DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1891 str. 41 <-- 41 --> PDF |
— 375 — prozirnih iglicah tako, da je već sada vidjeti, da će biti u buduće slaba vrstnoća drva i da neće dugo živiti. Arišove ogoje sada za prvo vrieine uspjevaju osobito liepo. Jelika ovdje još neima. Napokon reći mi je još koju glede odnošaja crnogorice prama listači Poznato je, da je kud i kamo veća opasnost u gojenju listača. Osim toga danas je u najvažnijoj grani šumarenja, naime „u gojitbi i uzgoju šuma" kao prvi postulat „čuvanje i popravljanje šumskog tla", a to se najuspješnije postizava gojenjem listaća, te se osobito bez gojenja bukve ili graba savršena normalna šuma ni pomit^liti ne može. I onda, kad nebi imali baš nikakovih razloga napuštati naše domaće vrsti drveća obzirom na konačnu korist naših šuma, morali bi ipak gojiti i čuvati listače, kao što se goje u Njemačkoj na ogromnih površinah, jer je po Presslerovih računih njihov dohodak jednak onom od listača. Ako bi možda razlog za samo odgojivanje crnogorice bio taj, što je nabava žira, kestena i drugog sjemenja od listača skupa, buduć takove šume svake godine ne rode, i što bi šumišta odveć dugo nepošumljena ležala ili bi se sama od sebe pošumila ponajviše sa listačom od manje vriednosti, čime bi na kvalitativnoj produkciji gubili, onda moram reći, da naša šumišta danas ne zapremaju prevehke površine. U slučaju nestašice sjemena od listača u naših šumah, lahko će hiti, da takove površine pošumimo sjemenom, koje smo si nabavili kupnjom iz drugih naših krajeva za onaj novac, koji trošimo i za nabavu nekoliko stotina hiljada crnogoričnih biljka iz tudjih krajeva. Medjutim mislim, da bi i kod gojenja t. j . kod sjetve i sadnje biljka dobar princip bio: „ako i po malo, ali dobro i sigurno". Ovdje ne mogu mimoići, a da ne spomenem jednu nikad ne prežaljenu činjenicu, a ta je, da je pitomi kesten iz naših šuma skoro posve iztriebljen, te da se o kulturi ovog drva ni ne misli. Stari kestenici su izsječeni, a na novo se ne sade, jer je sjeme tobože skupo i jer bi se zasadjeno sjeme opet pokralo. Nu ove potežkoće u gojitbi kestena dale bi se na prihčan minimum obaliti, ako bi kesten na malo počeli gojiti, te biljke najprije u vrtovih odgajali, a odtud jih istom u šumu sadili. 0 vrsti uzgoja reći mi je, da bi po mom mnienju u ovdašnjih brežuljastih predjelih mogla i dalje mješovita visoka šuma od i^te dobe sa oplodnom sječom ostati, a sadanje gajeve i nove šume trebalo bi saditi i dalje uzgajati, te ručno nadopunjivati tako, da ne budu vriednije vrsti drveća od manje vriednih udušene, a osim toga imalo hi se nastojati, da izgledaju, kad porastu onako, kao sadanje zrele šume, koje su iz one dobe, kad šumara nije bilo. U obće šumu treba uviek pomnjivo promatrati, te prema potrebi vještom rukom pomoći, a ne kao do sada, da jedva pošumljene gajeve (šume po izgledu) za pašu otvorimo pa čekamo, dok za sjekiru posve dozriju. Naše su šume još uviek „Walder", a ne „Forste" (gajevi). U ravnih šumah uz Dravu i Savu krasno bi uspjevala srednja šuma, u kojoj bi glavna tvarina nadstojnog drvlja bila hrast, briest i jasen. Srednjom šumom postigli bi to, da nebi najplodnije tlo razmjerno premalo koristi nosilo, |