DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1891 str. 36 <-- 36 --> PDF |
- 324 — Prema tomu vidimo, da je vapiieni ugljen najznamenitija primjesma tla odnosno vapna koje in« drago Krške kategorije, i da svako trijadno vapno kakvu takvu primjesu gline ima,, do6im takove u krednoj formaciji u obće nema. . (Nastavit (5e se.) Pabirc! za šumarsku povjest hrvatsko-srbskih suma. Piše vlastel. šumarnik Mijo Radoševi^. Povjestničarineimaju podataka za svoja iztraživanja a dobi prije obće poplave, nu zato nas ipak prirodoslovci uvjeriše o obstojnosti biiiastva i životinja prije potopa pomoćju fosilnih raznih predmeta, a ođtud doznasmo, da je već u ono doba bilo šuma crnogoričnih. To nam dokazuje i jantar te i oriaške paprađi i njim slično okamenjeno rastlinstvo. Čuli smo 0 pokamenjenoj šumi a pješćarah. Znamo, da sivi i crni ugalj nije ništa drugo, nego pred više stoljeća naslagane hrpe šumske crnice i drveća a ni treset (torf) nije ništa drugo, nego pretvorba bilinskih naslaga; đočim je jur spomenuti jantar izlučena^smola iz crnogorica, koja´ su pokopana u dubini sjevernog mora, te ga voda još i danas na obalu izbacuje. Taj jantar kupovali su kroz Fenićane i najstariji narodi uzduž sredozemnog mora za ures već 2000 godina pr. I, pa i naši slavjanski´ prađjedi bili su od pamtivieka poznati kao trgovci s jantarom. Svi narodi polaze od jednog plemena, te se razvrstiše u,4 glavne grane: kavkazko, mongoisko, amerikansko i malajsko. Stara povjest bavi se- samo prvim plemenom, jer o svih drugih piemenih žalibože neima podatka. Tvrdi se, da je Nojin nasljednik Abraham godine 2000 pr. L živio. Izmedju ostalih pi. saća najzaslužniji je Herodot, koji je još god. 500 pr. L proputovao Egipat i t. đ, . Bilo je poslie njega i drugih pisaca, koji su što šta "iz najstarije dobe za nas sačuvali. Na temelju predaje sastavljena je povjest one dobe, kojom se može dosta izvjestno složiti i povjest za mnogu kulturnu granu, dakle i za šumarstvo ili povjest naših hrastika. , Stara povjoBt o Indijcih, Egipćanih, Babiloncih, Asircih, Feničanih, Židovih i Perzijancih dosta je manjkava i sastavljena više od^ prifia i iz pjesme; .no povjest Grka, pa Rimljana imade već.izvjestnih podataka. Ja ću ovdje iztaknuti same njekoje predmete i uputiti čitatelja u povjest pojedinih naroda a .za šumarstvo js^lasiti ću to: „U povjest! svakoga naroda ima ra^dobja, u kojem je po broju pučanstva najjaSi bio, i u svojoj državi najmoćniji: fizično, duševno i materijalno bio je i u toj´ dobi najvrstniji ratar, obrtnik, trgovac, a gojila se Je i umjetnost u to doba, no šuma. se´žalibože: smatraž-e po obstanak naroda nuzgredna, ona je bila kao većim djelom još i daoas, krava muzara. Jedino Rimljani i Grci bijahu narod,-koji je u svojoj vjeri u šumah nalazio bogove i tako šume .štovao. Temelj šumarstvu ipak udariše prvi Germani, pa im´ slava!" |
| ŠUMARSKI LIST 7/1891 str. 37 <-- 37 --> PDF |
/ --" 325 -^ / , ^ . Pocrnimo sada za šumarsku po vješt sabirati važuije crtice iz po vješti Beckerove pisane god. 1808.: -. . fndijcij imali su ,još u pradoM vrlo dobre propise za trgovinu, ratarstvo i murvogojstvo a njim se pripisuje i zaskga decimalnih brojeva. Oni sačinjavahu 2a ono doba brojem duša´ napučenu i bogatu državu. , ^ Egipćani, o kojih osobito Herođot pripovjeda, stanovali su uzduž Nila, i imali su po svećenstvu stvorenu državu imenom Meroe a glavni dio naroda zauzeo je nilsku ravnicu.. Ova je V« ciele države zauzimala, a u njoj nisu Egipćani orali, nego povrh nanosa iza poplave u proljeće sijali i bez dalnjega obradjivanja želi. To je već sjajan dokaz, da je na vrelih Nila haranje šuma ođpočelo valjda već oko 2000 godina pr. L Prvi .kralj egipatski bio je Menes a. posljednji Moriš. Ovih da se je u 1000 godina 330 promjenilo i u toj,dobi da je semitski narod Hjksos pastirski pod svojim kraljem podjarmio Egipćane, koji su se ipak god. 1700. pr. I, oslobodili, i podigli si tada glavnim građom Theba. U god. 14:00. pr. I., je egipatski kralj Sesostris imao 600.000 pješaka 24.000 konjanika, 27.000 bojnih kola i 400 ladja, te je vojevao u Aethiopiju, u Asiji do Gangesa. Preko Dona prešao je u Europu na Scijte i u Th-r.aciju. Vojnici´ ovi su se samo vojevanjem bavili^ a već i tada su,postajali posebni sboro"Yi(ceh.o vi) svakovrstnih obrtnika tako cehovi ratara^ pastira za rogatu rnarvii i za svinje. Tastire su Egipćani osobito mrzili,´po-, najpaće svinjare, jer su svinju neSistom držali. Taj odnošaj postojao,je po´ mom miiienja izmedju vojaka kao slobodnih, gradjana isto tako i kod svib drugih država naproti zarobljenikom do novijih vremena t. j . do kršćanstva. Veli; se po Herodatu nadalje, da su Egipćani dobru mornaric u imali, i da su u godini imali svetaka, na koje bi po Mu na ladjah.i Ia-d|icah zaplovilo povrh cioIogaNila do 600.000 duša. Egipćani su se u toj prastaroj dobi razširili pomoću brodarstva i karavana a podigli su koloniju u^ lijbijskoj pustari imenom "´Ammonium, Kao Thebu, tako su´ i Mempfis pođigM. Herodot tvrdi, da je samo kod gradnja piramida gradilo toh mnogo naroda^^ da je "taj u to doba samo luka, rotkve i češnja pojeo u.vriednosti od 2 milijuna talira. Labirint imao je po istom piscu 12 dvorova a ovi zajedno 1500,soba nad zemljom a 1500 soba pod zemljom. Ti već podatci mogu svakog šumara poučiti, da je uz toli silno pučanstvo. i bogatstvo-kod 1000 godina mirnoga kraljeVaoja egipatski narod pod svojimi faraoni neizmjerno mnogo šuma u svom okoliša izharati morao a već prva biIježka´naplava Nila eminentan "je dokaz, pa se može ovdje i naslutiti, daje to sve osobito talenje egipatskog željeza negdaoje šume do Sahare pa i pustara, arabskib utamaniti i tomu .pomagati moralo, Po mommmenju nije nigdje na |
| ŠUMARSKI LIST 7/1891 str. 38 <-- 38 --> PDF |
326 — svietu u pradobi moglo biti osim jezera \ močvara suhib pustara, niti je ih biio. To se prirodoslovju protivi, izuzevši ipak ]edeae stožere. Smnarskili propisa Egiptćani nisu iniali a zm se, fla nisu ni oni kao ni .Iru-i stari narodi drveće niti obožavali a niti štedili. Za toliki narod trebalo je razsipno trošiti gradnju za niornaricj, koja je sastojala najvećim djeiorn valjda iz čunova (doduše i pleteniii bijaše) i omanjih iadjica, splavi, zatim za gorivo, talenje željeza, jer su se tim još tada bavili. Nadalje su se paiUe tame. da se dobije bolje paše u brežuljcih i briegovih, te tada za umjetno rezbarenje i stolarije kod hramova, pa osobito za sanduke mtimija iz svkomore. Nedvojbeno se je silnu množina drva potrošila, i mi možemo kazati, da je duž Nila već oko 1700 god, pr. L šuma nestalo; vajjda već onda, kada su i Hyksi pastirski narod u Sgipad provalili jer su i nevolje obično povodi ratovanju. Babiioncš i Asircš: Kralj Ninirod je tu državu uzpostavio uz glavni grad BabiioD, pa iza toga razJirio se isti narod i postao mnogobrojan i jak tako, da se je do skora i drugi glavni grad Ninive u ogromnoj veličini sagradio i to još prije 2000 god, pr. I Babilonci, koji su se inače i Kaldejci zvali po opisu ilerodotovu stanovali su izmedju Eufrata i Tigrisa, te su tjerali osobito ratarstvo. Kao i Egipćani sagradili su m^nogo navodnih i odvodnih kanala. Ali i u tih ravnicah su velike poplave vladale. Babilonci podjarmiš© skoro cielu Aziju do Baktrlje i Indije, Feničani Ovo je bio na glasu trgovački narod od pradobe i Herodat pripogeđa, da su oni i Afriku oplovili a da sa već god, 1100 pr. I. podigli grad Gadix; Iz svoje domovine, koja je ležala duž obale Sirije, putovali su po svih stranah svieta, te su osobito dovažali kositar (Zin) i jantar od sjevernoga mora. Vino su dobavljali iz Sirije. Već tada bili su Feničani na glasu najbogatiji trgovački i inače mirni narod, a u toj moći svoga sjaja dosta razkošni. Oni su već kao trgovci, gramzeć ko i danas za časovitim dobitkom izharali sve svoje susjedne šume, pa zato nastadoše onuda ciste goljeti. God, (300, pr, L m Feničani kao trgovci utemeljili Kartagu, gdje je bilo takovih bogataša, da je pojedinac do 20.000 robova držao (Fellahi) za ratarstvo. Uz mnogo robova držali su i mnogo konja, rogate marve, ovaca i koza, ai ne svinjah. Sbog Sicilije vojevali su i proti Grkom, ali su ih ovi nadjačali. Bili sn gospodari dapače južiie Španije, Oorsike.. Sardinije i Malte, Žfrjovf: Ovomu je naroda povjest takodjer vrlo stara, te se spominje, da je jedan ^in Abrahamov bio lovac a drugi ratar uz pastirstvo, a sinu Jakovu na je ctao or.ac ovaj blagoslov; J;ao ti Bog nebeske rose, mastne ´zemlje, pune žitu 1 viBM". Spon)injese,da8U pastirstvoŽidovina veliko tjerali a imali su : ovaca, deva, krava, magarca a svinje se ne spominju. To je biio u doba, kad su Židovi stanovao u Mesopotamiji i Kananu. God. 1500, pr. I. iza nasljedstva Josipova aolaze ti Židovi u dodir kao putujući pastiri sa Egipćari. koji su ih, |
| ŠUMARSKI LIST 7/1891 str. 39 <-- 39 --> PDF |
— sa?.´ — ´ . ´kako je spomeHuto, vrlo mrko gledali, i jer su njeko vrieme pod´gospodstvom ovih stajali, to su Faraoni zbog velikog razplodjivaoja odredili, da se svako mužko rođjeuo djete u Nilu utopiti mora. Mojses bijaše srećom ipak spašen u pletenoj košari na Nilu plivajuć, te je god. 1500 pr. L kao vodja zidove svoje ali kao pasti r pomoću Arona: preveo preko crvenog mora u Arabiju. Tom je zgodom izdao na Sinaju briegu X zapovjedi i prešao i Jordan u zemlju Kananićana, a ovi su se pretežno pasfcirstvom bavili (bregovito). Na liibanoa ne bijaše još dopao. - U to vrieme spominje se uljika i ručni mlin kod Filisteja, koje je kralj Saul podjarmio kao i Amonićane i Moabićane i ćak plemena do Eufrata Kralj židovski David od god. 1055. pr. I. zavladao je odlučno već nad" Filišteji, Amonićani i Moabićani i dopro do građa Nisibisa i Damaska. Zauzeo je veći dio Sirije do Eufrata pa sve do južnog arabskog zaljeva. Jebusićanom oteo je grad Jerusalem i tvrdju Ziou i napravi Jeluzolim glavnim građom, koji uzveliča svojom kraljevskom palačom uz pripomoć graditelj a Tijra. To je dakle dokaz, da su zidovi još pretežao pastiri bili, a kao takvim ne bijaše im ni šumu čuvati. Tada je za ovu palača izsječeno m n o g o cedrovine na Libanonu, Eoslie Davida nasliedio je kraljevsku stolicu Salamon god. 1015.—975. pr. I. a ovaj odpoče graditi glasoviti hram na bregu Mariji, gdje je opet kralj Tijra uz zamjenu za ulje i žito dao potrebitu cedrovu-gradju sjeći iz Libanona uz feničanske drvodjelce. Kao pastirski narod nisu Židovi do te dobe niti konja poznavali No Salamon skupi te dobe 12.000 konjanika i 1400 bojnih kola. Židovi su pretežao kao, pastiri ,po opisu protivnika bili ipak dosta junački narod i već toliko mnogobrojni za dobe Davida i Salamooa, da im onaj malen jprostor, na koji se stegnuše, ne mogaše na dugo potrebna drva dati I u tom ^e predjelu bilo već izmedju 1000—1500 pr.. L dovoljno pustoši a ne prašuma to tim većma, ako si predstavimo, da su Židovi po običaju kao i svi drugi orientalni narodi podjarmljene u robstvu držali, a time su potrebe drva znatno poskočile. Šumskih propisa nisu ni zidovi imali Nu već god. 97.6.—722. pr. L razdvoje se Židovi u 2 kraljestva a babilonski kralj Nebukađnezar zarobi ih god. 588. pn I. i kašnje je silni perzijski kralj Cyrus Židovom opet dopustio, da se mogu u Kanaan vratiti (Nastavit ce se.) |