DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1891 str. 17 <-- 17 --> PDF |
" " ^ ™´ 305 ~, izverlena od imena poznatih vrsti .stabala. Usljeđ toga ta ^ metoda sama po sebi nezavisna .od drugih pomagala, dobiva, kako to opaža prol DokuSajev, ako i Be vazda, ali ipak u velikoj većini slučajeva sumnjivi karakter te je ^postojano podvrgnuta sporu" = , Takovim, pako sumnjivim karakterom odlikuju $e, žalibože, i neki histori5ki pismeni dokumenti, a to i je jedan izmedju nedostataka svih historičkih metoda. Drugi još važniji nedostatak dokumenata postoji u tom, što oni po riecih toga autora opredjeluju samo fakf bivanja-šuma, a skoro nikada (stariji dokumenti) ne . podavaju točnoga broja o njihovom razmjerju te ne opredjeluju ni površine, kakovu su kada zauzimale .ove ili one šume. Pa kakav je s,jedne strane pojam,o stepi, a s druge, strane pojam, koji ne izključuje šume pri riekah, u prođolih, te i u povećih oštrovih srieđ visokih stepnih postranaka, to proizhodi, da različiti autori n jednom te istom historičkom dokumentu vide jedini dokaz za bivovanje šuma, a drugi stepe. Napokon historičke metode, kako se to samo sobom razumije, nisu u stanju, da nas upoznaju s nazemnim´ .rastlinama u dohistoričkih´ vremenih^ a ta okolnost i u mnogim slučajevih i u pitanju o našim stepama ima nesumnjivo veoma važno značenje". e) Nedostatak meterijala, koji bi mogao, da objasni stanje zemne površine u stanovitom kraju u dohistoričkoj dobi, može se djelomično popuniti razkopavanjem nekih mogila, što ih se dosta često susreće n južnih stepah, a spadaju u periodu vremena izmedju željezne i kamene dobe- U ostalom nalaz mogila u stepah poput stražar^^j ili putnih znakova i utvrda služi jur po mnienja statistika Skaljskovskova, što ga Iprof. Dokučajev dieli, dokazom, da tamo već od pamtivieka, nema šume, jer inače mogile usried šuma bile bi bezkoristLe. f) Akademik Baer,* čije mnienje- dieli i profesor Šturovskj, dokazuje da su stepe od pamtivieka bezšumne pomoću biologičkih podataka. U iistnjačah, koje ograničuju naše južne stepe sa sjevera i sa zapada (po Th. Keppenu pače i u šumah bassina Samari, koji spada u Dnjepar niže Aleksanđrovska) uspjeva obična vjeverica, a nema je u šumah Krima, koje leže stepi na jugu, i bez obzira na sve posvema blagoprijatne uvjete njezinom bitku. Da su naše stepe bile ikada šumom pokrite, vjeverica bi bila prešla i u Krim, a bila bi tamo živjela pače i posije toga, iza kako su današnje stepe bile lišene šuma. Budući da vjeverica živi na stablu i hrani S6 stabaljoim plodom, nije mogla da kroz žarku i travom pokritu stepu pređje u &im, dakle sliedi, da je južna ruska stepa bezšumna od onog vremena, od kako se je u šumah,´ stepi na sjeveru, pojavila vjeverica, t j . za dugo do historičke dobe. Manjkanje vjeverice u Krimu potvrđjuju i novija istraživanja Th. Th. Keppena, koji tamo nije jošte našao niti puha, ni divlje mačke i još nekih "^ K. von Baer: Die uralte Waldlo8igkeit der Sudrussisclieii Steppe n, Beitrage žur Ketniss des russJschen Eeichea etc, svez. XVIIJ., str. 114.—115. 0 tom govori i Oskar PeŠelj. — „Novija zadada sravnjujućega zemljozuanstva kao pokušaj morfologije zemne površine´^. Prevod drugoga izdanja od K. J. Turčakovskova. Odessaj g, 1879., ti% 231.—232. ´ 20 |