DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8/1891 str. 27     <-- 27 -->        PDF

- 361 —
Sravnjivanje tih brojka dokazuju nepodpun nadzor, prem sađanje lugarsko
osoblje grozničavom marljivošću radi.
U tom smislu upravila je kotarska šumarija dopisom od 18. prosinca p.


g. br. 251. na kr. kot oblast u Sušaku predstavku, na koju stiže odgovor, da
kot. šumar imade 15. doj. mj. kod proračunske sjednice sudjelovati.
Hvala kot. predstojniku, koji se baš svojski za stvar zauzeo naime, da se
namjesti još jedan lugar, ali zalud, zastupstvo „per aclamationem" zabaci predlog
kot. šumarije, pobiv ga tobože „zdravimi razlozi". — Kako čvrst temelj ovi
„razlozi´ imadu, znati će onaj. koji s takvimi ,odbori" poila imade.


Ja sam predvidjao, kao da mi delfijska proročica sa tronoga baje: Idis,
redibis nunquam, periais in bello, ali me osokoli druga: „andaces fortuna
ju vat", te temeljem ove uložih prosvjed proti zaključku zastupstva.


Na moj utok dobio sam sliedeću rješitbu:


„Rješavajuć tamošnju predstavku od 18. prosinca pr. god. br. 251. odpisuje
se toj kr. kot. šumariji, da je zastupstvo po svom naravnom djelokrugu temeljem
§ 26. točke 6 zak. čl. ´XVI. od god. 1870. jedino nadležno ustanoviti broj i
plaću obć. činovnika, službujućih bud u kakvoj struci, s toga da se za sada
imperativnim putem nemože četvrto mjesto lugara uzpostaviti."


Evo dakle prave slike o našoj upravi!


V. Obstojeće okolnosti, te konačni osvrt na upravu.
U četvrtom sam odsjeku ove razprave nastojao u kratko iztaknuti osim
ostaloga i to, da je enquetta o uredjenju uprave urbarnih šuma, za kojom vape
svi prijatelji, neobhodno nuždna, i da je Krš njeka osebujnost u našoj zemlji,
0 čem se je mogao svatko uvjeriti. Osim toga nastojao sam indirektno dokazati
i orisati „neronski triumf od vajkađa do danas onih, koji su devastaciju
prouzočili, a istim načinom nastojao sam takođjer komparativno predočiti i djelovanje
pojedinih šumskih zakona.


Obćeniti šumski zakon, kojega je svojevremeno prorešetao glasoviti kapacitet
Wessely, pa upravo svu važnost na § 18. istog zakona stavio, po svojih izkustvih
ja posvema odobravam.


Atribut „zloglasni" (kako prozva § 18.) upravo mu dolikuje, a tim ga
je on i definirao.


Ali obazrev se na jednu prevažnu činjenicu reći ću, „da norme, koje
postoje za ravnu Slavoniju ua plodna joj tla i nedogledne šume, pod nipošto
nemogu imati istu valjanost za Krš, koji se karakteriše golim klisurinami, po
gdje kojem golom grmiću hrasta, te posve lošom tlu i prirodnim nepovoljnim
elementom".


To su dva extrema, medju koje, kad bi i položio „auream mediocritatem"
norma, još bi zakon za Krš suviše subjektivan bio, ako bi se njegov predikat
na slavonske objekte odnosio.