DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1891 str. 18 <-- 18 --> PDF |
ouo — drugih šumskih zvieri. Branioci prijašnjega bivasja šuma u stepah ne smatraju taj biologički dokaz vjerodostojnim, buđud treba da se potvrdi, da se sjeverna vjeverica nei´e napokon i naći u Krimskili šumah pri boljem iztraživanju tamošnjih visokih ptovalija (Strukov); sađanje manjkanje vjeverice u Krimu jošte ne dokazuje, da je prije nije tamo bilo (Palimpsestev), tim više, što se po izkazivatiju arabskoga spisatelja Ibn-el-Atira, početkom XIIL vieka, kad no je Sugleja (današnji Suđak) bila važnim trgovačkim gradom, tamo prihodilo s robom, koju se kupovalo i zamjenivalo sia robove, tamnošmedje lisice, đabrove, vjeverice i drugu robu, koja se u toj zemlji nahođila". Napokon, saglasivši se s mmenjem Baera te susretivši vjevericu na Kavkazu, moramo dopustiti, da su kavkazke šunie prije bile spojene sa šumama unutarnjih gubernija evropske Rusije, stoje još sumnjivije, nego li prijašnja šumovitost južnih stepa. g) Još više obećaje za nauku u buduće primjena prirođno-historičke metode paleontologičke, koja se sastoji u točnom i svestranom iztraživanju onih različitih rastlinskih ostanaka i životinjskih forama, koji se nahode u slojevih zemlje pretežno novije formaeijel Ti organički ostatci na dugo će, ako ne vazda, veli prof. Dokučajev, ostati živim i neosporivim svjedocima bivših fizikografičkih uslova kraja. Prolaze vjekovi i tisućljeća, jedni narodi mogu ustupiti mjesto drugima, nu u zemlji ukopani rogovi jelena ili lubanja medjeđova, trupac hrasta ili omorike ostat će neizmjenjeni. Nu „u velike je sažaliti, da je to najinteresnije područje historičkoga i prirodno-historičkoga znanja u pogledu južne Rusije podpuno neobradjeno*´ i Samo u´posljednjih godinah, kad no se počela izvoditi specijalna istraživanja tla u Poltavskoj guberniji pod rukovodstvom prof. Dokučajeva svraćena je i nužđna pozornost na sabiranje prigodnoga materijala. ,h) Akademik Heljmersea opisujući proizhodište smedjega ugljena u Kijevskoj i Hersonskoj guberniji napominje, da je u jelisavetgradskom diiuviju u razrezih i jamah opazio podzemne rukave s gladkim stienama, „zavinutog cilindričkog oblika^ koji proviru u zemlju do 10 i više stopa te se niže suzuju i razgranjuju u raznih pravcih. Šupljine ovih rukava izpunjene su tamnosvjetlom tvarinom, koja sastoji iz gline i crnice te prixnjesa rastlinskih vlakanacaj a same njihove crte odavaju oblik i razmjene drevnog korenja, po čem bi se moglo dopustiti, da je ovdje prije bilo šuma, koje su davno izčezuule te iza sebe ostavile podzemne tragove. , Suzivanje tih rukava, pa okolnost, da pri izlazu na površje nema nikakih nahrpina zemlje ne dopuštaju, da ih se smatra rupama glodavaca, koji obitavaju u stepi, Mnienje Heljmersena dieli i I. U, Pahmpsestov, Prof. Dokučajev, ne odričući mogućnosti, da iuia u nekojih krajevih takovih rukava slabaljižog korenja, m u opisanom slučaju jeiisavetgradskoga diluvija drže ih nesumnjivo ^ rupama stepnih glodavaca hrtova, krčaka, svizaca i t. d. koje se prostonarodno zovu krtovinama. To zaključuje on na temelju sljedećih kombinacija. (^,.,^jt de se.) |