DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1891 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 362 — Smatrajući gornju izjavu obćenitom za sve norme, mogu re6i, da i ustanove „privremene" naredbe od 4. ožujka 1871. br. 2144. neimaju svih uvjeta, koje Krš ište. Exempli gratia navadjam, da o Kršu, koji toli osebujno stanovište u hrvatskih šumah imade, neima nigdje ni spomena. Medju inim pitam: „gdje je dobro specificirana točka o nadzoru šuma u Kršu i provinciji i gdje je samo jedna jedincata riec spomenuta o prevažnih pašnjacih, koji gotovo značaj šuma imadu?^ Ono njekoliko naredaba, porazbacanih kojekuda, nemože podati nikakove garancije za točno obdržavanje obstojnosti, one ne sačinjavaju nikakove jedinstvenosti, a to je od neprocjenive važnosti. Svakako je zanimiva ona jur spomenuta comparacija normativne naredbe od 4. ožujka 1871. br. 2144. § 29. i zakonski članak X7I. § 26. točka 6. Nezaslužuje li i taj § 26. ono isto ime, kojim je Wessely okrstio § 18. šum. zakona? Specifikacijom § 26 ulazim u novu struju moje razprave. Objektivne znanosti, u koje se in prima linia šumarstvo uvrstiti mora, — znanosti, koje direkte rade sa konkretnom, a ne poput inih sa direkte abstraktnom substancijom, odnosno kao i prve konkretnom u indirektnom putu, ne mogu nikako podnašati u svom poslu, kog inače „tertium ali^uem" krstimo, a kud s tim ciljam, mislim da će čitaoc pogoditi. Napokon, ako taj „aliguis" biti mora, morao bi biti oboružaniji višom intelektualnosti i morao bi stajati barem u nižih slojinah viših sfera u napred se gibljućih XIX stoljetnih struja, — morao bi pojmiti materijalne obstojnosti naroda in praeterito, praesento et futuro, a ne boriti se neintelegentnim radikalizmom proti onim, koji nisu „pro se ipso", nego su „pro populo" kao „primus aUquis" pozvani. Onoga „tertiusa" representira tako zvano obćinsko zastupstvo ili obć. odbornici, kojimi je podieljena prevelika moć, koju u jednu ruku ni odsuditi nebi mogli, kad nebi gg. odbornici toli radikalni bili. — Mislim da je suvišno ovo dokazivati, jer znam, da će mi to potvrditi velika večina urbarnih kolega. Moć odbora u § 26. t. 6. čl. XVI. ex 1870. recimo u kratko, ako igdje, to je svakako šumaru nesnosiva, a imenito na Kršu, gdje svaki prezirom spominje: „mi ga plaćamo za Krš i kamenje!" Gdje nam je dohodak? Što imamo od toga? Ja bi to još jasnije predočio po jednoj obaviesti njekog svog kolege šumara 0 tom, što je jednom čuo i vidio o „urbarnom šumaru". Ali ću to premučati. Tješim se: „post nubila phoebus!" Krš je recimo u kratko ruglo šumarenja srednjega vjeka, a u naprednom XIX. vjeku je uprava urbarnih šuma kaos nad kaosom. VI. Krške branjevine i na nje djelujući uplivi. Obećao sam prije, da ću razjasniti borbu života za sadanjost i brigu za budućnost, pa držim za shodno, da sad o tom progovorim. |