DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7/1891 str. 19 <-- 19 --> PDF |
Osvrt na Kras Grobnika. Piše kot. šumar Josip MajnarM. I Postanak I posljedice devastacije. Ako se osvruemo donjekle Da postanak krasa, a navlastito na oiidjeMije šumske prilike, to ee nas svaki, a i sam laik, shvatiti, daje sa jedva mjestimice tned zelenilom pomaljao, a Be kao sada jedan do drugoga naslagao. Kose i šljemeaa gorja bijahu šumom na daleko obrasteBa, jednoin riečju preUteča krasa bila je divna humska romantika, prašuma, koja si je svjetski glas »ticala. Nu promotriv napose đanašaje prilike krasa, monuno se složiti i & laikom, da su gorespomenuti odnošaji zbilja njekoc postajali, a za dokaz tomu svjedoče nam dovoljna ižkopiue iz zeinije pune razgraujena korenja. koje i dan danas podržaje životnu snagu na krasu. To korenje pak potiče od njckad sneižnih listača, koje su ovdje u najboljem svojem naponu bivale. Nećemo se ovdje upuštati u daljnja doka/sivanja šunisko-prirodoSfOvnih okolnostih, koje nalazimo na krasu,´ — možemo snuono, imajući sarno ona dva argumenta, porazpraviti, kako je ta krasna šuma devjistirana, odnosno kako je iz divnog Jelen-polja pusti i kršni Grobnik osvanuo. Pocimam s „devastacijom laika´-, pod kojom razumievam onu okolnost, da je u XIV. vieku šuma u upravi laitValh ruku bila, koji su svoje ne]i(´ii(:Do lošo šumarenje do pred malo dana širili, šutnarenje, kojeg je danas kri posHeaicon, uslieđ Česa je devastacija uhvatila korjcn, koji se danas drugom /adaćorn „šumara* izčupati mora, da iz tog korjena ne nikiu^, stablo, koje bi neoborivim biio t. j . krš i kamen svud i svuda. — Tim nehotičnim zlim šumarenjem stvoriše laici krš, — a taj njihov posao okrstih „devastacijom, laika´\ Nigdje nije j,obći laik" tako smion, nigdje i u nijednoj struci kao u šumarskoj struci, koja to na mjestih najmanje podnositi može, imenito ondje, gdje imade šuma značaj udružnog uživanja, kao su to šume kr^ke, gdje laiku nije bilo dovoljno samo devastirati, nego gotovo abgolutisti(:ki vladati sumom i onda, kad je laicizam s proprišta šumskog izbrisan bio — u XIX. vieku, kad je šumska struka u kolo dragih prosvietljenih stapiia — što markantno dokazuju lamentacije urbarnih šumara u Šumarskom listu, koji je tom gorkom činjenicom svake godine začinjen. Hrvatska šumska poviest u pečetku veli: „Kad se Hrvati naseii^e u današnju svoju postojbinu, bila je ona široko i daleko prepletena žilama žiniie. narav je tud u resu bila, narav je tud kraJjevala**. — ^Šuma je tada toliko bilo, da je onaj bio tim častniji, čim je više šuma knMo u svrhu drugih agrarnih kultura — polja, koja su od vajkada Hrvatom mezimčetom bila, dok se je ^uma odmah iz početka našim djedovom opastorčila´^´. |
ŠUMARSKI LIST 7/1891 str. 20 <-- 20 --> PDF |
~ ;108 Bezdvojbeno je, da tada šumara ni bih) aije, bolje rokav i)Uo ih^ je kika, ali ipak n prvom početku o šumarskom djelovanju, jer se lako riešif5e silnih šuma, te ih staviše n granice „godišnjeg etata", što oni veoma lalifco post:gnuše, dapače oni gospodarice intenzivnije, budući da našu sjemenicu lOO godina čekati treba, dok oni u par časaka survaše 100 godišnje drvo tako, da je njihovo „šumarenje" za malo dana kulminacija doseglo- Stvoriv tako umjerenu glavnicu i dobar etat, trebalo je ^šumara", trebalo je sada autoriteta, da sjeme šumske znanosti zasiju, što je žalibože prekasno učinjeno tako, da je na Kršu tekar danas iz zemlje probilo« Trebalo je šumara, ai ih nije bilo, —.Baština uživanja u razkošnoj mjeri prešla je od djeda na unuka, koji je naime u tolikoj mjeri vadio etat, koliko i njegov djed, naravno pređpostaviv to, da nauk nije znao, da je time i kapital načeo — on je početnik devastacije! Šumska glavnica do jučer neizcrpiva, začela se je nadalje trošiti imenito s dvijuh razloga: prvo radi umnažanja pučanstva, dakle radi veće potrebe, a drugo, radi prebrza razvoja komunikacionih sredstava, s osDbitom pripomenom, da se je tad i šumska tehnologija razvijati počela, naime onda upravo kada se je drvo iz primitivnog stanovišta začelo dizati u više sfere ukusa Lukulskih dvorova, s druge strane ažurnog Adrijatika. Komunikaciona sredstva, košto to politička ekonomija tvrdi, znamenita su sredstva za „kolanje dobara", a ja dodajem, da su ona n XIV. vieku (kao i danas) u šumarstvu temeljem kolanja — jerbo dok drugdje novac prvu ulogu u kolanju igra, istodobno gubi „kolotalnu vriednost u šumah", koje se exploatirati ne mogu. Da li je taj temelj šumske glavnice na putu tadanjim krašanom stajao? Nije. Nasuprot on je doprineo izcrpljenju glavnice i kamata samih, kojim je aritmetijsko-progresivnim redom gole glavine dizati počeo, odbacujući od sebe titan-hraste i vite jele u komunikacioni nczasitoi ponor — u Jadransko more. Kad bi more zalievalo obale, koje danas Kupa i Sava grle, ravna Slavonija i Hrvatska bile bi Kršom, istina Bog ne tako užasnim, jer -su droge geoložke formacije — al bi Kršom bile, jer tamošnji laici znahu toliko za taxaciju šuma, koliko i primorski, a ovdje i ondje bijahu trgovci u jednakoj mjeri nezasitni, koji na krv krvi svoje ne gledaju,´ znajući valjda da ne će oni ležati na prostirku, kog si napraviše, nego buduće generacije — današnji Kra- šani. Ovi momenti dakle u prvom redu odpočeše pjevati nađgrobnicfi današnjem Kršu. Obća historija označuje republiku Mletačku za ono doba kraljicom trgovine na Jadranskom moru, čemu samo-dodajem to, da je „signorija´na Riata« kraljevala u razko^ju, osobito monumentalnima zgradama i škverima. Kralj trgovine i kralj luxu8a, ujedinjen u jednoj osobi, morao je bezdvojbeno imati znamemti kapital, kojim je ođpočeo raditi, a taj kapital stranom preote stranom prekupi od lakoumnih prađjrdova na.5ifi (koju baštinu i đapašiiji Kra-šaiii od djedova naslieđiše), stvoriv tak() impozantne gradjeviao u gornjom Adnintikn, |
ŠUMARSKI LIST 7/1891 str. 21 <-- 21 --> PDF |
~ 309 — sjajni dokaz iutelektualoosti visoke aristokracije, al pođjeđno i vječni žig i sliku barbarstva i vaBđalizJiia. Porazpraviti tu to6kii ^ koja Je uz onu prvu temeljnu uništila današnje Krašaoe i obezbiedila stoLinam generacija materijalni obstanak, — držim su višniin; — ta mletačko barbarstvo već rugoui i u zviezđe grohote okovaše historici obći i oni šosBski specialni. I kad je mletački lav silami bio okovan i stisnut u uzke granice tek u prostorih od njekoliko koračaja od Sv. Marka i Rialta; kad je pritiskom uskočkih sokolova porušen po svih ovih strauah silnog Veneđiga, nastavljena je tekar devastacija i sad je rek bi kulminacijo dosegla. Prem je tadanji ^^istarski šumski zakonik" dobro shvatio tadanji užasni položaj, te dobro po2;imuo i predstavio si strahovitu budućnost generacija, ipak ne vidimo onog blagoslova i blagodati njegove, jer je Krš ostao Kršom, prem je on zaista strogo sudio šumskim štetočincem, a poglavito s toga, što je još šumska struka počivala u mrtvilu, a nauke njene bile su u početku dok se ne rodiše Hundeshageni^ Cotte, Pressleri i dr. — tako primitivne naravi, da su se tek po laicima razabirati mogle, a u našoj domovini i tada nepoznate, i to radi toga, jer je tad Hrvat bojak bio, dok je iza toga štita Njemac mogao roiroo kulturu širiti — inter arma Musae silent. Čitavi se položaj toga vremena jo^ povoljnim smatrati mora, budući da je gospodarstvo kraških urbarnih šuma ponajviše u rukuh velmoža stajalo, kojim su oni absolutistifki vladali; jer tadanji kmetovi ^služahu´^ zemaljskim gospohom", a usljeđ toga niesu smjeli dirati u šume tih „gospoiia\ pa ako to i u jednom smislu smjedoše, to ipak ue u smislu njim povoljna života i uživanja, voć samo toliko, koliko im je za život mižđao bilo. — Tim se jedinim načinom može tumaSiti i klasiticirati ova povoljoost, jer bi mače Kras, kad bi tada obstojaie okolnosti, koje obstoje danas — razumjeva se bez utieanja vlasti i uprave strukovnjaka, kojih u obće tada ni bilo nije — kud i kamo bio bi užasnijim, nego li de facto jest! Način toga gospodareDJa u šumah ima u povjesti Krša veoma osebujan položaj, to većma, što se kroz burne dobe srednjega vieka nepromienljivim uzdržao i udario onaj biljeg povoljnosti, koji malo prije opisah, čemu nam i obćenita povjest izobilje dokaza podaje, jer duboko zasjeca baš u tih mjestih u specijalnu šumsku, rek bi s njom se sdružuje, prem ne u materiji, ali prama; x,aTa au^´LGuv. Kad su se sredovječne oluje prilično utišale i kad je puknuo na polju, čovječaustva uovi viek, zače se sa svimi drugimi stvukami gibati iz primitivnog stanovišta i šumarska povjest. Prije nego na tu okolnost predjemo i iztaknemo, koliko je ona specialno u hrvatsku kršku poviest zasiecala, valja da obćenito predjemo i dokrajčiv uvjet zadnji, al najžalostniji u devastaciji grobničkog Krša, označimo historijski red kroii>>Iožkiro — krškoga užasa. |
ŠUMARSKI LIST 7/1891 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 310 — BurPiri^i (l´^^^STšt^su se shill pred malo decenija, razdielilo se kmetstvo od DodaničU^i vlasteoskog, udariv si time BOVU stasu samostalnosti Tu ima francezka revolncija eklatantni pr()totyp i defiriacij-i: bratstva, jednakosti i sloboH.? t. ]. :i siimskoj povjesti odpocela je segregacija Krša odigravati zadnju historičku ulo^^u ; dovrs^dvati užas devastacije, koja se tu nad sve vrhunce digla te nas pozvala, .´la Krš u staro stanje romanticizma i raaterijaliznaa smjestimo. Se^re^ac.ijo:^^j. Krša nastaje i njegova nova povjest, jer ona prijašnja t j. prije segregacije ima sredovječni karakter. Najveće i 2ađnje historičko zlo je to, da su urbarske šume odmah po se,^-/A-f.;acijl bez valjane uprave ostale, dospjev u ruke lakoumnih urbarijalaca, kcji upotricbiže zgodu, da se ne nadzirani i ravnopravni okoriste, niti najmanje ne misleći na buduće generacije, ni na rast krške devastacije. Tu doVjivu politička ekonomija za svoj materija! tri znamenita epitetona ornaAsa za: soeializaus, gnibežno gospodarstvo i princip specialiie partije o ,:Slobodi i rofastvu**: ^da nije ništa tako pogibeljno za razvoj čovjeSanstva, bilo to materijalno, bilo to duševno, kao nagli skok iz slobode u robstvo*. Krške urbarske šume, ostavljene po segregaciji bež uprave, zapečatiše i ostaviše ^adrsji žig uistoričke devastacije, s toga, jer su segregirane u XIX. viekii, u vieku prosvjetljenom. aSiajeklatantniji je dokaz gornjoj istini to, što su negdje izmed godina 1850—1868. žitelji sela Podhuma imištiH u njekoiiko noći ogromne hrastove šume Siljevica i Dugomjera, pa Je danas s malim iznimkama jedna polovica slababna nizka šumica, a drugu polovicu krije kamen do kamena, gdje se njekađ stoljetni ba^astovi zelenili. Prema tomu zaključit ću ovaj odsjek razprave: „Krš Grobnika ona je žalostna Sahara i ona pustoš, koja je poglavitim ´jzrokom siromaštva njegovog pučanstva , ali je i vrelo kukavna mu života, gdje inu vrije zadnji vrutak napitka, kukavnog napitka, ali bez kojega mogao nebi biti, ´- jasnije: on je ubogara Grobničanu ko slamka izgubljenom na moru, o kojoj se on hvata„ Skrha 31 se ona, propao je on. Mi taj kritički dogodjaj necekamo, ali mu. smiono u susret idemo, dok se možda novimi zakoni boriocem položaj Tie olakša, da njima smlave grdnu neman kukavna života. Zato je to ona „životna činjenica", koja se „životnom« smatrati mora; sii je i ona čirijenica, do koje puk malo drži, jer mu lebdi pred očima „statua in nuo azte^ majores eoram« - nesretno hrvatsko geslo: „tako su naši stari nuiiii, i)i.\ su svega dosta imali". Istina, da današnja generacija nemože i nesmije h principa posvud obviaaalog ego^xn:ia žrtvovati svoj bitak za.buduće generacije, ali mi)ra ipak toliko aatv aa nu krv od krvi ao pogine, da. si i sama današnjim radom svoje sjedine ,ros]:M:Ku. stripom DO ogorči, na što se misliti mora i držati na pameti Cy;: jvu ijiivmeau: „M-ae, teke], ufar siu.^ |
ŠUMARSKI LIST 7/1891 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 311 — Istina je, da jo clenienat imMvi tjžasno velik, (in jo (]´(scga,c iovku kuiminacije i da je mesravnjiv s (hugoin bjedom; — pa kako i ne hh kad ne ga mrviciLbranjevmeoeaJT)ičkibojak bije medhriginnzuhndućrumt i životom sadašnjim Prvu reprezentira oblast, a dragu u extremu narod, predstavljajući ujedno najgrozniju bjeđu i potrebu, jer gol krš podržaje, te zelen njegovu iz p svog života abstrahuje. Tu činjenicu porazpraviti ćerrio u dragome poglavju. 11. Djelovanje organičkih stvorova na devastaciju. Kad je goli Krš uslieđ spomenutih činjenica osvanuo, nastupiše š njim novi uzroci i strahote ogolećivanja. Ponajprije ćemo spomenut lakoumno uživanje pučanstva u .^uniskih imzužitcih, imenito uživanje kuša (salvia officinaiis) i ruja (rlius cottinus). Prvi se zgrtao u veiikili množinab poput stelje i rabio u svrhu stelarenja kod stoke iii je Grobničan u većoj množini izvo^:io u obližnju Rieku, gdje ga je u sličnu svrhu ili u ljekarni ili napokon kao mirisavo bilje prodao. Koje su dakle štetne posljedice zgrtanja kuša? Evo ih: a) čupanjem kuša izčupajo se iz zemlje i med njim naiazeće se mlado drvo hrastića, jaseni ća i grabrića; b) preostala stabalca ostala su nezaklonjena od užasne kršne žege te tako usahnula; c) timi načini podivljalo je na doJomitnih predjelih tlo. Isti štetni momenti nastaju kod ruja, samo s tom raziikortu da se ruj drugačije uživa. Njega rabe manje za stelju; većinom ga prosušena odnašaji; na Rieku, gdje ga u strojarnah kiio po 3—4 nove. prodavaju. Osim prekomjerna steljarenja 1 uživanja trava Grobuičan ne pozna drugog nuzožitka, jer je paša n kra.^kih predjelih pi^vi i glavni užitak. Mjestimice se može opaziti, da je jedino stelarenje i ništa drugo ubilo mnoge današnje branjevine na pr.: Briga, Gusina, Banjske dtago, za vrh Kilavac i t d. Budući da su nekoji krški predjeli vozu posve nepristupni ili koliko su i bili, to sirotinja nije imala volova, te jer su radi potonjeg razloga predjeli većini pučanstva 3\´2 ure udaljeni i visokom samom obrasli, nepristupni bili, seggnulo je pučanstvo za t. zv. kareti, na kojih može iz ubogih krških šumica (ako se tako zvati smiju?) znatniju množinu drva za gorivo voziti. To su dvokolica, slična onim poslužnika u gradovih, koje često vidimo. Preobilni export; karetima takodjcr je važan faktor kod devastacije Krša; spominjem ga nuzgredrio, prem znslužaje i veću pozornost, i to tim vi^e, Svenju tonm valja još doJati onu apatiju Grobničkog Krašana,, koju on prama svom Kršu goji. On se za to malimi iznimkami jako malo stara — ,.hoclie rnilli" to mu je princip; — a „quod cras meis" — devetnaesto k(do. |
ŠUMARSKI LIST 7/1891 str. 24 <-- 24 --> PDF |
« _ 2a njega je absurduna, a još većis ,,karetima^ poći po\uharje u veliku šumu — „fe se ben po zimi i u «brambah:^ nač«. Imade ili (Zoretići), da mu m možeš iz glave nikako izbiti njegve predsuđe; — prijaviš li ga, OB će iz tvrdokornosti dalje prkositi. Zabra^ismo im prelaz preko umjetnih knetura (Zalucki); uzalud, u roku od mjesec dana bilo 15 prijava, da su po zabrani marvu tjerali. Uzprkos tomu, ´što´ zna, da je zabrana od „županije na Riki", došla i da je učinio šumski prestupak, on će apelirati — „a da šumara ustraše", sabrat će novac, pa će k caru u Beč. ^ On -znade, da |država kulture izvadja i na pošumljenje troši, to ga peće, budući da se boji, da će, kad „naraste", sve „gospoda posvojati", a on porez od objekta plaćati. Naći ćeš med njima i takvih mudrijaša, koji će ti dokazati, da „brambi" paša ne škodi — za njega raste hrastić i onda, kad mu vrške marva poodgrize. Što će to reći ^^urbarno gospodarenje sa šumama** to mi ^urbarni šumari" Jako dobro znamo, a vam koji ne kušaste te „pilule", svjedoci »Šumarski list" pnk vas sve upozorujem na „urbarnu upravu na Kršu**. Perhorescirati Vesseljjevo mnienje, da mora na Kršu država upravu preuzeti te da ima.gojiti upravu ^urbarnu" znaci, da se je taj kapacitet prevario, 0 čem ja veoma dvojim, O tom ću još govoriti u drugom poglavju. Niti Cerber u Hadu, .ne označuje tako „Had^´, kao što paša^grobnički-^ Krš. Prije nego na nju specialno pređjem, reći ću za to, da se uzmogne paša u pravoj slici pokazati sliedeće, jer su devastacijom naši predji ostavili unučadi glavnicu sastojeća od mogila kamenja, morala je ta za svoj ^ život posegnuti za onim malim zelenilom med kamenjem, morala je segnuti za pašom — dakle za intenzivnijim stočarstvom. Uzev u obzir, da se je puk Grobnički u toj Sahari. vanređno pomnožao, jer jer je za vrieme, dok nije bilo željeznice, nalazio obilne zasluge u susjednoj Eieci — dakle bez stranih opasnih konkurenta, te temeljem toga rapidno brojem rastao, usljed česa je veća potrieba nastajala; uzev u obzir, da se je-u najnovije vrieme-željeznica otvorila, te u´brzu ruku Grobničana smlavila, kog se je broj znatno povisio, nastala je i´veća nužda, — našao je naime konkurenta;´ kad ipak nadje spas — u paši. Tomu je razlog taj, što se na Rieci jako mnogo mlieka konsumira, a izvor mu je jedino u Grobniku i u Krasici, pače narod, nalazeći se u, materijalnoj nevolji, u ;velike trguje s mliekom, a to mu danas najveću privredu daje," Trgovati mliekom u velike nije moguće, ako nije na Krša izdašne paše. U ostalom neka brojke, dokažu. Po dosta točnom zadnjem´ popisu imade Grobništiaa 1500 komada rogate i 4500 "komada sitne marve. Odtud ćemo dobiti sljedeće stastičke podatke: ^ Teritorij kotarske šumarije „Grobnik« pristupan paši odgovara od prilike površini od 26.000 kat. rali. |
ŠUMARSKI LIST 7/1891 str. 25 <-- 25 --> PDF |
--313 ~ ´ . Broj žiteljstva-´pomnažao se je od´zadnjeg po´pisa do danas od 6200 na 7500´ ljudi. , Iz svega slieđi: . a) da Ba 5. kat. rali dolazi 3 komada pasiide stoke. Uzmimo da paša traje 7 mjeseci, to Ba 5´ kat. rali dolazi 7 X 30 X 3 =--630 komada marve za godinu dana odnosno na 1 ral dolazi 126 komada stoke. Jer je pak V* nkupne stoke rogata, a ^/4 sitna marva, to odtud proizlazi, da na jednu ral dolazi 31 komad rogate i 93 komada sitne marve. . - Posvemašnjega Krša t j . koji nije ni sličan šumi, ima nkupno 7269 kat. rali; od kojih je težkom mekom od paše zabranjeno 700 rali, odnosno preostaje slobodno za pašu 6569 kat. rali, od kojih se 3500 rali suviše uživa; a može se još računati, da imade površina od 1000 rali, gdje se paša umjerenije uživa.. Dakle od 6500 rali krša (okruglom broju) užira se 70´^o pašom! Uzev u obzir odsutno žiteljstvo, činovničtvo i dr, to dolazi na svaku dušu 1 komad marve. b) prosječno se računa, da 1 krava na Kršu 6 litara mlieka dnevice daje, dakle: 1500x6 = 9000 litara dnevice sva rogata marva. 1 Tri ovce daju dnevice 1 litru ili: 4500 X -=150 0 litara daje dnevice 3 sva sitna marva/ ´ ´ Godimice dakle daje rogata marva: 9000 X 365.= 3,095.000 litara mlieka, a sitna marva 1500 X 365 =´ 615.500 litara. Uzmimo, da se za domaću porabu konsumirana godinu 1,095.000 litara, to za trgovinu s Riekom preostaje 2,000.000 litara. Prodajna´ vriednost litre Je obično 10 novč., odnosno puk Grobnički crpi iz Rieke za mlieko na godinu 200.000 for, . Secimo da imade 1000 obitelji, to svaka dobiva godišnji dohodak u iznosu od 200 for. c) sliedi: da ono 4500 kat rali paši pristupnog kukavnog Krša daje godišnju rentu od 200=000 for. odnosno 1 kat. ral 45 for. Da pak i narod silno oskudieva, razlog je taj, što spomenutu množinu stoke većinom posjeduju imućniji, đočim na siromašniju obitelj dolazi tek 1 najviše 2 komada blaga. Pisac ovih redaka poznaje obitelj, koja crpi od mljekarije godišnjih 1000 for.,^ a više njih, koji crpe 600. 700. 500. i,t. d. for., a to je značajno za „Krš i Krašane". Vrieđno je razmotriti voćarstvo i produkciju sira. U rano proljeće opazit ćeš, kako po jedan, dva kad i više pastira gone čitava stada, gdje kad po 800 ovaca put visokih Grobničkih subalpinskih šuma. To oni´ čine zato, jer užasna-ljetna .žega po njihovom „kamen-polju´´ ovcam osobita škodi; a pod sjenama 100 ljetnih bukava, u hladnom^ divnom,. gorštačkomu zraku i u obilatoj paši ovce zaamenito napreduju. |
ŠUMARSKI LIST 7/1891 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 314 — Buiiiić da oni sve do jeseuskih povodnja u gorah ostaju, te riedko kući dolaze — iznimno ako i u pianinab vode uiimanjka - priprave si udobno boravište, koje nazivlju „stanom\ pod kojim se obično razumieva u dragom smislu i faktieiso stan za pastire i ovce. U predvečerje se muzu ovce, a dobiveno se tad mlieko na više načina ndešava, kao na pr.: na skutu, žur, kiselo mlieko, sir i t. d. Potonji t j . sir je najvažniji, Žiir je neka vrst kisela mlieka, koji nastaje obično kod presije i produkcije sira a tako zvana „skuta^ je proizvod polivene sirutke s mliekom, te su uz poznatu palentu hrana ovčareva. Pod jesen se vraća sa sirom kući, koji se onda na Rieci i okolišu kilo po ^/2 —1 for. unovčuje. Grobnički sir mogli bi sbog prilične srodnosti nazvati »hrvatskim ementhalerom". Iz ta dva konkretna slučaja još jednom kažem, da narod — i to veći dio — od mlieka živi, pa će od tud svaki razabrati, da je paša na golom Kršu, pravi demon racionalnog gospodarenja, koji drugdje političko-ekohomičko stanje obezbiedjuje, a na Grobniku znamenito diže, diže do visina, kojima se riedko koji predjel Krša pohvaliti može. PrikazaV tako u kratkih crtah quantitet i quaiitet obće paše i spomenuv prije okolnost, da je ona najužat^niji neprijatelj racionalnog šumarenja, prelazim u kratko na djelovanje pojedine životinje. Velikim pritiskom iztisnute su pred par godina koze posve iz teritorija Grobničkoga; te nam sbog toga preostaje glavnim neprijateljem rogata marva, imenito krava, kuduć da volova malo imade, a u koliko ih ima, voli ih Grobničan krmiti u štali, nego pasti. Krava u goloj pustošini najradje navaljuje na ono malo nizkih stabalca, a kad ova uništi, odpoceti će žderati manje grančice većega drveća, nu od kog ipak najvoli vršiku. Exempli gratia imao sam zgodu gledati, strahoviti taj način devastacije. Krava, koju promatrah, došla do 10 godišnjeg oko 2 m= visokog grabrića. Baš je bio krasan! Nu nesretni rogati stvor malo mari, izplazi jezik, pritegne vršiku, odgrize ju — i grabra više nema. Može se reći, da drvo na Krasu, koje nije preraslo 3 m. visine, može, dapače mora uginuti od krave. Prem njekoji opisuju ovcu kao užasniju neman, to sam izkusio, da u Grobniku to ne obstoji. Godine 1888. zabranio je kr. županijski nadšumar kraški predjel nazvan „Kilavac" u svakom smislu i tu se u obće nije smio nitko približiti. — Velikim! molbami podluimskih, jelenskih i podkilavačkih ovčara, nadalje uvidiv prieku potrebu žiteijstva, koje poglavito o stoci živi, reducirana bje ta zabrana tako, da je bilo doz.oljeno samo ovce pasti. - U roku od 2 godine pusti je KiJavec ozelenio, osobito predjeli Lužaška i sredina samog Kilavca, Koji je |
ŠUMARSKI LIST 7/1891 str. 27 <-- 27 --> PDF |
" 315 — dakle đemoo devastacije prije zabrane bio? — Rogata marvU; "k^ja ćira odstranjena, sve se počelo dizat i veselo uspievatio Svakako se ne smije cdtud izvadjati, da ovca ne škodi, ali se može konstatovati, da je njena šteta prama onoj od krave kao 5;L Od ovce je stabitć sjeguran, ako je prerastao 80 cmt Ona malo brsti vršike, ali više brsti pokrajne grančice. Osim ovce i krave nema danas druge domaće životinje, koja bi pašom na grobnički Krš navaljivala Smiono mogu reći, da se pašom polovica godišnjeg prirasta gubi, a na pojedinih je predjelih jedina ona otvorila grob Kršu. Zašto specialno ovca pun-^ manje od ostalib životinja škodi, obrazložiti ću u IV. poglavju. Prekomjerna sječnja isto tako užasni je neprijatelj Krša, kao i paša. — Radošću se ipak može u najnovije vrieme konstatovati, da sječnja prilično malakše, na čemu se ima zahvaliti revnim lugarom. Prekomjerna sječnja i paša, te gubitak kamata tih kapitala razlogom je, da se po segregaciji za Krš grobnički do jučer učinilo nije ništa, — Namicanje novih kapitala, — zabrana, — ne stoji danas u nikakovom razmjeru sa bivšim obstojnostima. Mi možemo mirne duše reći, da smo sa baštinjenom nemani — s Kršom, tek ovog decenija (1884„ —1891.) počeli ljudski gospodariti, te o propalih gornjih kapitalih možemo samo sanjati, a nam.aknuti ih za razdoblje, za koje su propali, značilo bi kod postojećih okolnostih „Urbara" Ijevati s Danaidami vodu u posadu, koja dna nema. Zato i đokazah, da do danas po segregaciji učinjeno nije za Grobnički Krš — ništa, Izkazi odkrivenih šumskih šteta izgledaju ovako: U godini, slučajeva: U godini, slučajeva: 1873. 162 1882. 300 1874. 270 1883. 335 1875. 312 1884. 233 1876. 132 1885. 187 1877. 127 1886. 148 1878. 279 1887. 116 1879. 321 1888. 97 1880. 373 1889. 177 1881. 366 1890. 137 Po bivšem neuredjenom gospodarstvu, u pomanjkanju lugarskog osoblja, te po izkustvu u malo vremena stečenom, može se računati godišnjih neodkrivenih šteta do 100 slučajeva, — Prama tomu bi redom bilo slučajeva od godine 1873.-1890.: 262, 370, 412, 232, 227, 379, 421, 473, 466, 400, 435, 333, 287, 248, 216, 197, 277, 237, odnosno popriečno svake godine 345 slučajeva. Popriečno se može računati odšteta za 200 slučajeva sa 450 for. odnosno za 345 slučajeva 800 for. — Uzmimo, da ipak, kad bi bilo više i boljeg lugarskog osoblja 50 slučajeva godišnjih odpadd, da ib je lOO neu´jerivlh, to bi |
ŠUMARSKI LIST 7/1891 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 316 — još uviek godišnjih"Tlšt^™utjerauo moralo biti 575 for> odBOSBO do d^Bas: 475 X 17-= 7075 for. odnosno, kod bi bila ta glavnica uz kamate od´4o/o miožeudj predstavljala bi i^EOS od Sn^~^~-~ kod oas ´ U"Up´ g,^il^iLOfiziil^iZMi-^"-^^^~~ 1)_^3^^^^-,^^^ : . ^´ "^^ 0*04 0 04 , A jer zapisnici kažu da činovnici „ne mogu" (?) ni 30^0 utjerati, pa prem smo im u premisi´ 100 slučajeva ostavili kao neutjerive, ipak ćemo iwili 30^/o odbiti, pa ćemo uvidjeti, da je radi ^^^neutjerivosti´^ (?) izgubljeno: ´ X:13-196 = 30: 100 —i j\X-13195 ^^-=3958 for. ,50 noY& .odnosno izgnbismo radi „neutjerivosti" 9236 for. 50 nove., koja bi svota danas (kad bi ju bili utjerali) sa 47o doniela godišnje kamate u iznosu od 370 for., za koju svotu uz .tekuće godišnje odštete šum. kvarova — recimo samo za 50 for.j ukupno 420 for,, mogla bi siromašna obeina Grobnik na sve viekova uzdržavati đvaobćinska lugara! ´ Mje li to ´^devastacija sjeSe" — recte ^devastacija iaika% kojim atributa dati ne ću, jer ga čitalac već s^m. pogađja. ´ Ja sam po izkustvu uzeo dosta neznatnu tangentu, uzev n obzir strahovite đogodjaje odmah po segregaciji, te one od danas, dok nisu poprimljena onadrakoaična sredstva, kojima uvađjamo „razumno šuinarenje^. ´ / ´ " , Za njekog nadlugara Švoba, koji je ovdje pred 10 godina upravljao sumarni, pripovjedaju mi očevidci, da najboljom voljom nije mogao na put stati štetočincem — osobito ne noćnim konstrabantom, U ostalom promotrimo te ^ kori trabante" i njihovu svrhu. Čovjek, koji ne pozna grobničkog Krašana, mislit de,´da veliki.dio onih čini štetu od nužde, prije nego za što drugo. Na to ne obstoji. Njemu je za gorivo manje više lako, on, a osobito onaj u´ Podhumu, više krade po -branjevini za trgovinu u Rieku i Bakar= (Rieka je l sat, a Bakar. iV´s sata od sjedišta kot. Šumarije Grobnik u Čavlih udaljen). ´ Po više noći- hara on u branjevinah. Kad je drva dovoljno nakrao, izdjelat će ih u liepe cjepanice, valjano prosušit; pa kad prvom zgodom odbije polnoći kreće svjetiljkom put Rieke drhčućega srca, neprestano se obziruć: „nije li gdje lugar?´´ ´ Kontrabaat, koga nose većinom stare bake i žene, riedko djevojke i muž karei, iznose od prilike 0-25 m´^ tjesno naslaganih stablića, izradjenih u cjepanice Po, padajućoj i za hridinama vigajućoj se cesti liepo možeš od zdola u u zasjedi´ motriti s vrhova se priMižujuću četicu. Najednom zamakB-e svjetlo za pećinu, pa se opet pomoli, dok ti na koncu ne dodje rek bi u naručaj. ~ Što onda sliedi, to se već razumije. Tim „kontrabantom" staio se na put tek u najnovije vrleme. U početku (po, segregaciji), dok je bilo šumsko-čuvarsko osoblje malobrojno (nije ga ni |
ŠUMARSKI LIST 7/1891 str. 29 <-- 29 --> PDF |
^-^ SI7 ^ daeas dostu), te koje bijaše za iu^Tirsku slnžhu vjeSto, kano maćak bubnju, spominju se noćni kontrabanti n% prTuru injoafu i kuvi Kajstr.daiji elcia-^riit devastacije GrobDičkoga Krša. Tu si steko^^e lovor™ ^jence žifelji sela Podliuina. U prijašnja vremena bilo je kootrabanta svaku uoć, a nosilo je po 3—20 bremena. Dok je Podhuoi o OBO vriemo y//A\iir\ devastiralo se na ovaj Bacio: Oko 10 ure aoću pošlo je do 20 žena u ,5braujeyiiiu" noseć svaka po „breme^\ pa put Rieke, Bilo je dakako straba ed lugara, nu da se i tom ^^zlu* izmače, obično ođabraše jednu, na koju je već kocka kao na ^vorpostu" pala; ova je morala naprvo, prošla sretno ili dopala u šake. Kad je lugar slisčajno prvu ugrabio, ta je imala podciknut, a lia taj pokrik iniale su druge bremena pobaeati, pa put pod noge. Uhvaćena žeDa tajila je svoje družice. U najnovije vrieme ogušismo taj ,,život Podhumaca" te su daoas kontra banti biele vrane. Koja je svrha koiitrabantu ? Breme valjana drva proda se na Rieci 60—80 novh´, a loša 30—40 DOVC. Za taj novac nabavio si je Podhumac malo kukuruzne melje, malo „kafe". Bez palente i kafe oe može OB đa živi, on si ju bremenom, ako nije drugačije moguće, namakne. U obće se može reći, đa je Grrobničanu palenta jedina hranaj a kava pravom nasladom. OD ponese bi´eme na Rieku, tu ga unovči, pa hajd onda u tvornicu, u kojoj radi; pa kad kući dodje s novcem u ^kaselu" — Tim se načinom može labko protumačiti, kako je moogi Grobnifan, osobito pak Podhumac u kratkom razdobju stekao imetak na uštrb budućih generacija i racionalnog šumarenja. — Četiri su ipak momenta, koji opravdavaju moje nazore a ti su: a) da je devastacija bila najužasnija po segregaciji i b) "da se do jučer za Krš učinilo nije ništa. Na devastaciju šuma uplivalo je ubitačno: a) uživanje onih kraških predjela, koje se t zv. „Gmajnama" smatrahu; b) čupanje korienja; c) predjeli paši uviek izvrgnuti i d) pretjerano i laičko uživanje branjevina kod paienja vapnenica. Ja ću ta 4 momenta komentirati, kako sliedi: Ad a) Mnoge i to velikom većinom krševitije predjele proglasiše još prije segregacije .^^Gmajnami^, pod kojima se razumieva takvo zemljište, na kojemu je slobodno svakomu, u svako doba i uviek uživati ondje nalazeće se šumske proizvode — „Ginajnarn^´ moglo bi se definirati i ono zemljište, koje je jurve doseglo vrhunac devastacije. Ežtkove su zloporabe odatle nastale ? Kakva li komunizma i grabežna gospodarenja?´Ta je zadnja osobito važna. Kad je lugar naišao na štetčinca na cesti, pa ga upitao: odkuđa: ^Iz Gmajne". Na taj ga je odgovor morao propustiti, prem je drvo iz branjevine |
ŠUMARSKI LIST 7/1891 str. 30 <-- 30 --> PDF |
- 318 — bilo, jer potonje dokazati mogao nije. Pod piaštoni nesretne već same po sebi pgmajne" inoradoše trpit i „branjevine^ Rieč „gmajna" u Kršu znači sva ona zla, boja politička ekonomija po gledom m budućnost naroda đesavoira, perhorescira, neđopašta, zabacuje, da pače bori se proti Bjima. Reći će mi tko, da sam pretjerao, kad nedopuštam narodu gmajne. Ali toiRu nije tako. Ja cisam neprijatelj gmajaaiB, ali nisam za to, da jili bude 40´0 od ukupne površine i da od preostalih 607« branjevina obterećeno bude do ´/4 raznioiipovlastmi, kao n, pr, stelarenjem, pašom sitne marve, drvarenjem i t đ, Ad b) Ta točka netreba komentara. Ja ću ju komparacijom razjasniti. Odseci čovjeku glavu, prestaje živiti. Tako je i ovdje, a to tim više, što se taj „crimen" počinjava u šumab iistaća, kojih do 98V. imade, budući znamo, da je takva šteta neznatna u šumah četinjavih, ali velika u šamah Iistaća. Ta na Kršu, „životna snaga* sve je uzđanje naše, Sbog čupanja korienja ogoliše sliedeći predjeli: Hum pod Čapljom, Zaetraža, Va Banjskih draga, Cernički, Rebre i skoro sva brda s lieve strane ceste od Buzdohnja do Orehovice — ukupno od prilike 8% svega Grobničkoga Krša, Ad c) Ni za ovo ne treba komentara. Predjel, koji je kroz decenija uviek paši izvržen, mora da ugine; pa kako ne će: Odgrizi vrh ili cielu stabliku danas, do sutra potjera novi, učini tako drugi put, eto opet istog zla, dok na koncu stablika posve ne ugine. Tako su devastirani predjeli: Dubina, Noviji, Siljevice i Rupičana — od prilike 350 kat. rali! Tomu imade donjekie lieka, o čem u dragom pogiavju, Ad d) Palenje vapnenica od vajkad je u običaju u Grobništini. Dok su gospodarili odbornici (pred 15 od prilike godina) to su vapnenic.e u velike palili. Na žalost naučilo nas je izkustvo, da se je to činilo ponajviše ondje? gdje je Krš najstrašniji n. pr. u Banjskih dragah, Čelinom Siljevicah i t. đ. Predjeli, koji usljed palenja vapnenica ogoliše, zapremaju po prilici površinu od 200 kat. rali. Spomena je vriedno, da je zemljište, na kojemu su se do sad vapaenice palile, posve okršilo i podivljalo, pa se može reći, da kao što trava tamo ne raste, gdje je Tarsko zagazilo kopito, tako ni hrastić u Grobniku, gdje su vapnenice patili. Da li je onda čudo, da se tek gdjegdje pomalja četica 100 godišnjeg drveća u moru kamenja? Što ne ugrabi lakoumoost mletačka, to učiniše domaći sinovi! Svakako onaj, koji pojmi domaću i prekomorsku indolenciju, začudit će se, kako je ta majušna drobtinica još eiela preostala i zašto se privatni posjedu zelene lOO Ijetnimi hrastovi, a zašto je „comun" (tako zovu obćinsko dobro) tako podivljao? Prije nego razjasnim, spomenut ću, da se ta četica 100 ljetnih hrastova, ta oaza u grdnoj Grobničkoj pustari po narodu .stajom*^ ntizivlje. --^ Tim spomenkom nedvojbeno će čitalac znati, zašto su te oa^e, - naime za to, da pasući |
ŠUMARSKI LIST 7/1891 str. 31 <-- 31 --> PDF |
-- 319 -~~ stoku od ljetne žege svojiml.krošnjami brani odnosno, da niarvi stvori »naravnu staju". Samo dvie staje imadii drugu svrhu t. j . da obližnja sela od strahovite bure brane. U kategoriju prvih staja brojimo predjele: Glogovo, Dašnje, LjublSir*e, Visoki, dio Brguđca, a u drugu pako Hum, koji štiti od bure pod njim ležeći Podhum i Lukovište Kikovicu. Te nas staje nehotice sjećaju na krasnu prošlost kraških šuma. te punim pravom zaslužuju, da ih nazovemo »monumentom sjajne prošlosti´-. Konačno u devastaciji sa sječnjom možemo spomenuti jednu, koja je posve posebne naravi, a to je uništenje kraškog predjela „Dubine". To je predjel, koji je sa svih strana zatvoren planinami, a leži sred glasovitog grobničkog kamenitog polja. — Taj je predjel najužasnije uništen, a grdno se i danas ništi, pa su tek sad pripravljena potrebita sredsta, da se spasi. — Tu je Ba površini oko 20 rali bila od prilike 80 godišnja hrastova šuma, kojoj danas nalazimo tragova u izbojcih 20 cmt. visokog, kržljavog hrastića^ kog uništuje u rastenju zloglasna paša a đonjekle i bura. Popunjujući konačno ovaj dio razprave obazrieti ću se u kratko na steljarenje. Rekoh na dotičnom mjestu, da je stelarenje kao pogubno krškom gospospodarenju imenito sakupljenje Rhusa i Salviae. Nii u obće steljanenje u tih krajevih pogubno je za svako razborito šumarenje, jer se sgrtanjem suhoga lišća oduzimlje rodna snaga tla, a ono malo gnojiva od pasuće stoke neima bez stelje onog djelovanja, koje je Ije potrebito za plodnost tla. — Eeći ću u kratko: „ako u Slavoniji s plodnim humusoiS ..ipak vape za steljom, mi po gotovo moramo još više jadikovati, buduć srtio samim golim kamenom okruženi. Zaključujuć ovaj´ odsjek razprave, reći ćemo, da od organs] a) ljudi i b) životinje u zajedničkom djelovanju naime: paša, stelarenje, kontrabanti, sjeLa, raznim načinom exporta, čupanje korienja, palenje vapnenica, neracionalno uživanje gmajna i pašnjaka, nehajstvo pučanstva, siromaštvo pučanstva, posvemašnja devastacija pojedinih predjela, bilo to sječnjom ili pašom, kraško urbarsko gospodarenje odmah po segregaciji, te ono što mimogred napomenuh u prvom odsjeku ove razprave. IH, Elementi kUme i geoložke tvorbe. Prirodne elemente, djeiujuće na devastaciju Grobnika^ razvrstati ću u a) vodene pojave, b) snšu, c) buru, d) tlo i položaj. Ad a) Tradicija u grobničkom puku, da je današnje polje njekad jezerom |
ŠUMARSKI LIST 7/1891 str. 32 <-- 32 --> PDF |
,— 320— . bilo, kojega seje "rasiiia nalazila uzduž frhova´"„Huma´^ imLi geoMkili4\ydro ložkih´podloga, feoje tu činjenicu potvrđjuju, aza oas <^e biti´dosta ročeno, ako rečem, da Je današnje polje većinom posuto oblim kameiijemj što najjasnije do kazuje, đa je zbilja ta jezero bilo, Spominjajući tradicije jezera, reći "ću niiz grediiOj da-imade još više takovih tradicija, a osebujna je navlastito" ona, koja tvrdi, đa je današnja´ Pde&ina, koja Istru od Hrvatske djeli, imala prije; svoj tok i-preko Grobničkoga polja prema Krasici^ a odatle pak uticala u´ more. Dokaza za tu tradicija neimamo, a, mene kao šumara na´ ovoui mjestu ´baš-to nezanima. Dosta je,, da pitam: „kako vode Grobničkom krgu škode?" Najglavnije njihovo djelovanje kod devastacije jest to, da voda ođplavljuje plodnu zemlju sa strmina u-doline, usljed česa brda posve ogole. To se osobito opaža u onih predjelih, koji su neobrašteEi, ali ipak dosta bogati na plođaoj zemlji. To odplavljivaBJe biva na dvojaki način, naime tekućima ponornicama ili bnjicaina, koje postaju od otopina sniega ili plaMh kiša. ´ . .. Medju pomenute ponornice spadaju Čičavka, pod Kamenjakom, Zala nad Podkilavcem, Lužka nad Zoretići i Lužac u Kilavcu. , . . Corpus delicti tih ponornica u dolinah,-te golih vrbovah daju-nam najekiatantniji dokaz gornjoj istini. Česte pozebe te na viših predjelih jaki mrazovi znatno djelojti na nazadak kraškog bilja, a prvi osobito u unijetnih kulturah; ad b) Suša nedieijuje toli žestoko na vegetaciju, kako bi se to na prvi mah pričinilo. Ona veću štetu ipak nanaša samo umjetnim nasadom, biljevištem. 1 travam. Kod pošumljivanja uvjek je važno znati to, da li je predjel i u koliko suncu izvržen, pa to osobito vriedi kod tla, 6iste vapnena formacije. Na brusilovcu manje djeluje sunce nego na prije´spomenutom tlu. Značajno je^ da^ je dugotrajna suša godine 1890, počinila više kvara na viso6inah„^ nego u nizinah. K prvoj stavci (formacijam) navadjam za comparaciju brusilovati Zaiucki u Grobniku i vapneni Gubitnik u Hreljmu, a k drugoj (suši) dolinu-Čičava a nizini i vrh Sviba u visini. . Ovdje obstojeća: „Prima piova de-agosto, refresca mar e bosec^" je značajna, to´jest do kolovoza djeluje vaaredna suša, koja tek onda prestaje djelovati, kad pade prva kiša u kolovozu; ad.e) Medju.najveće neprijatelje proti zagajivanju spada nedvojbeno hura. 0 njoj se može reći, da najviše škodi predjelom, koji se u neposrednoj blizini -Grobničkog polja nalaze, nadalje onim, koji se uzduš Lujzinske ceste stero. Drveće izloženo buri ne kržlja toli fizično, koliko materijalno.´ Bura ruši i izkorenjuje starija stabla; ođnaža ođ suše postalu sipku zemlju sa strmina u doline te škodi prirastu, a još više rastenju drveća. , Najviše trpe od bure oni predjeli, koji su na strminah, te oni/koji ^obrastoše nizkim drvećem, izmješanim mjestimice sa starijimi stabli. Bura se kao prirodni elemenat može smatrati najužasnijim i prvim neprijateljem pošumljivanja. |
ŠUMARSKI LIST 7/1891 str. 33 <-- 33 --> PDF |
— 321 — Ako bjesni u maiih nasadih, onda De škodi izkorenjivanjem stabalca, nego saoK) titn, što ti nasadi po 10 godina niti mogu rasti, niti priraštaja. Najraauje trpe od bure sitnogorice, TiavListito one, koje rasta u gustom sklopu i ako su premašile visiim oko 4 Kietra, dakako na prilif^ao obsežnom tlu. Umjetni nasadi uz Lujziariu u t. z\\ pKosova´% koji sastoje od bora, te kojimi su upravljali nadšumari Boacek i Broaig. stari od prilike U. godina, doscgo^e visinu od 35—40 ciitm. Boridi pako, zasadjeni u Zalučkom, te zasadjeni pod upravom sadanjeg kr. žup. aadšurnara od prilike 3—4 godine, dosegoše visinu od 30—40 cnmt. Mora se pako znati, đa su bori u Kosovu izvrženi silovitoj buri, dočim su Zalucki prilično zaklonjeni. ^ Osim toga bura naopako dieluje i tim, što ona nilada stabalca kod panjeva iskrivljuje. Žalibože moramo konstatovati, da se to vidi koli u Zalučkom, toli u Kosovu. Kod prirodno uzgojenili predjela, koji uzrastosc u gustom sklopu, nedieluje bura ubitačno. Od bure na rastu i prirastu i na grbavosti stabalca postrađaše predjeli: Borovica, Noviji, Orist, Žirenj, Zakameni, Vrh Strani i Kosovo, a napose na grbavosti Zalučke kulture. Napokon o djelovanju bure evo još nješto. Jakost bure može se po praktičnom vjetromjeru označiti sa 6—7. Ona prema okolnosti ruši krovove i velika stabla. To opažamo u mjestih Podhumu i Podkilavcu, koji svoje krovove jakitni uzeti vežu, U kratko se može reći; da ako u Trstu radja, a na Rieci marida (t. j . ženi), onda na kršnom Grobničkom polju piruje. Bura je dakle najveći neprijatelj kršu i racionalnom šumarenju. Ona donaša silne studeni, baca i ruši, što joj na put stane. Završujuć tim ove tri točke, još ću se u kratko svrnuti na snagu tih upliva. Kod vodenih pojava opazit ćemo najveću silu kod nabujalih ponornica od kiše, U jeseni digne se ta sila do te visine, da se veliki dio G-robnickog polja napuni vodurinom, po kojoj bi mogli parobrodi ploviti. Koliko ta ,vodurina" odnosi plodna tla, suvišno bi bilo spominjati. U ljeti su ponornice bez osobita djelovanja, proljećem (travanj i ožujak) deru jače, a zimi i pod konac jeseni najjače. Medju najgore nabujale ponornice spadaju Čičavka { Sušica. Toplota, koja rađja sušu, najžešća je u lipnju, srpnju te sve do prve kiše u kolovozu, a dosiže 30—37 stupnjeva C. Za buru možemo označiti slieđeće mjere: proljeće 2 - 4, ljeto 2—3, jesen 6—7, zima 7—8, gdjekad i 9. Prije nego šio ću progovoriti o škodljivosti bure >:a prirast i na rastenje valja uvjek kod proučavanja jediiog od jur navedenog zla in?.ati na umu još i ona druga dva zla, koja buri pripisujemo, buduć su medjusobno uzko spojena, prem svaka svoju devastantnu ulogu igra. Dogodice kazao sam već, da užas Grobničkog i Krša ništa tako ne uveiičuje i do strahote diže, kao što žalostna njegova formacija, naime: fonuacija 2i |
ŠUMARSKI LIST 7/1891 str. 34 <-- 34 --> PDF |
322 kreduog i dolomitnog vapnenca, koji vapnenac pravi karakter Grobnika podaje stoga, što Je takav vapnenac težko mtvoriv .i što ^ga ispiru kzše i što s Bjega bura odnaša OBO^ malo zemlje, što je još gdjekud ima. Takvi djelovi težko´ da će se labkini i sigurnim naćinom pošumiti; oni bo´ištu puno i puno materijalmli .sredstava, koji Eam manjkaju. Nestašicom tih sredstva ostati će taj predjel vjeSnom" Saharom/iK-izbrisivim monumentom bar´barizma prošlih stoljeća. Ponajviše i glavne sastojine Grobničkog Krša jesu trijade vapnenih vitra, eocena i numulita a manje od ktednih tvorba. fe obćih nauka, koli prirodnih, toli onih šumskih, koje o pošumljenjii Krša uče 2namo; ^ da na krednom vapnencu šume najsporije rastu; b) da je pošumljenje u obće vanređno skupo i težko; c) da na dosad nepošumljenih predjelih otegoćuje pošumljenje i vegetaciju zrafioi i vodeni pojavi; d) da se vapnenac ne troši uvjek, dapaže riedko u plodnu zemlju, nego u pjeskulju, koja nikad pravim plodom nerodi, teladi toga čisto vapnene predjele nikad pošumiti moguće nije, osim oanašanjem zemlje i s tim skopčanimi neizmjernimi troškovi i žrtvami^ te konačno e) da su vapneni predjeli jako suši, izvrgnuti, a tim veoma otegoćuju va~ Ijano pošumljivanje. U strmih položajih najgorji su predjeli oni, koji su kiši i buri izvrženi, a od ovih imenito oni, koji spadaju strogo u vapnena formacije. Takove strmine moraju po gotovo podivljat!. Žalošću moram konstatovati, da´imadeu Grobništini od vapneno-dolomitnih i krednih tvorba već oko V4 koje su pođavljale, isto tako da imade najviše strmih predjela, koji od vode a navlastito od bure trpe. Od bure strada \´ty od ukupnog povrsja,´ nu srećom to je takova površina koja je već od vapnenca a stranom po prirodi, te stranom od devastacije neplodna. Njeki neznatni dio spada u kategoriju tla, koji se pošumiti dade drvećem, koje najvećim prirodnim nepogodam odoljeti može, n. pr- pajasenom (ailanthus glandulosa), akacijom (robinia pseudoaccacia) te donjekle jablanom i kanadskom, topolom (populi pjramldalis et canadensis). ´ ,0ko 80 postot. vapnena zemljišta dalo bi se isto tako pošumiti, a´ 2a to nebi ^baš osobitih poteškoća bilo, dapače na njekih mjestih dalo bi se uspješno´ gojiti i Jasen (fraxiiius ornus) i crni bor (pinus austriaca). Prije spomenuto tlo većim đielom je vapnena glina, veoma riedko čista, a Jošređje s ilovačom izpremješena. Osebujni položaj imade brusilovato tlo (do I postot-), na kojem se sada kulture crnoga bora uspješno´ izvađjaju. Preostalo tlo pako je ponajviše gUneno-humoso´i vapnenac, na kojem naj iiepše branjevine leže-u jor spomenutoj .Grobničkoj SIavomji^´ ´ |
ŠUMARSKI LIST 7/1891 str. 35 <-- 35 --> PDF |
" ™ 323 " ™ / Th je u Tuzmah-secuBdarno, a u,visinah priinaraa ^sdravica, koja ležaše Bjekad pod današnjom diluvijaloom secundarnom mekotoE). Radošću možemo konstatovati, da je tlo najvećim dielom pješćamk priličao dobra spoja, a tek malo ima posve Deplođeih konglomerata. , Najvažnije je glineno kamenje, koje je dosta plodovito te dovoljno usisuje vlagu. Budući se kod nas to kamenje najviše nalazi u pješćemcih, a redje u konglomerarih, to ćemn po dru. Eeichlechneru naći u pješćanom glinenom kamenju : "Anorganskih neraztvorivih tvari . = . , . ,. . . . .. . . . 797^ Ha Si Os . . . . . . . , . ., . ´ . \ , . , , . . l-57u Fz Os uz primjesu gline . , . , . ,´ ´, ,,.-,.´ "7*6Vo Ugljena vapna ´. . . . . . . .:,.,". ... . , . ll´27o U spomenutom trijadnom, vapnu, u kojemu se nalazi toli znamenita,„terra rosa", imade potonja po istom iztraživaocu : " H2 0 . , .. . -...´,,. . , . . .-,.. ^levo Organičkog porietla , . .´ . . . . /.../. . . ´ . . ^-SSVa : ´ Neorganičkog nerazlučivog sitneža\ . . . ., .\ .´„....´ 42´41Vo H2 Si Os . , . . \ , . . -, -. . .´ . . , : . . 2"30Vo ´ .F2 .03,1 gline\ =.,´,.......... .;. . 34^8770 Ugljena vapna . . .-.;. . .;,",,,.*,...´.. . l3*65Vo Eako sam dakle spomenuo Krš Grobnika sastoji -ponajviše od vapna dvijuh vrsti — i to: a) vapna trijadnoga. b) vapna kređooga. ..-´´´... Prvo je, buđuć u većoj množini, za nas puno važnije^ i to zbog gline i terre rose. .U ostalom da se razmjerje jednog i drugog -prosuditi može, poslužit ću´ se pedologijom spomenutog iztraživaoca dra, Eeichlechnera, po kojemu imade: Trijadno vapno Kr e d n 0 vapno sa ponješto obično sivo^ s mnogimi židolomita, žuto, jasno bez vrlo y a p n a sa malo žica eami hrdjave lako i pio-gline. željezasto gline. gline. , easto. u p 0 3 t 0 t c i h Gubitak pri ugrijavanju organskih tvari NeraztrošivoK.OL __ ´ 1-98 _ _ — _ i H. N. O3* 0-57 18 31 0-37 1-05 7-05 Kremovine 0-42 1-05 0-20 . -^ 0-45 E2 O3 i ilovače .. j 0-90´ 97 58 4-41 74-05 0-57 96-01 5-16, 96 01 5´84 S^´Biy ^ " jmagnezijev. — neznatne pnmjcse 2-M ´´´; 1 2-44 , neznatae primjese poznata zlatotopka. ´ 4: ^ . ; -t |
ŠUMARSKI LIST 7/1891 str. 36 <-- 36 --> PDF |
- 324 — Prema tomu vidimo, da je vapiieni ugljen najznamenitija primjesma tla odnosno vapna koje in« drago Krške kategorije, i da svako trijadno vapno kakvu takvu primjesu gline ima,, do6im takove u krednoj formaciji u obće nema. . (Nastavit (5e se.) Pabirc! za šumarsku povjest hrvatsko-srbskih suma. Piše vlastel. šumarnik Mijo Radoševi^. Povjestničarineimaju podataka za svoja iztraživanja a dobi prije obće poplave, nu zato nas ipak prirodoslovci uvjeriše o obstojnosti biiiastva i životinja prije potopa pomoćju fosilnih raznih predmeta, a ođtud doznasmo, da je već u ono doba bilo šuma crnogoričnih. To nam dokazuje i jantar te i oriaške paprađi i njim slično okamenjeno rastlinstvo. Čuli smo 0 pokamenjenoj šumi a pješćarah. Znamo, da sivi i crni ugalj nije ništa drugo, nego pred više stoljeća naslagane hrpe šumske crnice i drveća a ni treset (torf) nije ništa drugo, nego pretvorba bilinskih naslaga; đočim je jur spomenuti jantar izlučena^smola iz crnogorica, koja´ su pokopana u dubini sjevernog mora, te ga voda još i danas na obalu izbacuje. Taj jantar kupovali su kroz Fenićane i najstariji narodi uzduž sredozemnog mora za ures već 2000 godina pr. I, pa i naši slavjanski´ prađjedi bili su od pamtivieka poznati kao trgovci s jantarom. Svi narodi polaze od jednog plemena, te se razvrstiše u,4 glavne grane: kavkazko, mongoisko, amerikansko i malajsko. Stara povjest bavi se- samo prvim plemenom, jer o svih drugih piemenih žalibože neima podatka. Tvrdi se, da je Nojin nasljednik Abraham godine 2000 pr. L živio. Izmedju ostalih pi. saća najzaslužniji je Herodot, koji je još god. 500 pr. L proputovao Egipat i t. đ, . Bilo je poslie njega i drugih pisaca, koji su što šta "iz najstarije dobe za nas sačuvali. Na temelju predaje sastavljena je povjest one dobe, kojom se može dosta izvjestno složiti i povjest za mnogu kulturnu granu, dakle i za šumarstvo ili povjest naših hrastika. , Stara povjoBt o Indijcih, Egipćanih, Babiloncih, Asircih, Feničanih, Židovih i Perzijancih dosta je manjkava i sastavljena više od^ prifia i iz pjesme; .no povjest Grka, pa Rimljana imade već.izvjestnih podataka. Ja ću ovdje iztaknuti same njekoje predmete i uputiti čitatelja u povjest pojedinih naroda a .za šumarstvo js^lasiti ću to: „U povjest! svakoga naroda ima ra^dobja, u kojem je po broju pučanstva najjaSi bio, i u svojoj državi najmoćniji: fizično, duševno i materijalno bio je i u toj´ dobi najvrstniji ratar, obrtnik, trgovac, a gojila se Je i umjetnost u to doba, no šuma. se´žalibože: smatraž-e po obstanak naroda nuzgredna, ona je bila kao većim djelom još i daoas, krava muzara. Jedino Rimljani i Grci bijahu narod,-koji je u svojoj vjeri u šumah nalazio bogove i tako šume .štovao. Temelj šumarstvu ipak udariše prvi Germani, pa im´ slava!" |