DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1891 str. 26     <-- 26 -->        PDF

— 314 —


Buiiiić da oni sve do jeseuskih povodnja u gorah ostaju, te riedko kući
dolaze — iznimno ako i u pianinab vode uiimanjka - priprave si udobno boravište,
koje nazivlju „stanom\ pod kojim se obično razumieva u dragom
smislu i faktieiso stan za pastire i ovce.


U predvečerje se muzu ovce, a dobiveno se tad mlieko na više načina
ndešava, kao na pr.: na skutu, žur, kiselo mlieko, sir i t. d.


Potonji t j . sir je najvažniji,


Žiir je neka vrst kisela mlieka, koji nastaje obično kod presije i produkcije
sira a tako zvana „skuta^ je proizvod polivene sirutke s mliekom, te su
uz poznatu palentu hrana ovčareva.
Pod jesen se vraća sa sirom kući, koji se onda na Rieci i okolišu kilo
po ^/2 —1 for. unovčuje.
Grobnički sir mogli bi sbog prilične srodnosti nazvati »hrvatskim ementhalerom".


Iz ta dva konkretna slučaja još jednom kažem, da narod — i to veći dio
— od mlieka živi, pa će od tud svaki razabrati, da je paša na golom Kršu,
pravi demon racionalnog gospodarenja, koji drugdje političko-ekohomičko stanje
obezbiedjuje, a na Grobniku znamenito diže, diže do visina, kojima se riedko
koji predjel Krša pohvaliti može.


PrikazaV tako u kratkih crtah quantitet i quaiitet obće paše i spomenuv
prije okolnost, da je ona najužat^niji neprijatelj racionalnog šumarenja, prelazim
u kratko na djelovanje pojedine životinje.


Velikim pritiskom iztisnute su pred par godina koze posve iz teritorija
Grobničkoga; te nam sbog toga preostaje glavnim neprijateljem rogata marva,
imenito krava, kuduć da volova malo imade, a u koliko ih ima, voli ih Grobničan
krmiti u štali, nego pasti.


Krava u goloj pustošini najradje navaljuje na ono malo nizkih stabalca,
a kad ova uništi, odpoceti će žderati manje grančice većega drveća, nu od kog
ipak najvoli vršiku.


Exempli gratia imao sam zgodu gledati, strahoviti taj način devastacije.
Krava, koju promatrah, došla do 10 godišnjeg oko 2 m= visokog grabrića. Baš
je bio krasan! Nu nesretni rogati stvor malo mari, izplazi jezik, pritegne vršiku,
odgrize ju — i grabra više nema.


Može se reći, da drvo na Krasu, koje nije preraslo 3 m. visine, može,
dapače mora uginuti od krave.
Prem njekoji opisuju ovcu kao užasniju neman, to sam izkusio, da u
Grobniku to ne obstoji.


Godine 1888. zabranio je kr. županijski nadšumar kraški predjel nazvan
„Kilavac" u svakom smislu i tu se u obće nije smio nitko približiti. — Velikim!
molbami podluimskih, jelenskih i podkilavačkih ovčara, nadalje uvidiv
prieku potrebu žiteijstva, koje poglavito o stoci živi, reducirana bje ta zabrana
tako, da je bilo doz.oljeno samo ovce pasti. - U roku od 2 godine pusti je
KiJavec ozelenio, osobito predjeli Lužaška i sredina samog Kilavca, Koji je