DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1891 str. 36 <-- 36 --> PDF |
. ~ 420 — dak rimski za pašu (valjda i žirovinu oko Pada) g. 185. —184. pr. I , je bio još vrlo velik. Pastirstvo bilo je tih godina naraslo u samoj Apuliji u velike tako, da su ciele okolice bile poharane. Robovi se digoše na odpor, ali ih rimska vojska potuče i 7000 bude odsudjeno na smrt. Po Catonu zvali su se svinjari Subulcus, te su sa svojim! jati i široir. prolazili. Egipćani tovili su takodjer mnogo svinja, premda su ih držali nečistimi. U Galliji je tovljenje osobito uspjevalo i to ponajpače oko Milana, a odavle kao iz Arkađije i Venetije je za ciell liim svinjetina uvažana bila. Nuzgređice spomenimo ovdje i to, da je Plinij preporučao Rimljanom za krmu topoiovo i hrastovo lišće (valjda iz međjašnika!) On je izticao i djubrenje, a Caton zahtievao je, da pribavi njegov Villieus djubra, koji je morao dapače sa teglećimi volovi sabirati izmetinu. Već je on rabio slamu i lišće hrastovo za nastelj. 0 volovih kazuje, da su ih izganjali u listače šume na pašu, a po zimi napram moru. JoŠ je dakle oviek djubra manjkalo. Pašnjaci, su u Italiji za Rimljana najveće dohodke davali, pa s toga i posvetiše gospodari njima veću pažnjo, nego šumam (kada su sve šumo i onako bili pašnjaci) i to sbog paše i žirenja. Zato su Rimljani obično na podnožju pašnjaka i svoje majure gradili, pa su u tih pašnjacih i umjetno drveće sadili, Livius i Varro pričaju,, da. su uz pašnjake i susjedne šume za žirenje čuvali, jer da je žirenje ipak najkoristnije bilo.. (Vidi str. Seidenstecker 350.) 0 kulturi . Kako su svi narodi drvo dobre vrsti rado prenašali iz tudjine u svoju domovinu, tako je stalno, da je dud g. 35L pr. I prenesen iz Palestine u Rim i ovdje umjetno uzgojen, U zapadnih zemljak tada je izvanredno napredovalo presađjivanje šuma. Osobito se Rimljani odlikovahu svojimi zasadjenimi sumarni (Arbustum). Ovo su po Varronu bile mješovite šume briesta, topola, cipresa i t. đ. Sadili su to sve u liepe redove´.al tako, da su u vinogradih izmedju drveća sa jednim volom plaziti mogli. Red stabalja upotrebiše za to, da se po njem penje loza, I divlje šume, koje su ležale do majura, nasadjivali su umjetno i to vazda jednolikom vršću drva. Za sve ove presadnje imali´su i čestite bašće" razsađnice. (Valjda je to bila škola za sve buduće hrastove šume!) Cjrusovi perivoji bili su takodjer pravitao u četvorini sadjeni,-; Proredjivanja. Taj kulturni posao se - je morao najprije u perivojih počimati. Vrst i BUM a. Na .zaključku te periode, dakle od prađobe do Caesara odnosno dogoj/44 pr. K veli Seidensticker, da je bilo hrastove šume u Italiji i Grčkoj, pa iztočno od Jordana. Gr n o g o r i c e đa je bilo oko Ponta, pa u Maceđoniji te po Apeninu a osebujno u Laciju i Corsici. Herođot kazuje,´ da^je bilo mješane hrastove i omorikove šume po guđurah grčkih« Cato pako veli, da je u toj dobi svagdje onamo, gdje je šmnaizsječena po Italiji, pa se više za ratarstvo upoirebiti oe mogaše, iznova zasijana ili presadjena. |