizati, nu dosta mlitavo, ipak i ta povišica ni iz daleka ne poravnava onoga cpadka ciena gradjevnog i tvorivog liesa. Najveći dio đohodka 70~80Vo proizbodi od prodaje posljednjih drvnih sortimenata. Ponajglavaiji obći uzroci ovoga pojava jesu: a) Zamjena hrastovine željezom pri pomorskim i suhoputnim građjevinam,, koja. od godine do godine sve više raste; b) zamjena hrastovine s drugimi jeftinijimi đrvnimi vrsti, koje pripomoću raznih antiseptičkih tvari s njome uspješno konkurišu; c) opustošenje francezkih vinograda filokserom i parasitnim gljivicam, uslieđ česa se hrastova dužica i vinogradarsko kolje manje traži, te opadaju ciene, a napokon d) uvoz inostrane šumske robe, koji postepeno od godine do godine raste, te francezka šumsku robu svojom jefdnoćom s mjestnih tržišta uspješno potiskuje. Uza sve to, da su šumske eeste dobre, a že^ ijeznička mreža gusta, ipak je usljed visokih željezničkih tarifa transport tuzemnoga liesa iz podaleka do većih tržišta vrlo skup. Nestorov navodi za to naročiti dokaz: hrast iz šume Berce, koji je svojimi svojstvi u trgovini,na boljemu glasu, ne prevozi se "izvan granice mu´dalje negoli 190—200 vrsta |